Nakon završetka studija, svećenik crkve Svete Ekaterine iz Temišvara, koji je ujedno i vikar Temišvarske biskupije, predložio mu je da se zaposli kao orguljaš u toj crkvi. Njegov se djed prihvatio te službe 1945. godine, a i baka je također radila za crkvu. Slijedeći obiteljsku tradiciju, otac mu je postao crkveni orguljaš 1991. godine
Orgulje su najveći i jedno od najsloženijih glazbala s tipkama. Svrstavaju se u puhačka glazbala te imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili šest klavijatura na kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Upotrebljavaju se poglavito u crkvenoj glazbi kod katolika i protestanata, a sudeći po ovome, kantorski zanat svrstava se među najrjeđe u Rumunjskoj. Zbog svoje su veličine orgulje smještene na koru crkve, iznad ulaza, nasuprot oltaru. Zbog toga orguljaša ne vidimo i možda zbog toga je i Klokotičanin Denis Moldovan jedan od „skrivenih“ umjetnika. Sviranje orgulja obiteljska je tradicija, jer mu je i otac kantor u selu Klokotiču. Njegov prvi nastup bio je na božićnom školskom programu u mjesnom domu kulture, i to na električnim orguljama.
Kasnije je svirao u seoskoj crkvi, gdje je često vježbao te čak svirao na misama. Rado se sjeća jedne svoje improvizirane skladbe koju je odsvirao tijekom posjeta tadašnjeg hrvatskog predsjednika Josipovića.
Nakon osnovne škole u rodnom selu, nastavio je školovanje u katoličkoj gimnaziji Gerhardinum u Temišvaru, gdje je maturirao 2006. godine. Cijeli jedan semestar pjevao je u školskom zboru, a početkom drugoga tadašnji ravnatelj škole mu je rekao da mora svirati orgulje. Potom je pratio taj zbor, a koncertirali su i u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Privatno je vježbao s orguljašem katoličke katedrale u Temišvaru, Robertom Bajkaiem. Odlučio je studirati orgulje na Muzičkoj akademiji u Temišvaru. Šest godina, koliko su trajale studije, radio je s profesorom F. Roşcaeom koji mu je otkrivao tajne orgulja. Bio je to period ogromnog rada, ali i jako lijepih iskustava. Nakon završetka studija, svećenik crkve Svete Ekaterine iz Temišvara, koji je ujedno i vikar Temišvarske biskupije, predložio mu je da se zaposli kao orguljaš u toj crkvi. Njegov se djed prihvatio te službe 1945. godine, a baka je također radila za crkvu. Otac mu je postao crkveni orguljaš 1991. godine.
Iako je zaposlen u crkvi Sveta Ekaterina u Temišvaru, često održava koncerte u crkvi Millenium, zato što ima najveće orgulje u gradu i u najboljem su stanju. Orgulje u njegovoj crkvi izgradio je 1896. godine slavni banatski graditelj orgulja Leopold Wegenstein. U listopadu prošle godine bio je s rekaškim zborom Laudate Domini u Zagrebu. Prošle godine, pri kraju studenoga, nastupao je na jednom koncertu u katoličkoj crkvi Svetog Trojstva u Ričici. Pozvao je i kolege kantore, i sedmorica njih je tamo i zasvirala.
Trenutno, u razgovoru doznaje Daniel Lucacela, ne može reći što će raditi sutra ili gdje će biti. Ne zna hoće li krenuti negdje dalje, postići nešto više ili će se vratiti u rodno selo, gdje mu je lijepo i mirno. Najvažnije mi je da bude zadovoljan sa samim sobom! (http://www.zhr-ucr.ro/)
Pogledajte https://www.youtube.com/watch?v=91E-m10_Gbc