Nastavu hrvatskog jezika u Austriji, u nadležnosti RH, pohađa oko 300 učenika, a onu u sustavu tzv. BKS-a, u austrijskoj nadležnosti, najvjerojatnije oko 700 učenika (od ukupnih 11.000 polaznika). Međutim, oko 12. 000 djece hrvatskog podrijetla nije uključeno ni u jedan sustav
U Konzularnom odjelu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Austriji u Beču, 9. ožujka je održan stručni skup nastavnika hrvatskog jezika u Austriji. Skup je organiziralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, odnosno Ljubica Tadić, povjerenica RH za suradnju u obrazovanju u Republici Austriji te Veleposlanstvo RH u Republici Austriji.
Uz predavače, skupu su nazočili i Gordan Bakota, veleposlanike RH u Austriji, Branimir Lončar, ministar-savjetnik te dr. Zdenka Weber, ministrica-savjetnica u Veleposlanstvu RH. Bakota je u uvodnom kazivanju naglasio kako je položaj hrvatskog jezika u Austriji prevažna tema kojoj
Povjerenica Tadić se u svom izlaganju osvrnula na položaj hrvatskog jezika u Austriji te na aktivnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Nazočne je posebno upoznale s odredbama novoga Sporazuma o suradnji koji je nedavno potpisan i koji hrvatskoj strani omogućava nastavu hrvatskog jezika u Austriji u sustavu nastave materinskog jezika na onim mjestima gdje se prijavi dovoljan broj učenika.
Željko Batarilo je govorio o dostignućima u realizaciji projekta Hrvatski je naš izbor te o njegovoj daljnjoj provedbi. Iznio je i zanimljive podatke najnovijega popisa pučanstva iz kojega se može vidjeti kako je u Austriji dvije trećine Hrvata koji su rođeni u Hrvatskoj ili u BiH, dvadeset posto Hrvata koji su rođeni u Austriji ali nisu austrijski državljani i isto toliko onih koji su rođeni u Austriji i imaju austrijsko državljanstvo.
– Po najnovijim austrijskim podatcima, djece školske dobi hrvatskog podrijetla ima oko 13 000. Oni su u izboru i pohađanju škola uglavnom izjednačeni s austrijskim učenicima. To se poglavito odnosi na osnovnu školu, škole za djecu s posebnim potrebama i strukovne škole, dok je razlika ipak uočljiva u pohađanju gimnazija koju djeca hrvatskog podrijetla manje pohađaju od austrijskih vršnjaka.
Pogledamo li koliko od ovoga broja učenika koristi svoje temeljno pravo na nastavu materinskog jezika, vidjet ćemo kako su rezultati poražavajući. Temeljni razlog ovakvoga stanja je nametanje hibridnoga BKS-a. Nastavu hrvatskog jezika u Austriji, koja je u potpunoj nadležnosti RH, pohađa oko 300 učenika. Koliko je djece hrvatskog podrijetla koji pohađaju nastavu u sustavu tzv. BKS-a, koja je u potpunoj austrijskoj nadležnosti, teško je reći. Pretpostavlja se da ih je u najoptimističnijim brojkama oko 700 (od ukupnih 11 000 polaznika), i to na onim mjestima gdje je predavač izvorni hrvatski govornik što je, uostalom, jedna od temeljnih odlika u nastavi materinskog jezika.
Dakle, vrlo je lako izračunati: oko 12 000 djece hrvatskog podrijetla nisu dio sustava; niti hrvatskoga, niti austrijskoga! Dakako, bilo bi iluzorno očekivati kako bi svi potencijalni polaznici bili i stvarni polaznici nastave hrvatskog jezika. Razlozi su mnogostruki. Realno je asimilacija kod onih učenika tzv. treće generacije, kojima su i roditelji rođeni u Austriji, već uzela danak.
Hrvatska, i da hoće, ne može otvarati nova nastavna mjesta jer austrijska strana to ne dopušta, a s druge strane ovakav austrijski model Hrvati s pravom bojkotiraju, jer to nije niti izdaleka ono što njima stvarno pripada. Tko Hrvatima u Austriji može nametnuti kako je njihov materinski jezik bosansko-hrvatsko-srpski?
Međutim, postoje rješenja. Najnoviji sporazum o suradnji dvaju zemalja daje mogućnost da se na onim mjestima gdje postoji zanimanje, održava nastava hrvatskog jezika i kulture. Doista su veliki napori načinjeni u ovom pogledu od MZOS-a RH, povjerenice Tadić, Veleposlanstva RH u Austriji. Treba samo ustrajati u svojim zahtjevima. Anketa koju je proveo Hrvatski svjetski kongres odlično je polazište i značajan argument kako postoji veliko zanimanje za nastavom hrvatskog jezika i kulture – pojasnio je Batarilo.
Zanimljiva su bila iskustva predavača iz Njemačke koji su govorili o nastavi hrvatskog jezika u toj zemlji. Marija Lončar, koordinatorica Hrvatske nastave u Ulmu te Tado Jurić, koordinator Hrvatske nastave u Bayernu, objasnili su kako je tamo Hrvatska nastava u potpunosti (osim jedne savezne države) u nadležnosti hrvatskoga ministarstva i održava se za oko 3 400 učenika s kojima radi 45 učitelja na 167 nastavnih mjesta. U Stuttgartu je 2009. otvoren Centar hrvatske nastave u Baden-Württembergu, gdje je smješten ured koordinatora, zbornica, arhiva pedagoške dokumentacije, knjižnica i višenamjenski prostor u kojem se održavaju izvannastavne aktivnosti i kulturna događanja.
Nakon rasprave, stručni skup je donio sljedeće kako treba nastaviti aktivnosti projekta Hrvatski je naš izbor, Hrvatsku dopunsku nastavu preimenovati u Hrvatsku nastavu, Koordinaciju Hrvatske dopunske nastave „preseliti“ u Beč, ustrojiti Udrugu nastavnika hrvatskoga jezika u Austriji i organizirati sastanak sa svim nastavnicima hrvatskog podrijetla koji djeluju u sustavu nastave tzv. BKS jezika.
(http://www.crowc.org)