Uz 135. jubilarnu obljetnicu rođenja slavnoga liječnika Andrije Štampara prisjećamo se njegovih uspjeha u SAD-u, Europi i drugim krajevima svijeta. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO-a u Ženevi …
Hrvatski liječnik Andrija Štampar, čija je 135. godišnjica rođenja danas 1. rujna, presudno je djelovao na uspostavu polazišta Prijelazne komisije Svjetske zdravstvene organizacije i svojom definicijom zdravlja ostvario važan civilizacijski doseg, ističe se u znanstvenom časopisu AMHA. Ta je ocjena rezultat analize arhivske građe Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koju su poduzeli povjesničari medicine Alen Ružić i Željko Dugac i objavili kao jedan od članaka časopisa Acta Medica Historica Adriatica uz napomenu da Štamparova načela, koja je dao kao predsjednik te Prijelazne komisije, ostaju aktualna do danas. Osim strateških osnova, pokazalo se da Štamparova načela – potrebe praktičnog djelovanja utemeljenog na najboljim znanjima i iskustvima struke – nemaju alternative, ističu autori i dodaju da su zaključci ilustrirani činjenicama Štamparova globalnog djelovanja tijekom epidemije kolere u Egiptu 1947. godine i povezani s iskustvima nedavne globalne krize uzrokovane COVID pandemijom. Štampar je svojim radom na oblikovanju ustava SZO kao i tijekom predsjedanja Privremenom komisijom SZO od 1946. do 1948. značajno pridonio postavljanju temelja suvremenog međunarodnog zdravstva, kaže se članku objavljenu u jubilarnoj 20. godina izlaženja časopisa. Svojim radom uspio je objediniti raštrkane nadležnosti različitih međunarodnih zdravstvenih organizacija unutar jedne krovne institucije SZO. Tako je pomogao da zdravstvo učinkovitije i jedinstvenije djeluje u različitim dijelovima svijeta i da se suočava s različitim medicinskim problemima, piše se u časopisu kojeg izdaje Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture. Inzistirao je na definiciji zdravlja kao temeljnog prava čovjeka bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeru, što je ne samo odsutnost bolesti nego i potpuno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje. To je svakako bila jedna od temeljnih promjena u poimanju zdravlja i njegovom definiranju u društvu, a mogli bismo slobodno reći i važan civilizacijski doseg, ocjenjuju autori.
Andrija Štampar (Brodski Drenovac, 1. rujna 1888. – Zagreb, 26. travnja 1958.), kome se danas obilježava i 135. obljetnica rođenja, završio je medicinu u Beču 1911. godine. Od 1919. do 1930. djelovao je kao načelnik higijenskog odjeljenja pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu.
Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature, bio je smijenjen 1930., a sljedeće godine umirovljen kao četrdesetodvogodišnjak u naponu životne snage. Od tada je djelovao kao stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u europskim zemljama i SAD-u, a 1933–36. boravio je u Kini, gdje je reorganizirao javnu zdravstvenu službu. Iako je 1931. bio izabran za profesora socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, nadležna tijela vlasti nisu htjela potvrditi njegov izbor sve do 1939. Za dekana toga fakulteta bio je izabran 1940., a pri Sveučilištu u Zagrebu osnovao je Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača. Nakon II. svjetskog rata bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu (koja danas nosi njegovo ime), dekan Medicinskoga fakulteta (na kojem je reformirao nastavu), rektor Sveučilišta u Zagrebu (1945–46), predsjednik JAZU (1947–58), osnivač Instituta za higijenu rada. Godine 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnoga vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 1948. obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO-a u Ženevi 1948. Potom je kao izaslanik SZO-a proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.
Svojim je programom nastojao da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj, no naišlo i na veliki otpor privatnih liječnika i staleških organizacija, ističe se u enciklopedijskoj literaturi o Štamparu. Nakon Drugog svjetskog rata bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu, koja danas nosi njegovo ime, rektor Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik JAZU i osnivač Instituta za higijenu rada.
Izvor: Hina / HMI- V.K.