Hrvati u Sibiru: Svjetlo u tmini

4 min čitanja

Razočaranost krizom i oduševljenje komunističkom revolucijom dijelili su i neke vođe Hrvatske narodne zajednice (danas Hrvatske bratske zajednice) poput Nike Grškovića

Gledati prošlost iz današnje perspektive znači krivo je promotriti. Postupke ljudi, od čijih su aktivnosti danas ostali tek tragovi, mogu se shvatiti samo uzimajući u obzir vrijeme i okolnosti u kojima su živjeli. To se odnosi i na pojavu seljenja Hrvata iz Sjeverne Amerike u Sovjetski Savez (Sibir).

Početkom 20-ih godina 20. st. gospodarstvom američkog kontinenta tresla je ekonomska kriza. Poslije vremena Prvog svjetskog rata, kada se Sjeverna Amerika okoristila narudžbama robe iz zaraćene Europe, gospodarske su aktivnosti naglo oslabile ostavljajući tisuće bez posla ili s minimalnim prihodima. U takvim okolnostima Hrvati u Americi traže područja koja bi im osigurala bolje ekonomske i općenito, životne izglede.
U to doba sovjetska Rusija i njezin boljševički režim, koji se predstavljao kao vlast radnika i seljaka, izgledali su privlačno brojnim američkim Hrvatima. Razočaranost krizom i oduševljenje komunističkom revolucijom dijelili su i neke vođe Hrvatske narodne zajednice (danas Hrvatske bratske zajednice) poput Nike Grškovića.

Tako Niko Gršković (do 1918. katolički svećenik i osnivač hrvatskih župa u Chicagu i Clevelandu) u Kalendaru Zajedničara za 1923. u članku „Iz tmine u svijetlo“, između ostalog, piše: „Svako tko znade samo maleni dio svih prevara i deračina, koje su, po našoj tzv. inteligenciji na našem ovdašnjem radništvu počinjene, morat će priznati da bismo danas bili mnogo dalje i bolje, da nitko od ovakovih nije amo ni došao, jer bismo bili već pred najmanje deset godina došli do ovoga gdje smo danas … Da se do ovoga dođe trebalo je proći kroz sve klance jadikovke, kroz sva stara shvaćanja o svijetu i sadašnjem društvenom, nezdravom i nepravednom socijalnom poredku, trebalo je da u velikom ratnom pokolju nastrada 20,000.000 života, da ovi, koji su ostali na životu počnu drugačije, zdravije i pametnije misliti i suditi o životu i velikim životnim, socijalnim pitanjima.
Da su veliki svjetski događaji, koji su se zbili za vrijeme rata i promjene koje su uslijed tog svjetskog pokolja velikom silom izbile, imale velikog utjecaja i na naše ovdašnje radništvo, najboljim im je dokazom to, što su ne samo pojedinci, nego cijele skupine, društva i organizacije, koje su se prije osnivale, zagrijavale i velike žrtve doprinašale za razne tzv. rodoljubne i stranačke svrhe, najednom nekom višom elementarnom silom skrenule sasvim na neki drugi put i k drugoj opredijeljenoj svrsi, koji ne vodi i ne predaje radničke narodne mase u ruke politikašu i strančaru, nego u onu veliku svemoguću struju kojoj je prvu brazdu zaorala i prve puteve prosjekla najveličanstvenija pojava u ljudskoj povijesti, koja se očitovala u velikoj ruskoj revoluciji…“ (Izvor: Većeslav Holjevac, Hrvati izvan domovine, Zagreb 1968.)
Razočaranost neispunjenim obećanjima postojećeg društvenog ustroja povelo je američke Hrvate, naizgled, neočekivanim stazama.

Tekst: Marin Knezović

Podijeli ovaj članak
Skip to content