Priređivači ove jedinstvene hrvatske renesansne čitanke, Grubišić i Bubrin, ukazali su na neprolaznu baštinsku, književnopovijesnu vrijednost i duhovnu veličinu hrvatske riječi kroz minula stoljeća. Posao su obavili znalački, nastojeći olakšati razumijevanje današnjem čitatelju ovih, za našu književnost antologijskih tekstova
Predstavljanje čitanke hrvatske renesansne književnosti The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja, priređivača dr. sc. Vladimira Bubrina i dr. sc. Vinka Grubišića, održano je 16. srpnja u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu. Važno je spomenuti, vezano uz temu, kako su dobitnici Nagrade Dana hrvatske knjige, Davidiasa 2012., bili upravo Grubišić i Bubrin za antologije “CROATIAN RENAISSANCE POETRY i CROATIAN RENAISSANCE PLAYS”, “Jurnal of Croatian Studies” XLIV-XLVI (2004-2005) i XLVII (2006), Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, 2011. Naime, zanimljivo je da je veliki dio građe ove knjige objavljivan u Journalu of Croatian Studies, u brojevima 45-46 (2004. -2005.) i 47(2006.) pa je stoga i prirodno što ju je ove godine u New Yorku izdala Hrvatska akademija Amerike http://www.studiacroatica.org/jcs/01/0120.htm.
Promociju najnovije zajedničke knjige Grubišića i Bubrina znalački je vodila publicistkinja i urednica brojnih Matičinih publikacija Vesna Kukavica, a o njoj su govorili mr. sc. Marin Knezović, ravnatelj HMI-ja, prof. dr. sc. Sanja Nikčević s Umjetničke akademije u Osijeku; dr. sc. Antun Pavešković iz HAZU, kao i priređivač dr. sc. Vinko Grubišić. Najavljeni promotor, nakladnik i predsjednik Hrvatske Akademije Amerike John Kraljic, ujedno i član Savjeta Vlade za Hrvate izvan Hrvatske, ispričao je nedolazak sudjelovanjem na sjednici Savjeta koja se i u iduća dva dana održava u Zagrebu. Autori ilustracija na koricama knjige posvećene pokojnim očevima priređivača, Ludviku Bubrinu i Jozi Grubišiću, su umjetnici Anton Cetin i Boris Matas, našijenci iz Toronta.
Knjiga uz pogovor, predgovor i uvod Johna P. Kraljica, Branislava Lučina i Vladimira Bubrina & Vinka Grubišića, sadrži izbor poezije ( s engleskim prijevodom) Šiška Vlahovića Menčetića, Džore Držića, nepoznatih pjesnika, Marka Marulića, Mavra Vetranovića, Petra Hektorovića, Hanibala Luciće, Antuna Sasina, Nikole Dimitrovića, Mikše Pelegrinovića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, Brne Karnarutića i Jurja Barakovića. Zastupljeni su i dramski ulomci Marulića, Vetranovića, Dž. Držića, Lucića, Nikole Nalješkovića, M. Držića i Martina Benetovića. Proza je zastupljena Legendom Aureom, Zapisima popa Martinca, Marulićem, Planinama P. Zoranića, A. Dalmatinom, A.Vramcem, S. Konzulom Istraninom, I. Pergošićem i F. Vrančićem.
Renesansu u hrvatskoj književnosti možemo odrediti kao stilsku formaciju koja traje od sredine 14. do kraja 16. stoljeća te preuzima naslijeđe humanizma, razvijajući se pod sve snažnijim utjecajem talijanske književnosti. Istovremeno, u njoj nastaju djela srednjovjekovnih poetičkih obilježja, ali se rađaju i novi književni oblici – lirskih, epskih i dramskih žanrova. Početkom 16. stoljeća veliki dio dalmatinskoga zaleđa zapada pod tursku vlast, obalna Dalmacija sve do 1797. godine ostaje u sastavu Mletačke Republike, Banska je Hrvatska (ostaci ostataka) u sklopu Habsburške Monarhije, kojoj će pripasti i Slavonija nakon habsburško-turskoga rata, a Dubrovačka Republika zadržava status vazalne države Osmanskoga Carstva sve do pada pod francusku vlast 1808. godine. Hrvatsku je renesansu ponajviše obilježila nova lirika koja je nastajala pod utjecajem talijanskoga petrarkističkog pjesništva, a prvi se ljubavni kanconijeri pojavljuju u Dubrovniku. (Ranjina, Menčetić, Dž. Držić). Ljubavnu liriku pod utjecajem Petrarke i Bemba pisat će i Hvaranin Hanibal Lucić. Najplodniji hrvatski stihotvorac svojega doba bi je Dubrovčanin Mavro Vetranović Čavčić. Najbliži srednjovjekovnoj poetici u svojemu religioznom pjesništvu ostao je Splićanin Marko Marulić. Zanimljivo je da su hrvatski autori, kada su pisali na talijanskome jeziku, rado posezali za sonetom, dok ih je u hrvatskoj književnosti sačuvano tek nekoliko nepoznatih autora te oni iz Barakoviće Vile Slovinke. Poslije kojih ih neće biti sve do 19. stoljeća. Nadalje, epove pišu Brne Karnarutić i Antun Bratosaljić Sasin, Dubrovčanin Mavro Vetranović i Zadranin Jure Baraković. Planine (napisane 1536., tiskane 1569.) Petra Zoranića smatraju se prvim romanom, i to pastirskim romanom nastalim pod utjecajem Arcadie Jacopa Sannazzara. Hvaranin Petar Hektorović piše pak narativno djelo u stihu Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija, 1568.). U hrvatskoj su renesansnoj književnosti najproširenije dramske vrste komedija, dramska pastorala i tragedija, a gotovo su svi zastupljeni u Dubrovniku. Glavni je predstavnik eruditne komedije Marin Držić , a pastorale, omiljene u doba poklada i na pirovima, pišu uz Marina Držića i Džore Držić i Dominko Zlatarić. Nikola Nalješković proslavio se i žanrom farse, a treba spomenuti kako u renesansi nastaje i prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku – Lucićeva Robinja.
Izbor The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja nedvojbeno jest iznimni prinos prevođenju starije hrvatske književnosti – poezije, proze i drame – na engleski jezik. Priređivači ove jedinstvene hrvatske renesansne čitanke dvojica su Kanađana, hrvatskih i slovačkih korijena, književnik i dugogodišnji profesor Sveučilišta Waterloo, kroatist Vinko Grubišić i publicist i prevoditelj Vladimir Bubrin. Naslovivši knjigu početnim stihom Marulićeve Judite (1521.) Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi, smina nje stvore(n)’ja hoću govoriti; zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost, ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost…..ukazali su na neprolaznu baštinsku, književnopovijesnu vrijednost i duhovnu veličinu hrvatske riječi kroz minula stoljeća. Posao su obavili znalački, što uključuje i rječnik, te podastirući izabrane ulomke, rijetko čitava djela (dakako, ona kraća), nastojeći olakšati razumijevanje današnjem čitatelju ovih, za hrvatsku književnost antologijskih tekstova.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Hina, Snježana Radoš & Hrvoje Salopek
