U godini kada obilježavamo 90. obljetnicu rođenja Virgilija Nevjestića, premijerno je 6. veljače 2025. u u Zagrebu prikazan igrano-dokumentarni film o ovom velikom hrvatsko-francuskom umjetniku u organizaciji Zaklade Virgilije Nevjestić.
Prije projekcije filma, u prepunoj dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, publici su ga predstavili mr. sc. Vesna Jurić Bulatović, upraviteljica Zaklade Virgilije Nevjestić, te scenarist i redatelj Zdenko Jurilj. Nakon projekcije, svoje dojmove o filmu s publikom je podijelio ugledni likovni umjetnik, akademski slikar Dimitrije Popović.
“Tihi skitnica” (2023.) poetska je priča o životu i stvaralaštvu Virgilija Nevjestića (1935. – 2009.), svjetski priznatog slikara i grafičara. Kompletna radnja filma događa se u prvome licu i to na temelju dnevnika koji je umjetnik ispisivao gotovo 35 godina. U filmu naglasak nije na stručnim opservacijama kustosa i povjesničara umjetnosti, nego na fluidnosti i sveukupnosti lika i djela Virgilija Nevjestića.
Film je već prikazan na nekoliko međunarodnih filmskih festivala te na programu HRT-a, a produkciju potpisuju produkcijske kuće Kadar iz Širokog Brijega i Olimp iz Zagreba.
Priča filma započinje prijenosom posmrtnih ostataka Virgilija Nevjestića i njegove supruge Danielle Bricard Nevjestić s pariškog groblja Bagneux na zagrebačko groblje Mirogoj, 10. veljače 2023. Tog dana, umjetnikov duh simbolično luta od rodnog Tomislavgrada, preko Zagreba, sve do Pariza, gradova koji su obilježili njegov život i stvaralaštvo.
ZAKLADA VIRGILIJE NEVJESTIĆ
Prijenos posmrtnih ostataka bio je ispunjenje njegove posljednje želje, izražene oporukom. Uz svesrdnu pomoć fra Vlatka Marića, voditelja Hrvatske katoličke misije u Parizu i bliskog prijatelja umjetnika, organizirali su ga Virgilijev nećak Ikan Nevistić i njegova supruga Mica, osnivači Zaklade Virgilije Nevjestić.
Budući da Virgilije i Danielle nisu imali djece, obitelj Nevistić, kao njegovi oporučni nasljednici, prebacila je njegov cjelokupni umjetnički opus u Hrvatsku, ispunjavajući tako još jednu njegovu veliku želju – da se njegova djela vrate domovini.
U svrhu zaštite, očuvanja, istraživanja i prezentiranja ostavštine ovoga velikoga hrvatsko-francuskog i europskog umjetnika, Zaklada Virgilije Nevjestić namjerava otvoriti multimedijski muzejsko-galerijski prostor pod nazivom „Kuća Virgil“ s izmjenjivim stalnim postavom radova, kao i oglednu muzejsku rekonstrukciju pariškog atelijera.
O VIRGILIJU NEVJESTIĆU
Jedan od najvećih grafičara 20. stoljeća Virgilije Nevjestić rođen je 22. studenoga 1935. godine u selu Kolo pokraj Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Realnu gimnaziju završio je u Tomislavgradu, a od 1953. godine školovanje je nastavio u Zagrebu. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu otišao je 1963. godine u Pariz, koji mu je osigurao atelijer na Boulevardu Saint Jacques 28. Njegovo ime postalo je nezaobilazno u francuskim umjetničkim krugovima sedamdesetih i u prvoj polovici osamdesetih godina. Bio je član prestižnih francuskih udruženja grafičara, osnivač pariške L’Academie Virgile gdje je predavao grafiku. Predavao je i na Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela. Francuska likovna kritika proglasila ga je jednim od najvećih grafičara 20. stoljeća. Iza sebe je ostavio na stotine ulja, crteža, pastela, keramike i više od 10.000 grafičkih ploča, a autor je i nekoliko zbirki poezije. Njegova djela odlikuju se suptilnošću i poetičnošću, spajajući vizualnu umjetnost s literarnim izrazom.
Prijateljevao je s velikim književnim veličinama i nobelovcima poput Pabla Nerude, Ezre Pounda, Samuela Becketta, Andréa de Richauda, Dragutina Tadijanovića, Zlatka Tomičića, Zvonimir Baloga, Pierra Seghersa. Za njih je također radio i velike grafičke mape.
Tijekom četrdeset godina ostvario je bogatu karijeru okrunjenu nagradama i pjesničkim mapama, dok su mu izložbe priređivane u uglednim europskim i svjetskim kulturnim središtima i institucijama, muzejima i galerijama od Francuske, Japana, Belgije, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske, preko SAD-a i Kanade. Umro je 25. kolovoza 2009. u Parizu.
Tekst i foto: Snježana Radoš