Ragbi u hrvatskom dresu

5 min čitanja

Južnoafrikanac Jason Davor Newton za hrvatsku ragbi reprezentaciju igra od 2013. Argentinac Damir Consi iz Cordobe je u zemlju predaka stigao prošle godine. Ponio je, kaže, samo kovčeg i snove. Poslije prve odigrane utakmice za Ragbi klub Zagreb – i on je dobio poziv u reprezentaciju.

– Kada sam stigao u Hrvatsku, iznenadilo me koliko su hrvatski ragbijaši visoki. Jako visoki! Hrvati su visoki ljudi. U Argentini sam bio među najvišima u momčadi, ali kad sam ovamo stigao, vidio sam da sam sličniji hrvatskim igračima – objašnjava Damir Consi, igrač hrvatske reprezentacije ragbija. “Zagreb je prekrasan, kao i ljudi. Život je ovdje puno sigurniji. Nigdje nisam vidio policiju. U Argentini to nije tako. I grad je čist, nema papira na cesti. Prekrasno je to mjesto za život”, oduševljeno govori.

– U Hrvatsku dolazim od ranog djetinjstva. Od kada sam dobio priliku igrati ragbi za Hrvatsku, volim svaki trenutak života ovdje i od tada se stalno vraćam.

Prvi je put, kaže, došao jer je znao koliko Hrvatska znači njegovim roditeljima te baki i djedu podrijetlom s otoka Brača i Pelješca, a sad se vraća jer isto toliko znači njemu – kaže Jason. Baka i djed su živjeli s nama pa je u našemu domu Hrvatska bila stalno prisutna. Posebice u hrani koju je pripremala baka, prisjeća se.

– U Cordobi postoji Hrvatski dom. Ondje se druže Argentinci hrvatskih korijena. Jedu ćevape i štrudle. Svi smo se voljeli ondje družiti i jesti hrvatsku hranu – ističe Damir. Plesao je u folkloru, a sada svoje vještine pokazuje na sportskim terenima.

Jason je od dolaska u Hrvatsku bio jedan od glavnih izbornikovih uzdanica. S reprezentacijom je nizao same pobjede. Od 2014. Hrvatska nije izgubila utakmicu ‘petnaestice’ u kojoj je on igrao, a onda se dogodila nesreća.

– U ožujku 2016. godine doživio sam moždanu kap i bio sam u bolnici mjesec dana. Izgubio sam motoričke sposobnosti na desnoj strani tijela, vidio sam dvostruko. Poslije dugotrajne terapije i napornog rada vratio sam se na teren – kaže Jason.

Naučio je, kaže, biti strpljiv i upoznao svoju snažnu stranu. Odustajanje nikada nije bila opcija. Za vrijeme oporavka u Johannesburgu imao je veliku potporu iz Hrvatske, a danas joj to na neki način vraća. Želja mu je popularizirati ragbi u Hrvatskoj, a mladim igračima prenijeti znanje. Na račun svojeg poziva, voli se i našaliti.

– To je huliganski sport koji igraju džentlmeni – poručuje.

Ragbi klub Zagreb jedan je od najtrofejnijih hrvatskih ragbijaških klubova. Premda je svojedobno doživio prekid u radu s mladima, danas se ponosi vrlo mladom i uspješnom seniorskom momčadi.

– Trudimo se podići nivo rabija. Najvažniji u cijeloj priči su naravno djeca, mladi, da počnu trenirat, da se uključe u sport, jer mi tu imamo jako dobre talente. Hrvati su izgleda talentirani za sve sportove pa ragbi nije iznimka – objašnjava Tvrtko Zelić, predsjednik Ragbi kluba Zagreb. Igrač Carloz Paz pozvan je u hrvatsku reprezentaciju! Damir Consi – ponos je zajednice iz koje potječe. Premda je tek navršio 18 godina, o njemu su pisali argentinski mediji.

– Možda su mediji malo pretjerali, ali kada sam pročitao članke, rekao sam sebi: Pa to se stvarno događa! I zato hajde, daj sve od sebe! Roditelji su plakali, ali nisu skrivali ponos. Moja je obitelj jako ponosna na mene. Drago mi je zbog toga. Moj je cilj – ostati u Hrvatskoj. Jako sam sretan što sam dobio tu mogućnost, doista – skromno će Damir.

Igrati za hrvatsku reprezentaciju je nešto čemu se najviše veselim u godini, to je najveća čast koja mi je pružena, kaže James.

– Nikada neću zaboraviti moju prvu utakmicu protiv Švicarske u Splitu. Nažalost, izgubili smo, ali atmosfera – ljudi, pjesma i strast kojom smo igrali, nešto je što ću zauvijek pamtiti. Svaki je životni trenutak dar. Svjestan sam da neću vječno igrati ragbi i zbog toga cijenim i volim baš svaki trenutak u kojemu igram za Hrvatsku, za Zagreb.

Obojica priznaju da nikada nisu doživjeli nacionalni ponos i zajedništvo u momčadi kao u Hrvatskoj te da im je najuzbudljiviji trenutak onaj kada odijevaju hrvatski dres. A došli su iz dalekih krajeva svijeta, jedan iz Južnoafričke Republike, drugi iz Argentine. Zbilja krv nije voda.

Tekst: Glas Hrvatske / Ivana Perkovac

Ilustracija: Hrvatski ragbi savez

Podijeli ovaj članak
Skip to content