U nekim školama nema više dvojezične nastave, iako su one po zakonu dvojezične. U tim školama hrvatski jezik više nema ulogu nastavnoga jezika, već se predaje kao poseban školski predmet, i to kao materinski ili strani jezik. Tako zapravo više ne možemo govoriti o hrvatskom kao nastavnom jeziku, nego samo o nastavi hrvatskoga jezika koja se održava u obliku posebnoga školskoga predmeta
U Austriji se navršava godina dana školskog nadzorništva dr. Karin Vukman-Artner, koja je tu odgovornu dužnost nadzornice za manjinsko školstvo preuzela početkom veljače od Edite Mühlgaszner. Aktualna je nadzornica, kao što je poznato potvrđena dekretom austrijskoga Ministarstva za školstvo početkom veljače 2012., a u stručnoj se javnosti afirmirala svestrano djelujući u projektu dvojezičnog školstva te kao autorica različnih dvojezičnih udžbenika i nastavnih listića. Iza te vrijedne profesorice iz Cogrštofa bogato je radno iskustvo, uključujući i 12 godina ravnateljske dužnosti u osnovnoj školi u Vorištanu. Kako dr. Karin Vukman-Artner (45) predaje didaktiku i metodiku hrvatskoga jezika na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznom, gdje se obrazuju učitelji – bila je u prilici steći cjelovit uvid u obrazovni proces u Austriji.
Dr. Karin Vukman-Artner tijekom proteklih gotovo 12 mjeseci svoga nadzorničkog staža iskoristila je pretežito za bolje upoznavanje stvarnih resursa manjinskog školstva – obilazeći sve škole, učitelje, učenike i njihove roditelje. Dvojezično školstvo u Austriji odlikuje niz specifičnosti, koje je nužno osuvremenjavati – smatra nadzornica Vukman-Artner.
Iskusna metodičarka hrvatskoga jezika Vukman-Artner svjesna je složene sociolingvističke slike gradišćanskohrvatskoga jezičnog bića i različitosti u jezičnim kompetencijama pojedinih učenika hrvatskoga jezika u odnosu na govornike većinskoga njemačkoga jezika. U Gradišću ove školske godine ima 32.359 učenika. Dvojezične škole pohađa 1255 učenika. Nužno je i obostrano korisno poboljšati razmjenu učenika s đacima iz Hrvatske poput one koju su ovih dana proveli učenici Savezne gimnazije iz Željeznog s đacima zagrebačke Osnovne škole Dr. Ivan Merza i to pod vodstvom profesorice njemačkoga jezika Yvonnom Jurin i profesora tjelovježbe Jurice Šperande. Manjinski školski zakon u Austriji star je skoro 20 godina i potrebne su mu reforme smatra nadzornica manjinskoga školstva.
Poput dr. Karin Vukman-Artner i Andrea Zorka Kinda-Berlakovich, vodeća austrijska slavistica, više je puta ukazivala na razloge zbog kojih današnji način provođenja dvojezične nastave u Gradišću ne može jamčiti skladan dvojezični i dvokulturni odgoj i izobrazbu. Prema ocjeni dr. Kinda-Berlakovich, koju u cijelosti možete čitati u novom broju Hrvatskog iseljeničkog zbornika 2013. velike praznine očituju se u višim razredima osnovne škole i srednjim školama, u kojima prevladava dominacija njemačkoga jezika. Dvojezična se nastava ograničava tek na niže razrede osnovne škole. Jedine iznimke predstavljaju Dvojezična gimnazija u Borti te Glavna škola u Velikom Borištofu. Manjinski školski zakon (Minderheiten-Schulgesetz) iz godine 1994. pokazao se u ovih 20 godina pogubnim za dvojezično školstvo pa ga valja reformirati.
Naime, roditelji mogu temeljem tog štetnog zakona odjaviti svoje dijete s hrvatske nastave, pri čemu dijete ostaje u razredu. To znači da dijete iz dvojezične sredine ne mora slušati nastavu i na hrvatskom jeziku, te je time načelo dvojezičnosti u školi dovedeno do apsurda. U nekim školama nema više dvojezične nastave, iako su one po zakonu dvojezične. U tim školama hrvatski jezik više nema ulogu nastavnoga jezika, već se predaje kao poseban školski predmet, i to kao materinski ili strani jezik. Tako zapravo više ne možemo govoriti o hrvatskom kao nastavnom jeziku, nego samo o nastavi hrvatskoga jezika koja se održava u obliku posebnoga školskoga predmeta.
Ujednačena dvojezičnost sve do završetka školovanja zapravo nije moguća. Njemački jezik na taj način postaje sve dominantnijim i u pojedinačnoj jezičnoj uporabi, pri čemu se prednost daje prebacivanju koda (engl. code-switching) pa čak i zamjeni jezika.
Tekst: Vesna Kukavica