Lider ekipe znanstvenika koja svijet oduševljava svojim otkrićima i profesor na MIT-u smatra se američko-hrvatskim znanstvenikom. Tesla mu je najdraži inženjer svih vremena, a odmalena je zamišljao da bude izumitelj
Rijetka je prilika uživo razgovarati s Marinom Soljačićem. Lider ekipe znanstvenika koja svijet oduševljava svojim otkrićima i profesor na MIT-u u Hrvatsku dolazi tek na kraće odmore. Ovaj je put, međutim, imao i razlog više. U petak, 31. srpnja je dodijelio novčanu nagradu najboljem gimnazijalcu iz područja matematike, fizike i hrvatskog koju je sam ustanovio, i to od novčane nagrade koju je sam dobio. Pet tisuća dolara, koliko Marin Soljačić dodjeljuje, otišlo je u ruke Ivana Skeledžije, maturanta zagrebačke XV. gimnazije koju je pohađao i on sam.
Marin Soljačić skroman je čovjek, s njim se komunicira lako, u povjerenje polaže puno pozornosti. Plan je bio otići u jedan od vodećih zagrebačkih restorana, no na kraju je izbor pao na – pivnicu.
Profesore Soljačić, mislite li da u ovoj krizi možemo dati još važnih znanstvenika? U obrazovanje se pretjerano ne ulaže, ima li neki drugi način?
-Iako nisam do kraja upoznat sa situacijom u hrvatskom obrazovnom i znanstvenom sustavu jer, na kraju, živim u Americi, bilo bi poželjno kada bi se u sustav moglo investirati više. No, sada je Hrvatska u Europskoj uniji, tamo postoje fondovi i mislim da je to jedno od rješenja da se održi nivo obrazovanja i znanosti koji bi dao još vrijednih ljudi. Što se individualne razine tiče, treba naglasiti da internet donosi mogućnosti obrazovanja koje do sada nisu bile dostupne. Prije je bilo teže doći do nekog znanstvenog rada koji ste željeli pročitati ili komunicirati s drugim znanstvenicima, to je danas mnogo lakše. To, jasno, nije isto kao kada uživo slušate predavanje i u njemu sudjelujete, ali je svakako odlična dopuna obrazovanju koje danas nudi sustav.
Koja je uopće percepcija našeg obrazovnog sustava, znate li dovoljno o njemu da biste sugerirali neka trenutačna poboljšanja?
-Ono što vidim jest gomila talentiranih klinaca, to se vidi odmah, ne znam koliko je sustav zaslužan za to. Takav je i momak koji je dobio ovu prvu moju nagradu. Razgovarao sam telefonski s njim, ići će studirati FER, sada kada je završio XV. gimnaziju. Čini se da jako naginje elektronici. Pretpostavljao sam da će nagradu dobiti upravo netko takav.
Tesla je bio znanstvenik koji je teško pronalazio primjenu svojim otkrićima, što ga je na kraju i upropastilo.
-U neku ruku je to, nažalost, točno. No, u isto je vrijeme živio i Albert Einstein koji također nije puno razmišljao o primjenama svojih otkrića. Temeljna znanost kojom se on bavio omogućila je kasnije brojne primjene, zajedno s njim i Heisenberg, Schrödinger, Dirac, njih dvadesetak koji su stvorili teoriju kvantne fizike. Puno tih znanstvenika nije bilo vođeno primjenom, već su jednostavno željeli razumjeti svijet, a onda jednom kad su otkrili te nove fizikalne zakone, drugi su se ljudi pitali kako sada možemo primijeniti te zakone kako bismo napravili nešto korisno.
Kako živi znanstvenik poput Marina Soljačića?
-Rekao bih da znanstvenik na MIT-u dobro živi. No to nije pravilo da bi se moglo reći kako svaki znanstvenik jako dobro živi u Americi. Puno znanstvenika dobiva poslove u industrijama ili bankama. Amerika je još zemlja prilike za znanstvenike, iako često znanstvenik nije zadovoljan svojim statusom. Ali to nikada ne znači da će biti gladan. To nezadovoljstvo očituje se u nemogućnosti istraživanja, a treba i vremena da se čovjek probije.
Kako izgleda vaš dan?
-Nemam tipični dan. Obično kada se probudim volim vježbati, nekih 40 minuta trčim ili vozim orbitrek, sat vremena odgovaram na e-mailove, a onda krenem na MIT. Ako krenem u 8.30, vozit ću se sat vremena, ako krenem u 9.30, vozim se pola sata. Onda je bolje raditi prvo malo i kod kuće, nije li? Ima dana i kada radim kod kuće cijeli dan. Nemam rutinu, no proces je istraživanja nelinearan. Mogu na nečemu raditi šest mjeseci i ne doći s istraživanjem nikamo, a onda se dogodi da u jednom danu postignem više nego za tih šest mjeseci. Koji put čak prođe tih šest mjeseci i shvatite da znate još manje jer stvari više nisu onakvima kakvima ste ih zamišljali u početku.
Boston, Amerika?
-Boston i Massachusetts su jedno od najbitnijih središta obrazovanja i znanosti u Americi: ondje ima 250.000 studenata, 200 sveučilišta, Boston ima tu sličnu energiju kao i Šangaj. Moj osobni odabir gradova za život u SAD-u bili bi još New York, San Francisco… Kada govorimo o svakodnevnim vijestima, život se u Americi značajno promijenio nakon 11. rujna, no sada je to već bitno drukčije. Ni nakon napada na Bostonskom maratonu nije se poremetio način života. Stopa nasilja u posljednjih 30-40 godina znatno je pala pa su to sada vrlo sigurna mjesta za život.
Biste li se vratili u Hrvatsku?
-Trenutačno imam toliko uzbudljivih projekata na kojima radim tako da i ne stignem razmišljati o tome. Dakle – ne u bližoj budućnosti.
Jeste li hrvatski ili američki znanstvenik?
-Pa, 23 godine sam tamo, 18 ovdje, tako da sam i jedno i drugo. Možda svjetski znanstvenik?
Kad smo kod svjetskih znanstvenika, kako Teslu zapravo doživljavaju u Americi?
-Meni je on možda i najdraži inženjer svih vremena. I prosječan Amerikanac će njega uvrstiti, vjerojatno zajedno s Einsteinom i Edisonom, na listu “najvećih”. Još se o njemu otkrivaju priče, čuven je u američkoj kulturi.
Što biste radili da se ne bavite znanošću?
-Odmalena sam zamišljao da budem izumitelj. Mislim da je ovo što radim danas vrlo blizu tome. I sretan sam što baš to radim.