Takač je suautor, s dr. Mijom Lončarićem, prvoga Hrvatsko-slovačkog rječnika, autor dijalektološkog rječnika Rječnik sela Hrvatski Grob, pisac autobiografskih knjiga Uzničke uspomene Hrvata isusovca za komunizma u Slovačkoj, Voljeti ljude naučio me život, Tamo daleko, daleko – od mora i Saga mojho rodu, (Bratislava 2009.). S hrvatskoga je na slovački jezik preveo i tiskao 36 knjiga hrvatskih katoličkih autora
Isusovac o. Ferdinand Takač, prvi počasni doktor Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, plodni pisac, prevoditelj, jezikoslovac i uznik komunističkih logora u Slovačkoj, umro je 6. travnja u Bratislavi, u 92. života.
O. Ferdinand suautor je s dr. Mijom Lončarićem prvoga Hrvatsko-slovačkog rječnika, na 708 stranica i s 50.000 riječi, (Školska knjiga, Zagreb 1999), autor dijalektološkog rječnika Rječnik sela Hrvatski Grob (Zagreb 2004.), pisac autobiografskih knjiga Uzničke uspomene Hrvata isusovca za komunizma u Slovačkoj (Zagreb 2006.), Voljeti ljude naučio me život (Zagreb 2008.), Tamo daleko, daleko – od mora (Zagreb 2011.) i Saga mojho rodu, (Bratislava 2009.). S hrvatskoga je na slovački jezik preveo i tiskao 36 knjiga hrvatskih katoličkih autora.
Ferdinand Takač rođen je 1920. u Hrvatskom Grobu u Slovačkoj. Nakon gimnazije u Bratislavi godine 1941. Ferdo Takač dolazi kao stipendist u Zagreb gdje na Zagrebačkom sveučilištu studira pravo do 1944. Zbog majčine smrti i ratnih neprilika vraća se u Slovačku. Tamo se uključuje u djelo hrvatskog svećenika Tomislava Poglajna Kolakovića i prevodi njegove tekstove na slovački.
Nakon rata radi kao novinar u listu Demokratske stranke Čas. U srpnju 1948. stupa u novicijat Družbe Isusove gdje ga 14. travnja 1950. zatiče tzv. barbarska noć, kad su komunisti u jednoj noći pohapsili sve isusovce i druge redovnike i odveli ih u logore. Nakon povratka na slobodu potajno studira filozofiju i teologiju. U najvećoj tajnosti ga je 23. siječnja 1955. za svećenika zaredio biskup, kasnije kardinal Jan Korec.
Već 31. srpnja 1955., na blagdan sv. Ignacija Lojolskog, komunistički sud hapsi i osuđuje na osam godina robije zbog veleizdaje. Nakon amnestije 1960. izlazi iz zatvora i uzdržava se kao serviser dizala. Za Praškog proljeća 1968. neko vrijeme radi u Katoličkim novinama. Poslije sovjetske “normalizacije” radi 18 godina kao duhovnik u samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Slatinki pri Lučenci. Tu ga je zatekao raspad komunističkih diktatura i stvaranje slovačke države.
Ostatak života boravi u rezidenciji Družbe Isusove u Ivanki pri Dunaji i bavi se pisanjem i prevođenjem. Umro je 6. travnja u bolnici u Bratislavi. Do kraja života bio je ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo. Pokop o. Ferde Takača bit će u Hrvatskom Grobu u srijedu, 10. travnja.
(IKA)
Knjiga o uzništvu i Rječnik
Radio Vatikan o o. Takaču
Hrvatska redakcija ORF-a o pateru Takaču