O historiografskoj monografiji Constructing Yugoslavia – A Transnational History dr. sc. Vesne Drapac će, uz autoricu, govoriti dr. sc. Danijel Džino, dr. sc. Mladen Ibler, dr. sc. Ivo Lučić i dr. sc. Mladen Ančić
Hrvatska matica iseljenika poziva na svečano predstavljanje historiografske monografije Constructing Yugoslavia – A Transnational History autorice dr. sc. Vesne Drapac, koje će se održati u okviru Hrvatskog iseljeničkog kongresa, 26. lipnja u Hrvatskoj matici iseljenika. Uz autoricu dr. sc. Vesnu Drapac (University of Adelaide), o knjizi će govoriti: dr. sc. Danijel Džino, dr. sc. Mladen Ibler, dr. sc. Ivo Lučić i dr. sc. Mladen Ančić.
Autorica Drapac svojom historiografskom sintezom, s postmodernog politološkog i kulturološkog motrišta, tematizira međunarodni aspekt jugoslavizma zahvaćajući izvore i dosadašnja tumačenja južnoslavenskoga svijeta u razdoblju od 1850. do 1991., što je u ostalim sintezama, pisanim pretežno prema „internim“ nacionalnim i nacionalističkim ili pak socijalističkim mjerilima, zanemareno ili potisnuto na rub.
Autorica Vesna Drapac, sveučilišna profesorica s University of Adelaide, u monografiji došla je do sljedećih zaključaka: nastanak, opstanak i propast Jugoslavije mnogo je više bio transnacionalni projekt u službi strateških interesa velikih sila i po tome sastavni dio europske povijesti negoli „stražnje dvorište Europe“i izraz političkih konvergencija raznih etničkih grupa s navodnim zajedničkim jugoslavenskim identitetom. Jugoslavija je dakle u funkcionalnome pogledu egzistirala kao transnacionalni projekt, a u sadržajnome kao konstrukcija (constructing Yugoslavia) u kojoj su se potiskivale razlike koje je povijest stvorila na južnoslavenskim prostorima. Kada se promijenila europska strateška paradigma podjele Europe na dva međusobno suprotstavljena bloka, Jugoslavija je izgubila transnacionalni raison d´être, a konstrukcija koja se pozivala na navodnu kulturnu identičnost, odnosno na „bratstvo i jedinstvo“ – a ustvari je počivala na ideologiji, diktaturi i političkoj represiji – urušila se i za sobom ostavila kulturološki disparatno pučanstvo, nepripremljeno za demokratsku izgradnju međusobnih odnosa. Takvo viđenje Jugoslavije izazov je ne samo konceptu jugoslavenstva sa Srbima kao dominantnim narodom nego i svim jugonostalgičarima, koji su u Jugoslaviji vidjeli i vide jedinstven kulturološki prostor, a bujanje etnonacionalizama tumače kao manihejsku pojavu zla, a ne kao političke posljedice diktatura i represija obiju Jugoslavija.
Teze i zaključci Vesne Drapac alternativa su mnogim drugim tumačenjima Jugoslavije. Tu alternativu ne treba prihvatiti kao „izbijanje klina klinom“, nego kao konstruktivan prilog kritičkom diskursu sine ira et studio. Elaboracije ove monografije vrlo su refleksivne i ne prezaju od unošenja u diskurs bilo kojega konteksta.
(Iz recenzije Srećka M. Džaje)