Svakog ponedjeljka od 19 do 21 sat (GMT -3) voditeljica Stella Hubmayer i suradnice Jasminka Fiolić i Verónica Cvitković vode program uživo i puštaju isključivo hrvatsku glazbu. Iako je program većinom na španjolskom, uvijek se trude imati nešto na hrvatskom, da se ne zaboravi jezik
Svaki moj posjet Buenos Airesu podrazumijeva i susret s hrvatskom zajednicom čiji sam aktivni član bila do svoga preseljenja u Hrvatsku. Taj susret iz godine u godinu uvijek me podsjeća koliko je tamošnjoj zajednici bitan realan kontakt s Hrvatskom. Igrom slučaja, nedugo nakon što sam započela novi život u Zagrebu, krenula je moja suradnja s Međunarodnim programom Hrvatskoga radija. Činjenica da sam izvorni govornik stranog jezika odvela je moj životni put u novinarske vode.
Mostovi u eteru
Naš program je, naravno, zamišljen kao most s našim iseljeništvom, s obzirom da smo mi Hrvati raštrkani po čitavom svijetu. Tako se pokazala potreba za izravnom suradnjom s hrvatskim radijskim emisijama po Južnoj Americi. Dugi niz godina Tjedna kronika Gasa Hrvatske se emitira na tri radijske postaje u Čileu i jednoj u Argentini. Kasnije je nastao i Sportski pregled koji redovito preuzima radijska emisija Croacias Totales u Buenos Airesu. Prije nekoliko tjedana iskoristila sam priliku i posjetila kolege koji je rade.
Novinari iz ljubavi i potrebe
Otkad znam za sebe poznajem i ekipu koja već četiri godine proizvodi Croacias Totales na Signos FM 92,5 za provinciju Buenos Airesa, ali i za čitav svijet putem interneta. Svakog ponedjeljka od 19 do 21 sat (GMT -3) voditeljica Stella Hubmayer i suradnice Jasminka Fiolić i Verónica Cvitković vode program uživo i puštaju isključivo hrvatsku glazbu. Iako je program većinom na španjolskom, uvijek se trude imati nešto na hrvatskom, da se ne zaboravi jezik.
One su, kao aktivne članice hrvatske zajednice u Argentini, prepoznale potrebu da na jednome mjestu ljudi iz zajednice i njihovi prijatelji doznaju sve važnije događaje iz Hrvatske, a naš program, Glas Hrvatske, glavni im je izvor informacija. Postale su novinarke iz ljubavi i jedino što dobivaju zauzvrat je veliko zadovoljstvo.
Novo vrijeme, novi običaji
Sve je počelo slučajno. Stella je išla na Signos FM promovirati Božićni sajam na kojemu je sudjelovala zajedno sa ženskom klapom ˝Valovi˝ iz Buenos Airesa i dobila najbolji božićni poklon, emisiju za hrvatsku zajednicu. Uvjerene su da nitko ne može voljeti nešto što ne poznaje, pa je njihov glavni cilj da nove generacije upoznaju zemlju svojih predaka i da je zavole kao što je one same vole.
Primarni kanal komunikacije sa slušateljima su im društvene mreže. Tako su otkrile da imaju slušatelje i iz Hrvatske, Njemačke… Zaista sam se iznenadila zbog velikog broja poruka i poziva koje su primile tijekom mojeg posjeta. Probudile su u meni ogromnu želju za kontakt emisijom. Mnogi ljudi iz zajednice čekaju ponedjeljak navečer kako bi uživali u njihovom društvu. Spontane, duhovite, mogu natjerati slušatelje od smijeha do suza.
Konkretna veza
Ovom prilikom imala sam posebnu čast biti gošća emisije i slušateljima pričati o svome životnom iskustvu u Hrvatskoj. Tijekom razgovora nisu krile zahvalnost zbog dobre suradnje s Glasom Hrvatske.
A ni ja ne mogu kriti zadovoljstvo što zahvaljujući svojem poslu imam priliku biti u kontaktu s našim ljudima u iseljeništvu, pogotovo u rodnoj Argentini. Jer, iako sam ljubav prema Hrvatskoj naučila doma, u hrvatskoj zajednici ona je ojačala. Tako i ja sada imam priliku biti mala karika u toliko potrebnom mostu koji spaja maticu s iseljeništvom. I na neki način ˝vratiti˝ ono što mi je zajednica dala.
Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga. (HRT)
Tekst: Mariana Cámpera