Barunica Thatcher došla je u Hrvatsku 1998. Bila je u Zagrebu, Dubrovniku, Vukovaru. Postala je počasna građanka Zagreba. Svime što je učinila za Hrvatsku, kada je to malo tko htio, dokazala je da, kako je govorila, ‘politika nije umijeće mogućeg već umijeće stvaranja nemogućeg mogućim’
I nakon 23 godine, koliko je prošlo otkad je Margaret Thatcher odstupila s premijerske dužnosti, jedna od prvih asocijacija na njezino ime je “Bila je vođa”. Prva i jedina žena na mjestu prvog ministra Velike Britanije pokazala je kako naciji obuzetoj zabrinutošću za vlastitu budućnost i perspektivu vratiti samopouzdanje i povjerenje u “svijetlu budućnost”. Jer, društvene kronike upravo tako opisuju stanje engleskog društva u vrijeme kad je Margaret Thatcher preuzela vođenje države. Opširnije
Margaret Thatcher bila je prijateljica Hrvatske. U trenucima raspada Jugoslavije zauzela se za hrvatsku samostalnost, kritizirala je vladu Johna Majora zbog popuštanja Slobodanu Miloševiću, a EU je osudila jer nisu htjeli odmah priznati da je na Hrvatsku izvršena agresija.
Na skupu veleposlanika pri UN-u u rujnu 1991. poručila je da JNA i Srbija vode agresiju i da se ne radi o borbi jedne nacionalne skupine protiv druge nego – o bitki demokracije protiv komunizma. A, komunizam je za nju bio vražje carstvo. U njezinu viziju Europe nije se zato uklapala ni Jugoslavija niti Milošević. U knjizi “Državnost” dijelom objašnjava svoje stavove: “Jugoslavija je bila autoritarna i totalitarna komunistička država”, “tamnica s okrutnim Srbima kao tamničarima” koja se “morala raspasti”.
U izjavi za javnost tražila je od međunarodne zajednice da zaustavi srpsku agresiju. Učinila je to na molbu Drage Štambuka, bivšeg predstavnika pa veleposlanika Hrvatske u Londonu, koji je bio u njezinom domu dok se pripremala izjava.
– Kad je izjava sastavljena, njezin muž Denis ponudio nam je sherry. Jedan od savjetnika tada joj je rekao: “Gospođo Thatcher, britanska vlada razapet će vas zbog ovog što radite”. Ona se okrenula prema njemu – nikada neću zaboraviti to lice onako lijepe žene, pune energije – i odgovorila: “Ako se radi o tome da se razapne mene ili Hrvatsku, onda je bolje da razapnu mene!” – ispričao mi je Drago Štambuk u razgovoru koji smo vodili za Jutarnji prije sedam godina, u povodu njezina 80. rođendana.
Gdjegod je došla govorila je za Hrvatsku . “Istina nije sama po sebi evidentna, treba je ponavljati, ponavljati i ponavljati, i nikada se ne smiješ umoriti.” A, onda je ušutjela. Od 1993. više nije govorila. Hrvatima je zamjerila rat u Bosni, pogotovo zločin u Ahmićima.
– Što se to događa? – vikala je na telefon veleposlaniku Štambuku. – Tražim odmah razgovor s Tuđmanom! Štambuk je doista nazvao Tuđmana koji je u tom trenutku bio u Kanadi, ali ovaj ju je odbio i predao savjetniku.
Krajem 1993. Štambuk je predložio Tuđmanu da joj dodijele počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Odbila je. U knjizi Državnost kaže kako ju je “masakr u Ahmićima uvjerio da bi njen posjet Zagrebu Hrvatska doživjela kao signal da će svijet zažmiriti na takav barbarizam”.
Između Thatcher i Hrvatske odnosi su ponovno zatoplili nakon Srebrenice.
– Nazvao sam je, rekao što su Srbi učinili, a ona je uzvratila: “Aren’t they animals?” – ispričao je Štambuk. Sljedećeg jutra pozvala je četiri TV kuće i zatražila zaustavljanje agresije.
Blistavi trenutak Hrvatske za nju je bila akcija Oluja, samo nije razumjela zašto je Tuđman stao u Banjoj Luci, zašto nije pao i glavni grad bosanskih Srba. Da je, vjerovala je, Bosna bi bila ujedinjena država u kojoj bi moglo biti perspektive za različite entitete da žive zajedno pod demokratskom vlašću.
U Arizoni 1997. veleposlaniku u SAD-u Miomiru Žužulu za vrijeme ručka rekla je da je to bila Tuđmanova velika pogreška. – Kada nešto odlučite napraviti u politici, onda to treba napraviti do kraja i nositi se s posljedicama, dobrim ili lošim. Najgore je ako staneš na pola. Kad sam ja krenula na Falklande, svi su me pokušali zaustaviti. Znala sam: ili ću uspjeti ili sam gotova. Ali, ako se vratim znala sam sigurno da sam gotova. Tako i Tuđman nije trebao stati na pola puta – rekla je Čelična Lady.
Margaret Thatcher napokon je došla u Hrvatsku 1998. Bila je u Zagrebu, Dubrovniku, Vukovaru. Oduševila ju je tržnica Dolac. – Sve izgleda kao roba apsolutno visoke kvalitete – komentirala je. Postala je počasna građanka Zagreba. Kad je primala titulu na Sveučilištu rekla je: – Ja sam Zagrepčanka!
Svime što je učinila za Hrvatsku, kada je to malo tko htio, dokazala je da, kako je govorila, ‘politika nije umijeće mogućeg već umijeće stvaranja nemogućeg mogućim’.
(Piše: Ana Plišić)
Margaret Hilda Roberts rođena je 13. studenog 1925. godine u gradiću Grantham u britanskoj pokrajini Lincolnshire, kao kći lokalnog trgovca, što je kasnije u svojoj političkoj karijeri rado naglašavala. Margaret Roberts je studirala i završila kemiju na Oxfordu od 1943. do 1947, no već tada se pokazalo kako je njena prava velika životna strast – politika. Mlada Margaret je postala predsjednica udruženja konzervativnih studenata, što je odredilo njenu buduću političku karijeru.
Godine 1959. Postala je članica britanskog parlamenta ispred Konzervativne stranke. I prije nego je ušla u parlament izazivala je pažnju medija kao jedina žena na listama konzervativaca, a kasnije se istaknula i zauzimanjem pozicija koje su bile u suprotnosti sa službenim stavom stranke.
Godine 1970. Thatcher postaje ministrica obrazovanja u vladi Edwarda Heatha, kojega pet godina kasnije smjenjuje s čela Konzervativne stranke. U sljedeće četiri godine Thatcher se ističe kao vođa opozicije tadašnjoj laburističkoj vladi te 1979. vodi torijevce do velike pobjede na parlamentarnim izborima i postaje prva premijerka u povijesti Velike Britanije. Iako bi i ta činjenica sama po sebi bila dovoljna da se Thatcher upiše u povijesne knjige, njeni najveći uspjesi (i porazi) su tek slijedili.
Margaret Thatcher je pripadala političarima koji moć žele i njome se znaju služiti te je bila poznata po svojoj odlučnosti i čvrstoći stavova, koje nije mijenjala bez obzira na snagu opozicije. Thatcher je smatrala kako Velika Britanija propada, te je pokrenula brojne ekonomske reforme, koje bi se danas nazvale liberalnim, a uključivale su privatizaciju brojnih državnih tvrtki, liberaliziranje tržišta rada i dugotrajni rat do uništenja sa sindikatima, koji su potonji na kraju izgubili. Thatcher je igrala i na kartu britanskog nacionalizma, pa je tako izbore 1983. dobila zahvaljujući ponajviše kratkotrajnom ratu s Argentinom oko Falkandskih otoka.
(tportal.hr)