Znameniti filozof Edo Pivčević posjetio je Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, kojoj je darovao primjerke časopisa British-Croatian Review
Znameniti hrvatski filozof Edo Pivčević 15. listopada posjetio je Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. U pratnji mu je bio filozof i fizičar dr. sci. Stipe Kutleša, a primile su ih voditeljica Zbirke inozemne Croatice dr. sci. Željka Lovrenčić i savjetnica za međunarodnu suradnju Jasenka Zajec. Gost i dr. sci. Kutleša obišli su i Zbirku inozemne Croatice kako bi se upoznali s njezinom vrijednom građom. Pivčević je darovao Knjižnici sve objavljene primjerke časopisa British-Croatian Review, čiji je utemeljitelj, te njegovo kompletno elektroničko izdanje u pdf formatu koje obuhvaća 17 svezaka i koje je priredio Stan Granic. Izdavanje toga časopisa pokrenuo je u Engleskoj 1974. godine. U njemu je, među ostalim, objavljivao i prijevode raznih djela hrvatske klasične književnosti koja su po prvi put na engleski preveli poznati slavistički stručnjaci s Cambridgea i s Londonskoga slavističkoga instituta. Također, u jednome je broju objavljen putopis Konrada von Grunenberga o Dalmaciji.
Edo Pivčević osnivač je i Britansko-hrvatskoga društva koje je pokrenuo 1971. Njegovi su članovi bili mnogi ugledni ljudi – primjerice, poznati britanski filozof Alfred Jules Ayer, Pivčevićev dobar prijatelj, ili ugledni novinar Auberon Waugh, najstariji sin književnika Evelyna Waughta, koji je bio i predsjednik Društva.
Podsjetimo, hrvatski filozof svjetskoga glasa rođen je u Omišu 1931. u obitelji imućnoga trgovca. Otac mu pogiba 1942., a majku tri godine poslije zatvara OZNA. To se ponavlja nekoliko puta sve dok je konačno ne puštaju kao duševno i tjelesno bolesnu ženu. Edo je kao osamnaestogodišnjak izbačen iz splitske Klasične gimnazije jer je dovodio u pitanje „marksizam – lenjinizam kao jedinu ispravnu naučnu teoriju“. Nakon mnoštva problema, 1954. je diplomirao filozofiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Zatim napušta zemlju. Doktorirao je na Sveučilištu u Münsteru 1958. te na Sveučilištu u Londonu 1962. Od 1964. je nastavnik u Bristolu, a od 1998. godine profesor filozofije na Sveučilištu u tome gradu. Pisao je uglavnom o filozofske rasprave. Među njegovim djelima ističu se: Ironija kao forma opstanka u Sörena Kierkegaarda, 1960., Husserl i fenomenologija, 1970., Pojam zbiljnosti, 1986., Mijena i jastva, 1990., Što je istina, 1997., Razlog zašto, 2007. itd. Također, autor je drame Herr Speer Comes Calling koja govori o međuljudskim odnosim i čija je radnja smještena u Hitlerovu berlinskome bunkeru.
Poznat je i kao donator knjiga – među ostalim, splitskoj je Sveučilišnoj knjižnici darovao prvotiske otiskane sredinom XVI. st. Među njima je i onaj s pismima kardinala Piettra Bemba i pape Leona X., Euklidov dvojezični udžbenik geometrije (na latinskome i grčkome) i knjiga Diogenisa Laertija o životima grčkih filozofa.
Tekst i fotografija: Željka Lovrenčić