Lektori Ana Mandić, Goran Marjanović i Nataša Veinović ispričali su tko to u inozemstvu uopće želi učiti hrvatski te s čime studenti imaju najviše problema, a što svladavaju s lakoćom
Svake se godine u srpnju u Zagrebu okupljaju lektori hrvatskog jezika koji dijele iskustva podučavanja s visokih učilišta diljem svijeta.
Tri domaća lektora – Ana Mandić, Goran Marjanović i Nataša Veinović–ispričali su tko to u inozemstvu uopće želi učiti hrvatski te s čime studenti imaju najviše problema, a što svladavaju s lakoćom. Opširnije
Stručno i znanstveno savjetovanje za lektore hrvatskoga kao inoga jezika (kraticom SIH) na Filozofskom fakultet u Zagrebu organizirali su Croaticum – Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
Ministarstvo skrbi o 30 lektorata hrvatskog jezika i književnosti te o četiri centra za hrvatske studije (koje sufinancira). Najviše je lektorata hrvatskog u Mađarskoj i Poljskoj (po 4), zatim u Francuskoj (3), Italiji (2) i Argentini (2). U Bugarskoj, Češkoj, Indiji, Kini, Makedoniji, Portugalu, Rumunjskoj, Rusiji, SAD-u, Slovačkoj, Sloveniji, Ukrajini i Velikoj Britaniji je po jedan lektorat.
Tu su još i centri za hrvatske studije, u Kanadi dva te po jedan u Australiji i Škotskoj, kao i visokoškolske ustanove u kojima se u inozemstvu poučava hrvatski, ali izvan nadležnosti MZOS-a. U Austriji ih ima četiri (među njima i UniversitätWien te Institut furSlawistik u Salzburgu), u Italiji i Njemačkoj ih je čak pet, u Francuskoj i Švicarskoj tri, Japanu i Poljskoj dva (u Japanu se hrvatski uči na Tokijskom sveučilištu), a u Belgiji, Bugarskoj, Finskoj, Koreji, Nizozemskoj (Universiteit van Amsterdam), Norveškoj, Ruskoj Federaciji (Sanktpeterburško državno sveučilište), Švedskoj (Uppsala University) i Ukrajini po jedna.