Pred čitateljima je slikovno bogata sintetska likovna studija koja autentično odražava u slici i riječi, na ukupno 250 stranica, raznovrstan profesionalni život umjetnika Cetína koji se uspješno odvija na više kontinenata…
Tekst: Vesna Kukavica; Foto: Jelena Badovinac Dimitrijević
Autobiografska monografija „Cetín – Put u nepoznato“, promovirana je danas 22. svibnja u Hrvatskoj matici iseljenika u nazočnosti odabranih uzvanika, niza umjetnika zagrebačkog kulturnog kruga i samog autora s višedesetljetnom kanadskom adresom Antona Cetína. Uz Matičina ravnatelja profesora Miju Marića o knjizi je govorila likovna kritičarka Branka Hlevnjak, nakon koje smo čuli tog renomiranog umjetnika kozmopolitskoga duha. Promociju je vodila Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela za kulturu Hrvatske matice iseljenika.
Radi se o slikovno bogatoj sintetskoj likovnoj studiji koja autentično odražava u slici i riječi raznovrstan profesionalni život umjetnika Cetína koji se uspješno odvijao na više kontinenata.
Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić čestitao je autoru na atraktivno oblikovanoj monografiji, poželjevši mu i dalje uspješno umjetničko djelovanje. Ravnatelj Marić je dodao kako ga posebno veseli što Cetín neprestano iskazuje posebnu emociju za svoj rodni zavičaj i domovinu Hrvatsku, zahvalivši mu što aktivno promiče hrvatski kulturni identitet u multietničkom kulturnom mozaiku jedne od najrazvijenijih zemalja poput Kanade.
Ova likovna monografija, prema ocjeni kritičarke Hlevnjak, fascinantan je lapidarni rezime događaja koje sam Cetín smatra relevantnim u vlastitom umjetničkom radu, dugom sedam desetljeća. Knjiga je stoga simbolično otisnuta u 70 primjeraka, a svaki je primjerak numeriran i autorski potpisan te se smatra izvornikom. Slikar i grafičar nepresušne imaginacije Anton Cetín tako ovom sintetskom knjigom racionalno obilježava 70 godina svoga umjetničkog rada, dijeleći ga na tri faze. Prva je Hrvatska dionica, obilježena umjetnikovim traženjima samosvojnog izričaja i počinje u njegovoj 18. godini. Druga je pariška faza, a treća je zapravo ova zrela kanadska, koja je istovremeno i internacionalna, jer iz Kanade se Cetín javlja posvuda po svijetu, uključujući cikličko pojavljivanje u prestižnim zagrebačkim galerijama, te u onoj zavičajnoj i mitskoj koju je osnovao u Čazmi godine 1997.
„Nitko, dakako, ne može točnije opisati životni put, želje, prepreke i dileme, te napokon, strah, koliko to može onaj koji je to proživio u svom djetinjstvu, školovanju i odrastanju. Zato se Anton Cetín odlučio za autobiografsku monografiju distancirajući se od sebe samog, promatrajući maloga Antona kroz oči odraslog čovjeka, svjestan nježnosti i krhkosti djeteta, ali i svoje-njegove goruće želje da postane slikar, grafičar, umjetnik. Izbjegavajući emocije Anton Cetin kronološki niže ključne događaje i nabraja radove koji prate ta zbivanja. Čitajući ovako sažeti životopis mi dobivamo dovoljno podataka da suosjećamo s mladim Antonom, tim hrabrim i odlučnim, te napokon odvažnim i spretnim momkom, koji je uspio u svojoj želji usprkos nikakvoj ili minimalnoj pomoći obitelji. Kao da se na svaki način htio odužiti za svoj talenat, taj božji dar koji nije smio i nije htio nikako potratiti uzalud. Svoj je dug veličanstveno i nesebično vratio društvu, kojeg se pribojavao, od kojeg je bježao i koje je kritizirao od samog početka svog stvaralaštva. Za rana je posegao za simbolikom koja prelazi u apstraktne oblike, no dovoljno je komunikativna da uz dodatna pojašnjena razumijemo autorovu ekspresiju, strastveno reagiranje na nemile događaje i apel za boljim svijetom. Takvi su već rani radovi; „Dallas”, iz 1963. koji se odnosi na šokantni i neočekivani atentat na Johna Kennedyja, tadašnjeg simbola demokracije, kao i crtež „Neobična ptica” iz 1963., koja poput strašnog usuda kruži svakodnevicom, prijeteći svijetu atomskim ratom, (dok je SSSR okupirao Čehoslovačku i Mađarsku, Amerika vodi rat za resurse u Vijetnamu i Kambodži.) Taj motiv, premda apstraktan snažne je ekspresije, te ga je Cetin varirao i kasnije pod nazivom „Zlokobne ptice”. Tim je riječima, uz ostalo, povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak opisala značaj ove autentične životne priče umjetnika Cetína.
Hrvatski slikar i grafičar Anton Cetín (Bojana kraj Čazme, 18. IX. 1936) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1964) . Od 1968., dakle punih 56 godina, živi u Torontu, dok se zadnjih par godina s obitelji nastanio u Ottawi. Uz impresivan umjetnički rad Cetín se afirmirao i kao veliki donator umjetnina prestižnim galerijama i grafičkim zbirkama u Republici Hrvatskoj od Vukovara preko Dubrovnika do Zagreba, gdje mu se djela nalaze u prestižnim umjetničkim kolekcijama i grafičkim zbirkama poput one u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Tijekom života u inozemstvu Cetín je kao poliglot u svim ključnim akcijama hrvatske kulturne emigracije na prijelazu 20. u 21. stoljeće anglo-frankofonog svijeta a osobito među pariškimi američkih elitama dao značajan prinos u promidžbi hrvatske kulture i umjetnosti.
Autorovo nadahnuto obraćanje, u kojem je izložio zanimljive susrete s umjetnicima s kojima mu se ukrstiše putevi na kraće ili duže vrijeme sa zanimanjem su pratili i povratnici iz iseljeništva među kojima je bio i povjesničar umjetnosti dr. sc. Vladimir Goss te niz Cetinovih suradnika i prijatelja…
U jakim kontrastima boja slika figuralne kompozicije te im ucrtava mnogobrojne geometrijske elemente, ostavljajući nam pritom prostor za osobna promišljanja našeg „puta u nepoznato“…
Nakladnik ove reprezentativne monografije, koja opseže 250 stranica velikog enciklopedijskog formata, je Design Art iz Zagreba.
Među odabranim uzvanicima svečanosti su nazočili Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija, Maša Pipić Glavač, viša stručna savjetnice u Službi za bilateralnu i multilateralnu kulturnu suradnju Ministarstva kulture i medija, a iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH nazočila je Ana Marija Frković, voditeljica službe za pravni položaj, kulturu i obrazovanje hrvatskog iseljeništva, sa suradnicom te predstavnici medija.
