Pet rujanskih izložbi hrvatskoga slikara s višedesetljetnom kanadskom adresom simbolizira autorovu vezanost uz domovinu i umjetnički život obilježen uspjehom u međunarodnim kulturnim središtima od Europe do Amerike. Izložena djela autor će donirati galerijama za svoj osamdeseti rođendan
U slikarstvu Anton Cetín (80) uvijek traži i uspostavlja specifični odnos prema zbilji, stvarajući vlastiti dijaloški prostor – otvoren svakom suputniku s kojim mu se ukrstiše putovi na raznim meridijanima i paralelama. Njegova djela, izložena u renomiranim domaćim i svjetskim galerijama od Europe do Kanade i Amerike, trajno su izvorište u kojemu se obnavlja autorova stvaralačka intencija, bez želje za pretencioznošću, da svijet obdari kapljicom dobrote što nam svima svjetluca iz Cetínove Duge ili Uznemirenog svemira što ga oslikava njegova paleta zadnjih desetljeća.
Djelo Antona Cetína dobro je znano hrvatskoj kulturnoj javnosti kako po tematskoj prepoznatljivosti jednako tako i po stvaralačkim dostignućima i stilskim značajkama. U višedesetljetnom razdoblju od sredine 20. stoljeća naovamo kritika sustavno iščitava te vrijednosti u njegovu slikarstvu, grafici, crtežima, litografiji, gvašu, kolažima i dizajnu – formiranu na čvrstoj ukorijenjenosti u slojevitom duhovnom prostoru Moslavine i europskoj slikarskoj tradiciji, senzibiliziranoj osamdesetih koloritom kanadskih Žitnih polja. Te su dvije činjenice i odredile njegovo slikarstvo, za koje možemo ustvrditi da je na tim polazišnim temeljima izrastalo u golemi opus prožimajući zavičajno univerzalnim vrijednostima.
Pred nama je pet rujanskih izložbi Antona Cetína s višedesetljetnom kanadskom adresom u zavičajnome krugu: Galerija Cetín – Čazma, 18. rujna; Muzej Moslavine – Kutina, 20. rujna; Galerija Krste Hegedušića – Petrinja, 24. rujna; Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb, 27. rujna te Galerija grada Bjelovara – 28. rujna 2016. Riječ je o svojevrsnoj petodijelnoj retrospektivi autorovih najvrjednijih djela, nastalih od šezdesetih godina do prvog desetljeća 21. stoljeća, koja simboliziraju autorovu vezanost uz Domovinu i umjetnički život obilježen uspjehom u međunarodnim kulturnim središtima od Europe do Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. U svakom će gradu biti izloženo po 80 odabranih radova karakterističnih za određenu autorovu stvaralačku fazu, koje će nakon susreta s publikom slikar darovati tim likovnim središtima od Moslavine do Zagreba, gdje je proveo studentske dane i ostvario prve zapažene umjetničke uspjehe.
Anton Cetín ponosi se susretima s publikom u kulturnim središtima poput Pariza (1968), Toronta (1969, 1971, 1974, 1975), Oakvillea (1973), Tokija (1974), Bruxellesa (1974), Züricha (1975), Los Angelesa (1977, 1979), Hamiltona (1978), Ciudad de Méxica (1979), New Yorka (1980, 1982), Mannheima (1981), Bogote (1981), Chicaga (1983), Ottawe (1984), dok posebno uživa u susretima s zagrebačkim i moslavačkim likovnim sladokuscima, galeristima i povjesničarima umjetnosti. U domovini izlaže češće osobito od devedesetih naovamo.
Njegovo stvaralaštvo hvale likovni kritičari i kustosi poput P. Duvala, G. McLennana, G. Mosesa, D. Burnetta, V. Malekovića, B. Hlevnjak, G. Sabol, L. Domić te jezikoslovci kao što su V. Grubišić i T. Ladan i drugi.
Slikar Anton Cetín se rodio 18. rujna 1936. u malom mjestu Bojani kraj Čazme. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti, a potom nastavio studij 1959. na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1964. u klasi znamenitoga Marijana Detonija. Do odlaska u Pariz prije pola stoljeća, točnije 1966., radio je kao ilustrator i dizajner, što mu u toj prestižnoj slikarskoj metropoli otvara put do zaposlenja u jednoj tiskari. Uskoro počinje raditi za poznatog ilustratora J. M. Rabeka. Vrlo plodno pariško razdoblje u životu umjetnika, obilježila su i braća Bubnić, koja su mu omogućila da se bavi i litografijom. Ipak, za pariških dana rado pojašnjava Anton Cetín, sreća mu se osmjehnula tek po završetku tristotinjak gvaševa, koje je naslikao u razdoblju od 1966. do 1968.
Na Montparnassu u Atelieru Edouarda Noëla stječe 1967. trajno prijateljstvo s tim umjetnikom i stvaralačku oazu, gdje priređuje i prvu parišku izložbu početkom veljače 1968. Taj se pariški ciklus mogao vidjeti u Hrvatskoj u putujućoj izložbi s 100 izabranih slika. Izložba pod nazivom „100 pariških radova“ bila je tijekom 2006., 2007. i 2008. održana u muzejima i galerijama u 11 hrvatskih gradova: Čazmi, Kutini, Koprivnici, Križevcima, Bjelovaru, Vinkovcima, Našicama, Slatini, Virovitici, Zagrebu i Splitu.
Iz Pariza Cetín odlazi u Toronto, u Kanadu, gdje djeluje kao profesionalni slikar i grafičar.
Unatoč tome što Toronto nije Pariz, Cetín smatra da svoju punu umjetničku afirmaciju zahvaljuje upravo Kanadi. Prvi posjet domovini, nakon odlaska, zbio se 1986. Te godine izdana je monografija o slikarevu životu i djelu. Iste godine Cetín priređuje svoju prvu veliku izložbu u Hrvatskoj, i to u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Prvu grafičku mapu Eva i mjesec objavljuje 1975., koju uskoro slijedi monografija Serija o Evi (1977). Sa Stjepanom Šešeljem potkraj osamdesetih objavljuje pjesničko-grafičku mapu Amerika – Croatan – America (Zagreb, Toronto 1988) povodom koje ih je u Rimu primio papa Ivan Pavao Drugi, najzaslužniji za rušenje Željezne zavjese. Naime, ta je mapa posvećena iseljenom hrvatskom narodu disidentske provenijencije koji je sukreirao druge svjetove, darujući mu svoje srce, kulturu, jezik, običaje i europsku korjeniku Lijepe Naše.
Na dan 775. obljetnice njegova rodnoga zavičaja Čazme 22. srpnja 2001., otvorena je ondje umjetnička galerija koja nosi njegovo ime – Galerija Anton Cetín. Otvorenje Galerije u neku ruku bi se moglo nazvati i autorovim trajnim povratkom u rodni kraj, koji poliglot, kozmopolit i filantrop Cetín zapravo nikad nije ni zaboravio.
Osnovni su mu motivi, ističu likovni kritičari i semiotičari umjetničke recepcije – žena, cvijet i ptica – uzdignuti na razinu simbola i linearno izvedeni čistom bojom ili tamnim obrubom (Eva u crvenom sa svojim duhovnim simbolom, 1977; Od mojega dragana cvijet, 1979; Udvaranje, 1986). Iz te povezanosti 1983. nastala je velika slika Eva i cvijet-ptica u plavom, zatim slike različitih veličina: Ekstaza, Sa žutom cvijet-pticom, Sa zelenom kosom, Misterij i druge.
Jezikoslovac Tomislav Ladan na otvorenju samostalne izložbe u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci 1988. u Zagrebu te je osnovne Cetinove motive protumačio ovim riječima: „Mistično i vitalističko trojstvo žena-ptica-cvijet ima nepobitne tradicionalne korijene u duhovnosti ženstva, s kultom životvorne žene i duha koji simbolizira ptica, uz cvijet koji je ljubav i sama priroda.”
Sažeto, Anton Cetín autor je golema opusa. Održao je više stotina samostalnih te sudjelovao na mnoštvu skupnih izložbi diljem svijeta. Za svoj rad primio je više nagrada i priznanja. Brojna je djela darovao u humanitarne svrhe. Kanadsko-hrvatsko udruženje umjetnika proglasilo ga je umjetnikom godine 1986. Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 1995. uručio mu je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Red hrvatskog pletera za osobite zasluge u kulturi i međunarodnoj afirmaciji hrvatske umjetnosti.
Podsjećamo, zagrebačko iskustvo likovnog oblikovanja knjiga, oplemenio je Cetín u Kanadi – oslikavajući zrelo i nadahnuto naslovnice najvrednijih knjiga hrvatskih emigranata druge polovice 20. stoljeća od naslova iz glasovite knjižnice Hrvatske revije Vinka Nikolića do nedavno objavljene u Americi dvojezične renesansne čitanke The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015.) autorskog dvojca iz Kanade dr. Vladimira Bubrina i dr. Vinka Grubišića.
Hrvatska matica iseljenika desetljećima uspješno surađuje s uglednim slikarom Antonom Cetínom.
Skice, crteži, lirske apstrakcije, gvaševi, litografije, ulja na platnu, radovi u raznim drugim tehnikama razvrstani su u više ciklusa, počevši od serije Zlokobne ptice (Zagreb, 1965) do Uznemirenog svemira (Toronto, 11. rujan 2001.). Tako u Europi nastaje ciklus Fantomi (Pariz, 1966), kojeg slijedi ciklus Majčinstvo (Pariz, 1967) odkad starta Cetínovo propitivanje motiva Eve, slijede Ljubavnici, Istraživanje onoga (drugoga) svijeta, Razmišljanje o beskonačnosti koja se vizualno oblikuju sedamdesetih u Kanadi. Ondje nastaju ciklusi prevrata nakon prometne nesreće Eva i mjesec iz 1974. te 1975., Slavljenje svemira 1975, slijedi ga triptih Tri gracije; ciklus Žitna polja s pejsažima okolice Calgaryja nastaje osamdesetih, nakon kojeg dolazi ciklus Prerija, Okruglo polje, Razmišljanje o onostranom svijetu I, II, III, Raninbow (2012). Od 2008. umjetnik oblikuje ciklus Duga – promišljajući njezin fenomen ljepote od Biblije do naših interpretativnih horizonata u kojima se susrećemo s izazovima različitosti suvremenoga svijeta i njegove vizualne kulture.
Tekst: Vesna Kukavica