Ugledni hrvatsko-australski geofizičar u Astronomskom centru Rijeka održao je predavanje „Jeka iz planetarnih jezgri“ i predstavio knjigu Potresi, divovi koji se ponekad bude.
Vrlo inspirativnim i zanimljivim predavanjem „Jeka iz planetarnih jezgri“ počastio je prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić publiku u Astronomskom centru u Rijeci dana 12. svibnja 2026. te ujedno predstavio svoju knjigu “Potresi, divovi koji se ponekad bude” napisanu za široku publiku.
Događaj u organizaciji riječke podružnice Hrvatske matice iseljenika i Akademskog Astronomskog Društva Rijeka, u suorganizaciji Naklade Ljevak i Astronomskog centra u Rijeci, a uz podršku Fakulteta za fiziku u Rijeci, australski i hrvatski geofizičar, prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić, Australski Laureat, direktor Opservatorija za seizmička i infrazvučna opažanja u australskom Sjevernom Teritoriju, dijelu međunarodne mreže za praćenje i neširenje nuklearnih eksplozija sa središtem u Ujedinjenim narodima (Warramunga Seismic & Infrasound Facility Research School of Earth Sciences), Australskog Nacionalnog Sveučilišta u Canberri okupio je studente, profesore i znanstvenike, ali i široki spektar publike koja je svoje oduševljenje profesorovim ugodnim načinom predavanja izrazila dugačkim pljeskom te nakon predavanja brojnim pitanjima i dugim druženjem s profesorom u opuštenoj atmosferi.
Prof. dr. sc. Tkalčić pridaje posebnu važnost jasnoći svojih riječi te njeguje vezu s domovinom putem suradnje sa zagrebačkim PMF-om, a mladim hrvatskim znanstvenicima uputio je poruku da nastave predanim radom.
Tako smo se upoznali i s terenskim radom mjerenja leda na Antarktici, postavljanja instrumenata za proučavanje među ostalim najvećih podvodnih potresa i InSighta za proučavanje Marsotresa, prof. Tkalčića i njegovih suradnika, među kojima je i troje Hrvata, Marija Mustać, Josip Stipčević i Tanja Pejić, kao i o izazovima s kojima se susreću na terenu, od životinja koja su opasnost za terenska vozila, dugotrajne morske bolesti, pa do velikih vrućina i naselja ispod površine Zemlje.
Od „Moho je bio u pravu“ povijesti istraživanja, vrednovanja doprinosa hrvatskog seizmologa Andrije Mohorovičića i njegovog određivanja diskontinuiteta na 54 km te vrednovanja doprinosa Bena Gutenberga, Inge Lehmann i drugih svjetskih znanstvenika, pa do novih znanstvenih metoda kojima kako kaže profesor: „Seizmologija postaje forenzična znanost za proučavanje svih mogućih događanja“, naučili smo da „Potresi su prozor za razumijevanje unutrašnjosti planeta“ te nam je profesor ovim predavanjem otvorio nove poglede na potrese, kako kaže Miljenko Jergović u pogovoru knjige „da će ova knjiga u vama izazvati čudnu i ljekovitu reakciju na strah od potresa“.
Napredak u globalnoj seizmologiji, visokotlačnoj mineralnoj fizici, geodinamici, računalnim metodama i matematičkoj geofizici omogućio je značajan napredak u razumijevanju Zemljine unutarnje jezgre – metalne kugle veličine Plutona. Na primjer, dokazali smo čvrstoću unutarnje jezgre nedvosmisleno detektirajući smicajne valove koji se šire kroz nju, potvrdili postojanje središnje unutarnje jezgre, otkrili promjenjivu prirodu njezine rotacije u odnosu na plašt Zemlje i potvrdili postojanje jezgri na Mjesecu i Marsu. Međutim, daljnji napredak sprječava neravnomjerna globalna raspodjela seizmografa i značajnih potresa koji generiraju seizmičke valove osjetljive na jezgru. Posljedično, unutarnja jezgra, njezina struktura i kemijski sastav, stopa rasta i starost ostaju jedna od najvećih zagonetki moderne globalne seizmologije. U ovom predavanju, predstavio sam nedavne doprinose i ambicije mog istraživačkog tima, sa zaustavljanjem u središtu Zemlje, australskom Outbacku, dnu Južnog polarnog oceana i unutrašnjosti Marsa i Mjeseca. Inovativne metode i proliferacija seizmografa igrat će središnju ulogu u globalnoj i planetarnoj seizmologiji u nadolazećim desetljećima.“
– Hrvoje Tkalčić
Tekst i foto: Renata Garbajs/HMI RIJEKA
