Nastojimo biti što objektivniji u obradi leksikografske građe o podunavskim Hrvatima
Tekst: Vesna Kukavica; Foto: HINA/ Dario GRZELJ/ dag
Glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca dr. sc. Slaven Bačić u razgovoru za portal HMI otkriva izazove s kojima se suočavaju autorice i autori, njih oko 180 osoba, okupljenih oko leksikografskog izdavačkog pothvata u okrilju Hrvatskog akademskog društva u Subotici
Uoči nastupa u Zagrebu, u suorganizaciji Hrvatske matice iseljenika, na XI. Kliofestu 8. svibnja pravnik, kulturni djelatnik i publicist Slaven Bačić podijelio je s nama zanimljive detalje vezane za 16. svezak Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca.
Podsjetimo, Bačić se afirmirao u području društvenih, obrazovnih i kulturnih djelatnosti hrvatske manjinske zajednice u Republici Srbiji. Kao renomirani intelektualac, doktor pravnih znanosti te priznati kulturni djelatnik, dva je puta zaredom biran za predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća u počecima institucionalne izgradnje tog najvišeg zastupničkog tijela Hrvata u Republici Srbiji, utemeljenog prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002. Najzaslužniji je za nakladnički projekt Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca u izdanju subotičkog HAD-a, povezavši stručnjake za hrvatsku tematiku iz brojnih grana ljudske djelatnosti iz više europskih zemalja.
Glavni urednik Leksikona odlikovan je u RH Redom hrvatskog pletera (2018) za doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske te općenito dobrobiti njezinih građana, doprinijevši afirmaciji hrvatskog jezičnog i kulturnog identiteta te medijskim slobodama u javnom životu većinske društvene vojvođanske zajednice.
Gospodine Bačić, kako biste u najkraćim crtama opisali svoju karijeru!?
Rođen sam u Subotici 1965. godine, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao sam na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, a poslije toga upisao sam poslijediplomski studij na pravnopovijesnom smjeru na Pravnom fakultetu u Beogradu, gdje sam magistrirao 1992. godine. Poslije studija bio sam asistent iz pravne povijesti (opće i jugoslavenskih naroda) na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. Od 1995. radim u odvjetništvu u Subotici. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Vrbošića, obranio sam doktorsku disertaciju na Pravnom fakultetu u Osijeku 2002. godine.
Hrvatsko akademsko društvo, sa sjedištem u Subotici, uspješno djeluje četvrt stoljeća u Republici Srbiji, od 1998. Opišite nam njegov osnutak, misiju i viziju!?
Poticaj na osnivanje udruge hrvatskih intelektualaca došao je početkom 1998. od Zlatka Šrama, Josipa Ivanovića i Duje Runje. Društvo je osnovano radi razvijanja i populariziranja društvenih i humanističkih znanosti te istraživanja povijesnih, kulturoloških, socioloških i inih odrednica pripadnika hrvatske zajednice na području tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Za ostvarena postignuća Općina Subotica dodijelila je 2007. Društvu priznanje Pro urbe.
Koji su ključni projekti HAD-a i koji programi privlače veći broj sudionika u današnje doba?
Društvo je organiziralo više znanstvenih simpozija, stručnih skupova, javnih tribina te stručna i znanstvena predavanja o različitim temama; potaknulo je uspostavu i pripremilo nastavne planove i programe za obrazovanje na hrvatskom jeziku, koja je započela na području Općine Subotice u školskoj 2002./03. godini; HAD je jedan od inicijatora osnivanja prvoga vrtića na hrvatskom jeziku Marija Petković u SRJ 2001. pri samostanu Družbe sestara Kćeri Milosrđa u Subotici; bilo je nositelj inicijative osnivanja NIU Hrvatska riječ 2002.-03., koju je osnovala Skupština AP Vojvodine; kao nakladnik Društvo je izdalo dvadesetak knjiga, a u sklopu Društva od 2003. godine odvija se rad na Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Simpoziji i stručni skupovi okupljali su ugledne znanstvenike, predavanja su uvijek privlačila lijepi broj publike, a najveći broj suradnik okupljen je danas oko Leksikona.
Kakva je suradnja s ostalim udrugama i institucijama u Vojvodini, te šire u Srbiji!?
U vrijeme osnivanja HAD je imao značajnu ulogu u hrvatskoj zajednici. Naime, u to je vrijeme bilo tek nekoliko hrvatskih udruga, a sustav manjinskih prava za Hrvate praktički nije postojao. Nakon pada Miloševićeva režima, postupno su omogućeno ostvarivanje i institucionalno organiziranje različitih segmenata manjinskih prava – osnivanje manjinskih samouprava (Hrvatsko nacionalno vijeće), počela je nastava na hrvatskom jeziku, spomenuo sam osnivanje NIU Hrvatska riječ, te je utemeljen Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Tako se posredno HAD vratio svojim osnivačkim ciljevima vezanim za znanstvena istraživanja, a zadržao je i nakladničku djelatnost. Međutim, sa svoje strane i smjena generacija utjecala je na danas skromnije djelovanje Društva, pa se u zadnje vrijeme nastoji reaktivirati njegovi temeljni ciljevi. No, u svakom slučaju, HAD od osnutka po prirodi surađuje s drugim hrvatskim udrugama i institucijama u Vojvodini.
U Hrvatskoj Vas najviše poznajemo po Vašoj leksikografskoj aktivnosti. Kako ste došli na ideju leksikografske obrade građe koja se odnosi na podunavske Hrvate?
Pad Miloševićevoga režima doveo je do demokratskih promjena, među ostalim, i u području manjinskih prava. Kao pravni povjesničar, još od 1990-ih sam surađivao u nekoliko hrvatskih listova u Vojvodini te časopisa u Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj, zamijetio sam nedostatak pouzdanih podataka o povijesti bačkih Hrvata. Na tome su planu do tada najviše radili Ante Sekulić i Lazar Merković, ali je bilo potrebno mnoge podatke provjeriti, dopuniti, sistematizirati, sintetizirati… I tako se u novom demokratskom okružju u jesen 2002. rodila ideja o ovome Leksikonu, pa sam u narednih godinu dana skupa s Tomislavom Žigmanovom, Lazarom Merkovićem, Josipom Buljovčićem i Milovanom Mikovićem, radio na njegovom koncepcijskom usuglašavanju i upoznavanju drugih udruga i institucija s projektom, da bi prvi opsegom skromni svezak ugledao svjetlo dana 2004. godine. Najvažnija je, čini mi se, objektivnost leksikografske obrade predmetne građe.
Sa 16. sveskom koji se ovih dana promovira u Zagrebu na prestižnom Kliofestu, do koje ste brojke i slova stigli u leksikonskom nizu!?
Ovim sveskom završena je obrada slova M, dakle, za 20 godina obradili smo prvih 18 slova abecede. Izraženo brojkama, do sada je na 2015 stranica napisano 2203 članka (od čega 1122 biografije), koje prati 1276 ilustracija. Trenutačno radimo na slijedećem svesku, koji obrađuje manje „frekventna“ slova N, Nj i O, pa bi ove godine sa 17. sveskom obradili prvih 21 slova abecede.
Tko su suradnici na Leksikonskom projektu?
Do sada je surađivalo preko 180 osoba, netko s tek jednim člankom (primjerice članovi obitelji), dok su drugi napisali više desetina članaka. Većina suradnika zapravo su bački Hrvati, počev od naturščika do znanstvenika, od onih koji i dalje žive u Bačkoj, do onih koji sada žive u Hrvatskoj ili u drugim dijelovima Mađarske (izvan mađarskoga dijela Bačke), budući da Leksikon teritorijalno obuhvaća i dio današnje Mađarske.
Koliko surađujete sa stručnjacima iz Hrvatske?
Kako sam već spomenuo, dio suradnika na Leksikonu su znanstvenici i druge stručne osobe koji su podrijetlom bački Hrvati (dr. sc. Ante Sekulić, dr. sc. Petar Vuković, dr. sc. Mario Bara, dr. sc. Robert Skenderović, prof. Ivo Škrabalo prof. Jasna Ivančić, prof. Biserka Jaramazović, prof. Neven Ušumović, Branko Ištvančić, Marija Hećimović i dr.), zatim oni čiji su dosadašnji znanstveni interesi bili vezani za bačke Hrvate (dr. sc. Milana Černelić, dr. sc. Krešimir Bušić i dr.), ili su napisali pojedine članke koji su se doticali njihovoga znanstvenog interesa (akademik Boris Senker, dr. sc. Franjo Emanuel Hoško, dr. sc. Vladimir Horvat, dr. sc. Krešimir Nemec, dr. sc. Ivan Armanda, dr. sc. Kristina Katalinić, dr. sc. Dane Pejnović, dr. sc. Milan Bošnjak, mr. sc. Mladen Klemenčić, prof. Đuro Vidmarović, prof. Enver Ljubović itd.). Posebno bih istaknuo Eduarda Hemara, koji obrađuje sportske biografije. Istaknuo bih i suradnju s Leksikografskih zavodom Miroslav Krleža, koji je prepoznao važnost ovoga Leksikona pa još na samim počecima organizirao predstavljanja u Zagrebu, a i uspostavljena je obostrana suradnja njihovih djelatnika s našim suradnicima.
Kakva je suradnja Hrvatskog akademskog društva iz Subotice s Hrvatskom maticom iseljenika i Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH?
Kako sam već spomenuo, u fazi upoznavanja institucija i u Hrvatskoj, posjetili smo i Hrvatsku maticu iseljenika, koja je preko tadašnjeg sustava financiranja pomoći Hrvatima izvan Hrvatske pomogla u izdavanju nekih početnih svezaka. Među suradnicima su i oni iz Hrvatske matice iseljenika – Ante Beljo, Marija Hećimović i Vesna Kukavica. Hrvatska matica iseljenika prati rad na Leksikonu, o kojemu se objavljuju vijesti u Matici ili prikazi u Hrvatskom iseljeničkom zborniku, a evo sada i drugi puta organizira njegovo predstavljanje na Kliofestu. Od osnutka Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske on materijalno pomaže izlazak Leksikona, a zbog političkih promjena u Republici Srbiji desetak godina unatrag, ova je njegova potpora ključna za opstanak Leksikona.
Što Vam znači nastup na Kliofestu – festivalu povijesti u Zagrebu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici?
Naravno da je to svojevrsno priznanje važnosti našega rada na Leksikonu, ali je i od važnosti za upoznavanje šire i stručne hrvatske javnosti s njime. Kako sam spomenuo, prvi puta je Hrvatska matica iseljenika organizirala predstavljanje 13. sveska Leksikona na Kliofestu 2018. godine, a evo i sada 16. sveska. Sa svoje strane to je i priznanje same Hrvatske matice iseljenika radu na Leksikonu.
Hoće li ovaj leksikografski niz biti ikada ukoričen u jedan reprezentativni pothvat? Ima li Leksikon elektroničku inačicu ili će ovi svesci biti digitalizirani?
Kako sam rekao, tijekom koncepcijskoga usuglašavanja 2003. godine, dogovoreno je da Leksikon izlazi u svescima i u skromnijoj grafičkoj opremi, a da se nakon obrade zadnjega slova, izda novo, dopunjeno i cjelovito izdanje u luksuznijoj grafičkoj opremi. Svi dosadašnji svesci objavljeni su u pdf formatu iliti elektronskoj inačici na internetskoj stranici HAD-a – www.had.org.rs
Želite li nešto posebno poručiti čitateljima Matice. Hvala na odgovorima, uz želje da nastavite leksikografski obrađivati stvaralaštvo podunavskih Hrvata.
Prije svega bih zahvalio Hrvatskoj matici iseljenika i njezinu ravnatelju profesoru Miji Mariću što sustavno godinama podržava i prati ovaj naš Leksikon i tako upoznaje Hrvate diljem svijeta s njime, pa možda bude i poticaj nekim drugim zajednicama da ustraju na sličnoj obradi, što je primjerice započeto u Mađarskoj. Stari Latini su s pravom rekli Verba volant, scripta manent, što povijest dokazuje, a u moderno doba posebno je aktualizirano zbog rapidne akulturacije i asimilacije manjinskih zajednica i njihove integracije u većinsko okružje. Zahvaljujem na dobrim željama za nastavkom rada na Leksikonu, pred nama još nekoliko „frekventnih“ slova (P, S, Š, V), a tempus fugit: dvadeset godina je iza nas, a potrebno je još desetak za završetak ovog leksikografskog projekta.