U Galeriji HMI u Dubrovniku otvara se izložba Ante Tonćija Alača. Na Beppe Assenza Academy of Art u Splitu završio je studij slikarstva 2001. godine. Član je HDLU u Zagrebu od 2002. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Širokom Brijegu, Pločama, Splitu i Dubrovniku
U Galeriji HMI u Dubrovniku 28. lipnja u podne otvara se izložba „Riba moga oca“ Ante Tonćija Alača. Slikar je rođen 1966. godine u Makarskoj, a formalni kontakt s umjetnošću ostvario je krajem 1990-ih kada se uključuje u radionicu Željka Jermana u Splitu, gdje kroz predavanja i nove medije (umjetničke instalacije, video, fotografiju, performans) dolazi u doticaj s postmodernizmom. Na Beppe Assenza Academy of Art u Splitu završio je studij slikarstva 2001. godine. Član je HDLU u Zagrebu od 2002. godine. Sudionik je brojnih skupnih izložbi i likovnih kolonija, a samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Širokom Brijegu, Pločama, Splitu i Dubrovniku. Voditelj je likovne kolonije „Stara Podaca“ u Podaci.
„Razdoblje modernizma u umjetnostima donijelo je nebrojene stilske novine i kada govorimo o tome što je u likovnosti drugačije nego prije, potrebno je krenuti od motiva. Nakon „velikih“ tema, herojskih prikaza, portreta velikodostojnika, religijskih motiva i mitoloških (antičkih) scena, Cézanne je nekoliko jabuka na stolu učinio prizorom vrijednim divljenja. Upravo je na jednostavnost motiva modernizam kalemio „pojednostavljivanje“ tretmana boje, prostora ili volumena….
Hrvatsko slikarstvo, koje se u mnogome razvijalo paralelno sa svjetskim zbivanjima, preuzelo je slične stilske karakteristike, prvenstveno kroz otvoreni potez i izmijenjenu paletu boja. Hrvatski su umjetnici ostali priklonjeni istim likovnim vrstama – pejzažu, mrtvim prirodama, vedutama, ali su motivi uvijek lokalni, vezani za sredinu u kojoj slikari žive. Kada Ante Tonći Alač slika ribe, onda su to one iz Podace, a jednostavni motiv postaje osobna tema, povezana s ocem i mjestom gdje čvrsto stoji nogama na tlu. Svaki pedalj zemlje tog djelića raja, natopljen je višestoljetnom poviješću pa i kuće, pejzaži, vedute, postaju Alačevim motivima. U ovome ciklusu, morfologija riba oblikovana je plohama boje u jednom tonu, gdje je boja preuzela dominaciju nad volumenom, postajući glavnim likovnim elementom slike. (…) Tako je Alač u malome motivu pronašao veliku temu, transponirajući ribu u simbol koji je jednostavan, a višeznačan, i udahnuo život slici, uspjevši u onome što mnogi slikari nikada ne ostvare.
Alačevo je stvaralaštvo definirano nježnim bojama, otvorenim potezom, dalmatinskim motivom, mirnim i kontroliranim prijelazima iz teme u temu, iz slike u sliku. Njegovi nas radovi na dubrovačkoj izložbi još jednom mogu uvjeriti kako slikarstvo hrvatskoga juga ostvaruje kontinuitet kroz različite stilistike i pripadnost umjetnika svome kraju“, piše povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.