Dan otvorenog ateliera Andrije Krstulovića

3 min čitanja
Branka Bezić Filipović, Branko Franceschi i Tihomila Krstulović

Na događanju, koje je otvorio Branko Franceschi, ravnatelj Galerije umjetnina, govorili su splitski slikar Petar Jakelić i kipar Kazimir Hraste, te umjetnikova kći Tihomila Krstulović

Veliki splitski kipar Andrija Krstulović (Split, 1912. – Split, 1997.), koji je nekako ostao u sjeni još većega Ivana Meštrovića, dočekao je još jednu prigodu da javnost stekne bolji uvid u njegovo iznimno, no nedovoljno valorizirano djelo. Za Dan otvorenog ateliera to su učinile, u ime Galerije umjetnina, kustosice Marta Horvat i Petra Mandac, a vrijeme obilaska bilo je u četvrtak, 21. svibnja od 18.30 do 21.00 sat, na adresi Gospinica 30 c. Na jučerašnjem događanju, koje je otvorio Branko Franceschi, ravnatelj Galerije umjetnina, govorili su splitski slikar Petar Jakelić i kipar Kazimir Hraste, te umjetnikova kći Tihomila Krstulović.
Andrija Krstulović završio je Akademiju u klasi profesora Frane Kršinića i Roberta Frangeša. Tadašnji rektor Ivan Meštrović odabrao ga je za specijalku u kojoj će provesti pet godina, uglavnom radeći s Ivanom Lozicom, isklesavši niz Meštrovićevih skulptura u granitu ili kamenu. Krstulović 1948. postaje docent na ALU u Zagrebu. Otišavši nakon rata u Ameriku, Meštrović je Krstuloviću ostavio atelier “ispod ceste” na Mejama da ga doživotno koristi i u njemu radi.
U atelier se Krstulović vratio 1954., da u jablanički granit, garbo, prenese Meštrovićeve monumentalne skulpture Njegoša i karijatida za mauzolej na Lovćenu. Taj dugotrajni i mukotrpni rad Krstulović i njegovi klesari završili su poslije četiri godine. Na Katedri za likovni odgoj Više pedagoške škole u Splitu, koja će prerasti u Filozofski fakultet, Krstulović je radio kao redovni profesor. U rujnu 2010. u dugopoljskoj vijećnici priređena je prva i za sada jedina posthumna izložba njegovih terakota.
U atelieru splitskoga kipara danas su smještene skulpture koje je radio tijekom svoje bogate umjetničke karijere. Riječ je uglavnom o reljefima, brojnim portretima, aktovima, animalističkim skulpturama te skicama za javne skulpture “Pravda”, “Pozdrav Suncu” ili “Spomenik palom pomorcu”, koje su postale sastavnim dijelom opće prepoznatljivih vizura Splita. Kao opće naznake, uz kiparovo ime i djela ostat će one da je u pitanju vještina klesanja i modeliranja koja je inspiraciju pronalazila koliko u antičkoj skulpturi, toliko i u životu Dalmatinske zagore.
(Slobodna Dalmacija)

Više

Podijeli ovaj članak
Skip to content