Izložba je podijeljena u dvije sekcije. Prvoj pripadaju fotografije Aleksandra Kukeca, Živka Bačića i Kristijana Brkića u razdoblju 70-ih godina prošlog stoljeća do danas. U drugom dijelu su prikazani zaštitni radovi provedeni u Blacima od 2007. -2015. godine s fotografijama s fotografijama konzervatora i sudionika obnove Blaca
U palači Skočibučić-Lukaris na Peristilu u Splitu, u petak, 8. svibnja, u 12 sati, otvara se izložba fotografija Pustinja Blaca – kulturni krajolik. Izložbom nastalom u suradnji Centra za kulturu Brač, Ministarstva kulture RH i Splitsko-makarske nadbiskupije želi se prikazati ne samo vrijedan kulturni spomenik, jedinstven, zaokružen eko-sustav, nego i napori za njegovo očuvanje, te svi potencijali održivog razvoja koji se mogu postići obnovom fenomena što su ga pokrenuli glagoljaški pustinjaci.
Na oko 60 fotografija izložba je podijeljena u dvije sekcije. Prvoj pripadaju fotografije Aleksandra Kukeca, Živka Bačića i Kristijana Brkića u razdoblju 70-ih godina prošlog stoljeća do danas. U drugom dijelu su prikazani zaštitni radovi provedeni u Blacima od 2007. -2015. godine s fotografijama s fotografijama konzervatora i sudionika obnove Blaca.
Poseban fenomen na otoku Braču su samostani koje su sagradili glagoljaški pustinjaci iz Poljica, a njihove su zajednice tu molile i radile od 16. do 60-ih godina 20. st. Samostani Blaca, Dračeva luka, Dutić, Dubravčić, Stipančić i Zmajeva pećina se nalaze na strmoj, južnoj obali otoka Brača, na izohipsi padine gdje flišna zona prelazi u stijensku masu vapnenačkog planinskog vrha.
Upravu Pustinje cijelo stoljeće, od 1862. vode svećenici upravitelji iz poljičke obitelji Milićević iz Zvečanja, a za don Nikole Milićevića starijeg i don Nikole Milićevića mlađeg, Pustinja Blaca dobila je svoj današnji izgled. Postala je spoj udobnosti srednjoeuropskoga građanskog stanovanja i tradicionalnih životnih navika ruralnih sredina Poljica i Brača. U istom su se sklopu tako zajedno našli saloni s knjižnicom i klavirom, radne sobe i glazbeni instrumenti, ali i komini, otvorena ložišta s dimom na kojem se sušilo meso, krušne peći i spremišta tipična za velika seoska gospodarska imanja Dalmacije 19. st.
Samostan, njegova gospodarska imanja, vinogradi, maslinici i pašnjaci u prirodnom krajoliku nenaseljene, južne strane otoka, kao eksperimentalni projekt uređenja kultiviranog krajolika ujedno predstavljaju jedinstvenu priliku za proučavanje i čuvanje tradicionalne ekološke ravnoteže u prostoru između kultiviranog i divljeg izvornog otočkog pejzaža.
Ideja o Pustinji Blaca kao eko-muzeju pojavila se nakon zamiranja svećeničke zadruge i prodaje sklopa Općini Brač 1972. Osamdesetih godina 20. stoljeća izrađen je ‘Projekt o revitalizaciji i namjeni spomenika kulture Pustinja Blaca’ i ‘Prijedlog za osnivanje eko-muzeja Blaca’. Ovu je zamisao nastavila i županijska muzejska ustanova Centar za kulturu Brač koja od devedesetih godina skrbi o Blacima.
Angažman zajednice, od lokalne vlasti do stanovništva otoka Brača, pridonio je uspješnom očuvanju i interdisciplinarnom predstavljanju Pustinje Blaca kao važnog i prepoznatljivog mjesta na otoku, koje se može smatrati nositeljem identiteta prostora. Kulturološke vrijednosti Pustinje čine baštinu koja svakako nalazi svoje mjesto i u Blacima sadašnjeg vremena.