Novaković u finalu za Nagradu Man Booker International

4 min čitanja

Hrvatska me nije posvojila unatoč mojem trudu. Uvijek su me uglavnom uvrštavali kao američkog pisca hrvatskog podrijetla, iako sam do dvadesete godine živio u Hrvatskoj, hrvatski sam građanin, hrvatski mi je materinji jezik, ali me nitko nije uvrstio ni u kakav katalog ili antologiju hrvatskih pisaca, kaže profesor kreativnog pisanja u Montrealu

Josip Novaković, pisac i profesor kreativnog pisanja rođen 1956. godine u Daruvaru ušao je među deset finalista prestižne britanske Man Booker nagrade. Laureat nagrade će biti poznat 22. svibnja u Londonu, a pripasti će mu nagrada od 60.000 funti. Prevoditelj će dobiti 15.000 funti.
Novaković je trenutno profesor pisanja u Montrealu, a niz je godina živio i djelovao u SAD. Piše na engleskom jeziku, a u Hrvatskoj su mu objavljene zbirka priča “Grimizne usne”, roman “Prvi aprila”, te knjige “Tražeći grobu u Clevelandu” i “Radionica pisanja fikcije”.
Je li vam ulazak u uži izbor Nagrade Man Booker najveće priznanje do sada?
-Može biti da jest, jer je to nakon Nobelove nagrade vjerojatno najveća nagrada za književnost.
U kakvom ste društvu u užem izboru?
-Međunarodno društvo s nekoliko čuvenih pisaca.
Kakav odnos prema književnoj kritici imate kao profesor pisanja?
-Nekad je književna kritika bila oblik umjetnosti i intelektualne arene. Ozbiljne književne kritike su rijetke.
Zbog čega rjeđe dolazite u Hrvatsku?
-Umrla mi je majka u Daruvaru pa više ne dolazim zbog nje, a osim toga moja je obitelj odustala od imigracije u Hrvatsku jer su moji poslovi ostali na drugoj strani bare. Dolazim jedanput godišnje, ali prošle godine nisam došao. Nadam se da ću doći na proljeće, koje ću provesti kao gost na Židovskom sveučilištu u Jeruzalemu. Nije dovoljno mojih knjiga prevedeno na hrvatski i mislim da moj rad nije bio dobro preveden i promoviran, a osim toga, Hrvatska me nije posvojila unatoč mojem trudu. Uvijek su me uglavnom uvrštavali kao američkog pisca hrvatskog podrijetla, iako sam do dvadesete godine živio u Hrvatskoj, hrvatski sam građanin, hrvatski mi je materinji jezik, ali me nitko nije uvrstio ni u kakav katalog ili antologiju hrvatskih pisaca. Dakle, ne osjećam dobrodošlicu kao hrvatski pisac u Hrvatskoj. Evo, vidite, Kanađanima nije teško da me uvrste u kanadske pisce iako ću tek za par dana dobiti imigrantsku kartu i pravo na stalni boravak. Možda ću si ipak uzeti vremena da napišem nešto direktno na hrvatskom i da prevedem svoje radove jer znam kako bi trebali zvučati. Neka bude izazov da mi još netko objavi radove u Hrvatskoj i da me uvrsti u hrvatske pisce, a ne u nekakvu egzotiku koju se ne može nigdje kategorizirati pa ju je prema tome najbolje ignorirati.
Sada živite i predajete u Montrealu. Zašto ste otišli iz SAD-a?
-Možda mi je u prirodi da sam nemiran i da se selim. SAD je strašno propao kao zemlja za vrijeme Busha, a ni Obama nije uspio zaustaviti ogromnu bankarsku pljačku privrede i naroda.
Koliko vam je Hrvatska zanimljiva za temu vašeg pisanja?
-Uvijek je iznimno zanimljiva, premda su moje posljednje dvije knjige locirane drugdje, u Rusiji i Americi.
Čitate li ukoričene knjige ili prelazite na elektronički objavljene knjige?
-Sve manje i manje čitam sadržaje u koricama, ali namjeravam taj loš trend promijeniti.
(Večernji list)

Tekst: Denis Derk

Podijeli ovaj članak
Skip to content