Program „Dvostruki portret“ na 14. Festivalu svjetske književnosti u HNK2 u Zagrebu predstavio romane „Preko mosta“ autora Marinka Koščeca i „Ljubav puževa“ književnika Juana Mihovilovicha iz Čilea u izdanju Hrvatske matice iseljenika i naklade Neolit.
U programu „Dvostruki portret“ na prestižnom zagrebačkom Festivalu svjetske književnosti istaknuti književnik Juan Mihovilovich iz Čilea sudjelovao je s renomiranim hrvatskim piscem Marinkom Koščecom, koje je u HNK2 pratila brojna publika 8. rujna 2026. Uz zamjenicu ravnatelja Hrvatske matice iseljenika gospođu Ivanu Roru, predstavnika Veleposlanstva Čilea u Republici Hrvatskoj, nastup i Festival pratili su odabrani štovatelji Mihovilovicheva opusa kao i djelatnici Hrvatske matice iseljenika, s kojima Mihovilovich surađuje zadnja dva desetljeća.
Dvojac maestralnog narativnog umijeća Juan Mihovilovich, jedan od najznačajnijih suvremenih čileanskih pisaca hrvatskih korijena, i Marinko Koščec, istaknuti glas domaće intelektualne proze i vrsni stilist – inventivno su publici približili procese oblikovanja vlastitog autorskog diskursa. Povod razgovoru bila su dva nova zanimljiva romana Mihovilovichev „Ljubav puževa“ i Koščecov „Preko mosta“.Obojica autora Mihovilovich i Koščec pišu iz različitih jezičnih i književnih tradicija, ali njihove se proze susreću ondje gdje čovjeka određuju odlazak, podrijetlo i potraga za pripadanjem.
Čileansko-hrvatsko iskustvo Mihovilovicha i Koščecova veza s francuskom književnošću otvaraju dva različita puta prema sličnim pitanjima: što ostaje od zavičaja kad se od njega udaljimo i kako se identitet oblikuje između jezika, mjesta i vremena? Udaljene obale i osobne povijesti u njihovim se prozama susreću kroz univerzalno iskustvo odlaska, povratka i traženja uporišta od suvremene zbilje do fikcije – kako je publici duhovito predstavljeno u razgovoru koji je vodio književni kritičar i kroatist Mario Kolar.
Elokventni čileanski pisac hrvatskih korijena Juan Mihovilovich Hernández, oduševio je publiku i sugovornike na novoj sceni u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Razvio je dvostruku uspješnu karijeru suca i čitanog književnika hispanističkoga svijeta. Riječju, priznati je pravnik, ali i maštovit pjesnik, pripovjedač, romanopisac i pronicljivi esejist. Rođen je u Punta Arenasu, godine 1951. Danas je, može se reći, jedan od najčitanijih čileanskih književnika. Odrastao je u blizini Južnoga pola u dijelu upravnoga središta najjužnije čileanske regije Magallanes y de la Antártica Chilena u tzv. „hrvatskoj četvrti“ Punta Arenasa, koju su davno naselili brojni Bračani na vremenskoj okomici od 160 godina – još od doba zlatne groznice.
Juan Mihovilovich je objavio slijedeće romane: La última cadena (Zadnja osuda, 1980., 1983.), Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu, 1990.), El contagio de la locura (Zaraza ludošću, 2006.), Desencierro (Oslobađanje, 2008.), Grados de referencia (Referentne točke, 2011.), El asombro (Čuđenje, 2013.), Yo mi hermano (Ja moj brat, 2015.), Tu nuevo Anticristo (Tvoj novi Antikrist, 2021.) i El amor de caracoles (Ljubav puževa, 2024.), čije hrvatsko izdanje potpisuju sunakladnici Neolit i Hrvatska matica iseljenika. Roman „Ljubav puževa“ prevela je sa španjolskoga jezika dr. sc. Željka Lovrenčić, koja je nazočila programu „Dvostruki portret“ na FSK-u. Kao majstor kratke proze Juan Mihovilovich je objavio zbirke pripovijedaka El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši, 1989., 1993.), El clasificador (Razvrstavač, 1992., 2006.), Restos mortales (Posmrtni ostatci, 2004.), Los números no cuentan (Brojevi ne pričaju, 2008.), Espejismo con Stanly Kubrick (Fatamorgane sa Stanlyjem Kubrickom, 2017.), Bucear en su alma (Roniti u njegovoj duši, 2018.) i Teoria de espanto: narrativa breve (Teorija užasa: kratke priče, 2021.).
Slojeviti romani koji spajaju društveni roman i distopiju te propituje identitet
Književnik Marinko Koščec, s druge strane, u romanu „Preko mosta“ opisuje protagonistu koji se, nakon smrti oca i gubitka posla, vraća u zabačeno selo iz kojeg potječe, nadajući se miru i novom početku. Umjesto očekivane samoće, suočava se s prošlošću vlastite obitelji, složenim odnosima sa susjedima i postupnom transformacijom zajednice koju mijenjaju novi stanovnici: nepalski doseljenici koji napušteno selo pretvaraju u uzbudljivu zajednicu. Scenarij romana vješto prepliće obiteljsku i lokalnu povijest, migracije, umjetnu inteligenciju, nasljeđe i budućnost, a u tom furioznom luku radnja odmiče, a roman izlazi iz realističnih okvira i ulazi u prostor sjećanja, književnosti, putovanja kroz vrijeme i spekulativne budućnosti. Koščec gradi slojevitu priču koja spaja društveni roman, psihološku prozu, distopiju i tehno-triler te propituje identitet, pripadanje, tehnologiju i granice ljudskog iskustva. Pisac Marinko Koščec rođen je 1967. u Zagrebu, gdje je diplomirao engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Magistrirao je u području semiologije na sveučilištu Paris VII te znanosti o književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2005. s radom „Poetika Michela Houellebecqa. Naratološka, stilistička i kontekstualna analiza opusa”. Također – dvostruke je karijere poput Mihoviloicha, Koščec je sveučilišni profesor i plodan pisac. Na Odsjeku za romanistiku predaje književne i prevoditeljske kolegije. Osim znanstvenih radova piše prozu, eseje i kritičke tekstove te prevodi s francuskog i engleskog. Objavio je romane „Otok pod morem“ (1999), „Netko drugi“, „Wonderland“, „To malo pijeska na dlanu“, „Centimetar od sreće“, „Četvrti čovjek“ (2011), „U potrazi za početkom kruga“ (2016), te „Sami“ (2021).
Mihovilovich sa svjetskom književnom elitom u domovini svojih predaka
Podsjetimo, Festival svjetske književnosti, četrnaestu godinu zaredom održava se u organizaciji prestižne Naklade „Fraktura“ u Zagreb, od 5. do 9. rujna 2026. Posrijedi je jedan od najvažnijih internacionalnih književnih festivala koji je u Hrvatskoj pokrenuo prije desetljeća i pol glavni urednik „Frakture“ Seid Serdarević, a na kojem je ove godine, uz književnu elitu s raznih strana svijeta, nastupio i Juan Mihovilovich, proslavljeni čileanski pisac hrvatskih korijena povodom hrvatskog izdanja njegova zadnjeg romana „Ljubav puževa“.
Hrvatsko izdanje Mihovilovicheva romana zajednički su objavili naklada Neolit urednika Marka Gregura i Hrvatska matica iseljenika, a knjigu je sa španjolskoga jezika prevela renomirana hispanistica dr. sc. Željka Lovrenčić. Ovo je četvrta Mihovilovićeva knjiga koja izlazi na jeziku njegovih predaka u sunakladništvu HMI, nakon „Zaraze ludilom“ i „Njezine bose noge“, te zbirke priča „Razvrstavač“.
Festival je publici i ove godine donio niz književnih zvijezda iz Europe i svijeta te Lijepe Naše pa je vrlo pohvalno da se tim odabranicima pridružuje jedan od najčitanijih pisaca čileanske literature hrvatskih korijena.
Na Festivalu sudjeluje više od stotinu sudionika iz šesnaest zemalja – književnika, prevoditelja, moderatora i urednika – iz Europe, s Bliskog i Dalekog istoka te iz Sjeverne i Južne Amerike.
Zanimljivo, Juan Mihovilovich je pripadnik trećega naraštaja hrvatskih iseljenika i skupine čileanskih književnika koji su se afirmirali osamdesetih godina 20. stoljeća u okviru disidentskih kulturnih aktivnosti tzv. „naraštaja pisaca iz doba državnog udara“. Književni kritičar Ernesto Livacic Gazzano ocijenio je kako je Mihovilovich „jedan od najboljih predstavnika moderne čileanske proze“ te „da je unio svjež duh u suvremenu čileansku književnost“. Obilježja njegove proze su efektni portreti likova, dojmljivi prikazi običnih životnih situacija, odmjerena dinamika fabule i preciznost poetskog iskaza. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj američkog majstora trilera Rulfa, ali i ruskog klasika Dostojevskog, dok se u njima isprepliću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba. Jezik kojim su napisana Mihovilovicheva djela jednostavan je i prijemčiv, dok fascinantno opisuje očajna i usamljena čovjeka našega vremena. Roman „Ljubav puževa“ izvrsno je oblikovano prozno djelo u kojem se kreativno nadopunjavaju raznovrsni narativni glasovi, te isprepliću fantastika i stvarnost. Pisac radnju smješta u ruralnu sredinu u blizini čileanskog grada Curepta. Prikazuje život u južnoameričkome selu sa svim njegovim popratnim značajkama: ljubomorom, praznovjerjem, brižljivim njegovanjem tradicije, mitovima, ali i životarenjima u zatvoru, uz strance koji bespoštedno uništavaju okoliš. Radi se, zapravo, o jednoj skiciranoj obiteljskoj priči, koju pisac rekonstruira kroz likove iz više naraštaja: djedove i bake, roditelje te djecu, odnosno, unuke. Priča se postepeno razotkriva, a pripovijeda je narator odnosno dječak Pablo, koji se igra realnim i izmaštanim vremenima. Maštoviti dječak Pablo na jednostavan način govori o stvarnosti i događajima koji se odvijaju u njegovom životu i isprepliće ih sa svojim snovima i razmišljanjima. Osim Pabla, protagonisti romana su i druga djeca – Laura te Clarita i Lautaro. Ta su dva para simbol vječne i beskrajne ljubavi. Nedvojbeno, Juan Mihovilovich, očaran činjenicom da puževi nemaju mozga iako čudesno ljube, piše vrlo vješto: radnja je dinamična i napeta, opisi snažni, a roman iznimno zanimljiv, rečeno je na Festivalu svjetske književnosti.
Tekst: Vesna Kukavica; Foto: Anto Magzan, FSK, HMI
