Najstariji ex alumnus Papinskog Hrvatskog zavoda sv. Jeronima umro je u Zadru. Za vrijeme četrdesetogodišnje službe u LA brinuo se za izgradnju pastoralnog centra, osnovao je Hrvatsku dječju školu, jedan je od suosnivača Hrvatskog radio programa, sa župnim tamburaškim orkestrom izdavao je ploče, uređivao župni list i glasilo
Mons. Janko Segarić (1923), kanonik Stolnog Kaptola sv. Stošije, najstariji ex alumnus Papinskog Hrvatskog zavoda sv. Jeronima umro je 5. studenoga 2019. u svećeničkog domu u Zadru.
Filozofsko-teološki studij završio je na Papinskom Gregorijanskom sveučilištu. Za đakona je zaređen 1948. u kapeli svete Klare Francuskog sjemeništa, a za svećenika Zadarske nadbiskupije 1948. u Lateranskoj bazilici. U Zavod sv. Jeronima došao je iz francuskog zavoda u Rimu s magisterijem iz filozofije, a u Zavodu je boravio od 1949. do 1960. Studirao je teologiju i kanonsko pravo na Gregorijani. Iz teologije je magistrirao 1949., a iz kanonskog prava 1953. Zbog zdravstvenih razloga prekinuo je rad na doktorskoj tezi iz teologije. Iz Zavoda je 1960. otputovao u Los Angeles, SAD. Nakon dolaska djelovao je u Hrvatskoj crkvi svetog Ante Padovanskoga kao župni pomoćnik mons. Srećku Diomartiću i to do 2. kolovoza 1986., kada je imenovan župnikom iste župe. Župničku službu obavljao je do 30. lipnja 1998. Umirovljen je kao svećenik nadbiskupije Los Angeles 1. srpnja 1998. godine. Na toj službi, iako je službeno umirovljen, ostao je do 1999. godine, kada je župnikom imenovan don Mate Bižaca, dotadašnji župni pomoćnik u crkvi Mary Star of the Sea u San Pedru. Za vrijeme službe u Los Angelesu zajedno s msgr. Srećkom Diomartićem pastoralno je brinuo za hrvatsku zajednicu u gradu San Pedro u crkvi Marije Zvijezde mora (Marry Star of the Sea), sve do dolaska don Mate Bižace.
kroz to vrijeme vodio je radove na izgradnji pastoralnog centra (St. Anthony’s Croatian Parish Center) s velikom župnom dvoranom, podzemnim parkiralištem, i ostalim potrebnim prostorijama. To je jedan od najljepših hrvatskih centara u SAD-u. U župi je osnovao Hrvatsku dječju školu «St. Anthony’s Croatian Children School», koja neprekidno djeluje sve do danas. Uz hrvatski jezik i povijest, u školi se poučava vjeronauk te pjevanje i plesanje hrvatskih narodnih pjesama i kola.
Jedan je od suosnivača Hrvatskog radio programa u Los Angelesu 1963. godine. Godinama je uređivao i vodio razne emisije na tome radiju, poglavito vjerski program zajedno sa župnikom msgr. Srećkom Diomartićem. Osobito je zaljubljen u folklornu hrvatsku baštinu. Sa župnim tamburaškim zborom u Los Angelesu (St. Anthony Tamburica & Kolo «Club Croatian») izdao je dvije long play gramofonske ploče. Prva se zove «Croatian Melodies», a druga «Croatian Sounds ». Uređivao je na hrvatskom i engleskom jeziku nedjeljni župni list i povremeno glasilo «Vjesnik hrvatske župe sv. Ante». Svestrano je podržao inicijativu o osnivanju hrvatskog hodočasničkog doma u Rimu «Domus Croata Ivan Merz» za kojega je oduševio mnoge hrvatske iseljenike u župi sv. Ante i prikupio velika materijalna sredstva. U inozemstvu, ostao je trajno povezan sa svojom domovinom za koju je u raznim prigodama skupljao materijalnu pomoć.
Kod izgradnje i ukrašavanja nove katedrale u Los Angelesu don Jankovom zaslugom postavljen je lik zavjetnog hrvatskog križa iz Nina na portalu katedrale, a u samoj katedrali na ogromnoj tapiseriji izrađen je i lik bi. Alojzija Stepinca. Na katedralnome trgu na višejezičnoj fontani postavljen je i hrvatski natpis.
Počasnim prelatom njegove svetosti (monsinjorom) imenovan je 1999. godine. Godine 2001. preselio se u rodnu Zadarsku nadbiskupiju i živio u svećenikom domu u Zadru. Koliko je mogao, pomagao je ispovijedati u katedrali sv. Stošije i drugim župama nadbiskupije. Počasnim kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru imenovan je 1984. godine. (IKA)