Hrvatska katolička zajednica sv. Leopolda Bogdana Mandića u Geislingenu proslavila je u nedjelju, 12. svibnja blagdan svog nebeskog zaštitnika. Ujedno je proslavljen i Majčin dan, te Nedjelja Dobroga Pastira.
Euharistijsko slavlje u crkvi St. Maria predvodio je vlč. Ivan Štivičić, župnik župe Kraljice Sv. Krunice iz Nove Gradiške u koncelebraciji s vlč. Brankom Gelemanovićem, župnik župe Bezgrešnog začeća također iz Nove Gradiške, te članovima Franjevačke provincije Bosne Srebrene voditeljem HKZ u Geislingenu fra Ivicom Jurišićem i fra Markom Hrgotom koji se nalazi na ispomoći u Zajednici.
U ulaznoj procesiji članovi Folklorne skupine „Hrvatski pleter“ koja djeluje pri Zajednici unijeli su u crkvu sliku sv. Leopolda.
Na početku homilije, vlč. Štivičić je naglasio, kako se u mjesecu svibnju, Marijinu mjesecu na poseban način kroz molitvu krunice obraćamo Mariji tražeći njezinu zaštitu i zagovor. Povezujući to s proslavom sveca, zaštitnika Zajednice, naglasio je, kako je uvijek iznova u njegovu životu možemo naći poticaje ohrabrenja, ali i utjehu.
Život svetog Leopolda bio je život molitve, predanog rada u ispovjedaonici, posta i učvršćivanja slabih u vjeri. Biti duhovni vođa ljudskih duša zadaća je koja sama po sebi traži ponajprije osobnu vjeru, čvrstu vjeru i pouzdanje u Boga. I sve su ove vrline krasile Leopolda kao redovnika i ispovjednika. Osim što je svoje pouzdanje stavljao u Boga ovaj sveti ispovjednik, a ujedno i pokornik je pouzdanje također je stavljao u ruke naše nebeske Majke Marije. I zanimljivo je da se upravo rodi u njezinu mjesecu, a jedan od njegovih životopisaca uz taj događaj zapisao je i ovo ‘Svibanjska se kraljica nježno nasmiješila tom novom cvijetu što je procvao na zemlji u njenom lijepom mjesecu i obasula ga svojom naročitom majčinskom ljubavlju’, rekao je propovjednik, te podsjetio kako je Leopold bio obasut majčinskom ljubavlju, ali ne samo naše nebeske Majke Marije nego i svoje zemaljske majke Dragice koja je u njegovu plemenitu dušu prva usadila osobitu ljubav i pobožnost prema Manji. A sam svetac kaže „već sam se kao dijete posvetio Majci Božjoj i u njoj sam našao snažnu podršku u svome zvanju“.
Uz Nedjelju Dobrog Pastira i Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja vlč. Štivičić je naglasio kako je „biti molitelj, da Bog po Marijinu zagovoru, učvrsti sve svećenike, redovnike i redovnice u njihovu pozivu trajna je zadaća svakog vjernika“. Ponovno ukazujući na lik sv. Leopolda, posvijestio je, kako je on u Mariji našao snažnu podršku u svom zvanju.
Na pitanje, zašto ovaj svetac cijeli svoj život, svoje zvanje i svoje pouzdanje stavlja u ruke i srce naše nebeske Majke, propovjednik je odgovor dao kroz riječi samoga Leopolda „Marija je Majka. Ona je moralni izvor milosrđa, ali je također i Majka. Dakle, želim se pouzdati u nju. Majka je i to je dosta…U mraku života baklja vjere i pobožnosti prema Majci Božjoj vode nas da budemo nepokolebljivi u nadi“.
Stog je vjernike pozvao da se po primjeru ovoga Sveca i oni znaju dati voditi Marijinim rukama. „Dopustimo da i nama Marija bude majka da naša baklja vjere sigurno gori“.
Promišljajući o Majci Božjoj i svetom Leopoldu Mandiću, vlč. Štivičić je podsjetio i na one kojima je narušeno zdravlje, koji su bolesni i koji zbog bolesti trpe.
I sam sveti Leopold bio je krhkog zdravlja, ali to ga nije priječilo da vrši svoje dužnosti i korača prema svetosti. Ozbiljno je shvaćao svoju dužnost ispovjednika i revno je vršio. Bolesti ga u tome nisu sprečavale, jer se utjecao Mariji, Majci milosti, Majci strpljivosti i Majci ustrajnosti, te je i sam govorio „Njezino majčinsko srce neka se udostoji pogledati na mene jadnika. Njoj je vrlo dobro poznato moje zdravstveno stanje“, rekao je propovjednik, te nastavio „po primjeru ovoga Sveca svaki onaj koji je bolešću shrvan i pritisnut utjehu ima u nebeskoj Majci, izvor snage i ustrajnosti u borbi s bolešću upravo ima u Mariji. Sveti Leopold je uspio. Uzdajući se u Mariju, tražeći njezin zagovor nosio se sa svojim bolestima. Zašto i mi ne bismo činili tako?“
Na kraju homilije, još je jednom vjernicima posvijestio koliko je poštovanje, povjerenje, ljubav i prisnost imao sveti Leopold prema Mariji, koja mu je „bila uzor, izvor milosti, oslonac u nemoćima. Bila mu je i ostala, kako on kaže ‘samo majka’“. Također je podsjetio, kako je veliki ispovjednik izdahnuo izgovarajući zadnje riječi molitve „Zdravo Kraljice“.
Bio je to posljednji pozdrav „Gospodarici“, kako je on nazivao Majku Božju. Neka i nas po zagovoru svetoga Leopolda nakon ovozemaljskoga života Marija primi u svoje naručje, rekao je vlč. Štivičić zaključujući homiliju molitvom „Sveti Leopolde Bogdane, koji si za svoga zemaljskoga života iskazivao nježnu ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, našoj dragoj Majci, i za uzvrat bio obdaren mnogim milostima, a sada si s Njom u blaženstvu, moli je da svrati svoj pogled na našu bijedu i da se prema nama uvijek pokaže milosrdnom majkom“.
Na kraju mise, ovogodišnji prvopričesnici pod vodstvom Marije Perković i mali folkloraši uz pratnju Marte Bogdanović otpjevali su pjesmu „Stojimo pred tobom Marijo“. Djeca, polaznici hrvatske dopunske nastave u inozemstvu pod vodstvom učiteljice Kristine Petrović recitacijama su majkama čestitali njihov dan.
Po završetku mise, organiziran je zajednički ručak na prostoru uz crkvu.
Istoga dana, Nedjelja Dobroga Pastira i Majčin dan proslavljen je i u susjednoj Hrvatskoj katoličkoj zajednici bl. Jakova Zadranina u Göppingenu, koja je također povjerena na pastoralnu skrb fra Ivici Jurišiću.
Misu je predvodio vlč. Branko Gelemanović koji je u homiliji posebno progovorio o Dobrom Pastiru. Na kraju mise o svom svećeničkom pozivu na kraju mise je posvjedočio vlč. Ivica Štivičić. On je nakon više od 300 godina prvo duhovno zvanje iz župe Orubica kod Nove Gradiške.
I u Göppingenu su recitacijama polaznici hrvatske dopunske nastave u inozemstvu pod vodstvom učiteljice Kristine Petrović izrekli zahvalu majkama, a po završetku mise vjernici su se zadržali na druženju uz kavu i kolače.
Tekst i fotografije: Marija Belošević