Fra Puljić nakon mnogih selidaba župama Amerike i Kanade, a sve su odreda nosile predznak „Hrvatska crkva ili Hrvatska župa“, u New Yorku je djelovao do 2017. Danas u samostanu sv. Ante u Chicagu provodi umirovljeničke dane
Fra Ilija Puljić već 51 godinu vrši svećeničku službu. Prošle godine slavio je zlatnu misu i 50 godina svog pastirskog života i služenja Gospodinu. Obljetnica je obilježena misnim slavljem u samostanu sv. Ante u Chicagu, koju je predvodio fra Ilija uz koncelebraciju svog brata nadbiskupa zadarskog i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimira Puljića. U koncelebriranju svete mise sudjelovali su još kustos Franjevačke kustodije u Chicagu fra Jozo Grbeša te devet svećenika iz Kustodije i samostana sv. Ante.
Često i rado pojašnjavam „da samo iseljenik može u duši razumjeti iseljenika“ te se veselim pruženoj prilici i razlogu osvrnuti se na tu značajnu obljetnicu i fra Iliju. Njegove selidbe započinju u vrlo ranom djetinjstvu. Ta njegova putovanja su i izvor skromnosti kojeg krase ovog čovjeka i svećenika. Svi koji smo imali čast raditi s fra Ilijom Puljićem svjedočili smo njegovu skrb o suradnicima i osvjedočili se kako „nije važno koliko imamo već koliko nam je potrebno“.
Rodio se 26. srpnja 1941. na planini Bjelašnici. Tu su stočari prebivali tijekom ljeta jer je hercegovačkom selu Kamena prijetila je suša a i kamenjar nije pružao mnogo da bi se prehranilo u zimskim danima i mjesecima. Bio je to težak (nomadski) život za roditelje i djecu. Roditelji, Ivan i Anica (r. Raguž) Puljić imali su petero djece: Fabijana, Terezu (udanu za Peru Anđelića u Konjicu), Maricu, Iliju i Želimira.
Školovanje fra Ilije Puljića započelo je 1949. u Vranjevicima, do 1954., a potom seli u Mostar na nižu gimnaziju te nastavlja višu gimnaziju (sjemenište) u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Visokom, Sarajevu i Daytonu (Ohio). Rado se prisjeća tih dana i reći će „ja sam prvi svećenik iz ovog kraja koji sam pošao u sjemenište a slijedilo me je 14 Puljića“. Iz njegove uže obitelji, osim brata Želimira (nadbiskupa zadarskog) to su Marko Puljić (Norval, Kanada), don Mihael Puljić u Engleskoj (bratić fra Marka) i fra Tomislav Puljić (daljnji rođak) u Hercegovini.
Jednogodišnji novincijat je započeo u Humcu, nedaleko Ljuboškog 14. srpnja 1964., a za svećenika je zaređen u Frohnleitenu u Austriji, 26. srpnja 1969. Mladu misu slavio je u Blagaju, njegovoj rodnoj župi. Tako se, nakon školovanja i odsluženog vojnog roka, našao u iseljeništvu. Datum odlaska u Ameriku je bio 17. rujna 1969.
Selidbe će se i dalje nastavljati i to s ovim redom: dolazi u Steelton (PA, 1971.) župu sv. Marije i postaje župnim pomoćnikom a, nakon pet godina, odlazi u Thunder Bay (ON, Kanadu). Ovdje fra Ilija organizira župljane te nakon kupnje zgrade za crkvu dograđuje dvoranu i župni stan. Potom ponovno seli i dolazi u London (ON, Kanada), u župu sv. Leopolda Mandića (1980 .-1982.) a nakon dvije godine odlazi natrag u Sjedinjene Države i postaje župnikom u crkvi sv. Ante u Sharonu (PA, 1982.-1984.). Iz Pennsylvanije ponovno odlazi na sjever, u župu Srca Isusova u Milwaukee (WI) i tu služi najprije kao pomoćnik (1984 .-1985.) a onda kao župnik (1985. -1986.). Ponovno seli (1986) ali ovog puta na jugoistok, u New York, u župu sv. Ćirila i Metoda gdje obavlja tri godine župnikovu dužnost. Vraća se u župu sv. Leopolda Mandića u London (ON, Kanadu) gdje ostaje do 1994. Nakratko se vraća u Chicago, u župu Srca Isusova, da bi 1995. bio imenovan župnikom župe sv. Marka u Sudburyu (ON, Kanada). Od godine 2001. do 2003. obavlja dužnost župnika u župi sv. Nikole Tavelića u Montrealu (PQ, Kanada) a, u svibnju 2003.g. vraća se u Sudbury, u župu sv. Marka. Od 2006. vrši dužnosti župnika u dvije župe: sv. Marka i Presvetog Trojstva. Godine 2008. premješten je za pomoćnog župnika u župu Kraljice mira u Norvalu (ON, Kanada) a, 2013. u župu sv. Ćirila i Metoda u New York (NY) gdje djeluje do 2017. i odlazi u samostan sv. Ante u Chicago, gdje danas provodi umirovljeničke dane.
Fra Ilija često i ponosno ističe svog mentora fra Vinka Dragičevića. „Mene je fra Vinko poslao u sjemenište 1958. godine i poveo na put bogoslužja“ što je lijep osjećaj sudbine i istinske spoznaje službe Bogu.
Sve ove nabrojene župe u kojima je fra Ilija Puljić bio župnik nose predznak „Hrvatska crkva ili Hrvatska župa“. Poznato je da su se Hrvati selili od davnina, još od vremena Mletačke i Dubrovačke Republike, u potrazi za novim i boljim životom ali bili su i puni izazova i čežnje za novim otkrićima da bi učinili život sebi i svojima, boljim i humanijim. Zato nije rijetkost da su sa sobom u putničkoj torbi nosili molitvenik a po dolasku u novu sredinu tražili duševno smirenje i gradili crkve, dopremali svećenike iz ‘Starog kraja’ i tu se okupljali, tugovali i veselili. Često kad govorimo ili pišemo o našim iseljenicima zaboravljamo na svećenike koji su dio tog iseljeničkog puka. Pomagali su i organizirali gradnju crkava, započinjali nastavu i upućivali na školsku naobrazbu i učenje hrvatskog jezika te pokretali kulturno umjetničke skupine kako bi djeca zavoljela svoje pjesme, kola i tamburicu. Bili su doista dio i iskreni pastiri svog hrvatskog roda.
Svoju srebrenu misu fra Ilija služio je i proslavio sa župljanima u Hrvatskoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Londonu, u Ontariju. Na kraju svete mise i prije odlaska u Chicago obratio se prisutnima ovim oproštajnim riječima: „Molimo se jedan za drugoga, volimo se skupa za dobrobit naše hrvatske zajednice, za dobrobit naše ispaćene Domovine. Moj najdraži dar od vas biti će, i jest, ako budete još više napredovali, ako primite vašeg novog župnika fra Miru Grubišića kao svoje dijete i ako budete s njim surađivali i pružali mu ruku pomoći“.
Puljići su se 1967. preselili iz Kamena u Požegu, u Slavoniji. I tamo su ostavili primjerne obiteljske tragove. Piscu ovih redaka bilo je čast i ponos iznenaditi dušobrižnika fra Iliju Puljića na proslavi 40. obljetnice službe crkvi, Bogu i svom narodu, koja je održana u Požegi 2009. Iskrene čestitke fra Iliji Puljiću i zahvale za sve učinjeno!
Tekst : Franjo Bertović
