Banjolučani protjerani iz svoga zavičaja, slavili su dobrotu Davoraca, prigodom 20. obljetnice progona banjolučkih Hrvata – koji su ih primili u Slavoniji
U župnoj crkvi u Davoru 23. kolovoza požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje prigodom 20. obljetnice progona banjolučkih Hrvata. Na misi je sudjelovao i banjolučki biskup Franjo Komarica sa svojim suradnikom Antom Orlovcem te domaći župnik Goran Kovačević s drugim svećenicima iz Novogradiškoga dekanata. Biskup Škvorčević kazao je: “Odmah na početku ovog slavlja postavljam vam pitanje: zašto smo se danas okupili u Davoru? Vi, Davorci, na redovitu nedjeljnu misu, a pridružio vam se banjolučki biskup Franjo Komarica sa skupinom prognanih Banjolučana. Zašto? Dvadeset je godina od onoga tužnog vremena kad je jedna nacionalna i crkvena pripadnost uzdignuta na razinu ideologije. A kada nešto postane ideologija, tada se u drugome i drugačijem više ne vidi čovjeka, već postoji samo interes te iste ideologije kojoj smeta taj čovjek i tada nastaje tragedija. Naši banjolučki Hrvati bili su uime ideologije potjerani. Proživjeli su teško iskustvo, morali su napustiti svoj dom, svoj zavičaj i krenuti u tuđinu. Dospjeli su ovamo u Davor gdje ste ih vi, Davorci, svojom plemenitošću otvorena srca primili te se nisu osjetili izgubljenima. No, nismo se sabrali danas podsjećati na zlo i one koji su nanijeli zlo nedužnim hrvatskim ljudima, nego se prisjetiti onog dostojanstva koje ste vi Banjolučani posvjedočili kada ste bili protjerani i na dobrotu Davoraca koji su vas primili te za to zahvaliti Bogu. Želimo u ovu misu sabrati sve vaše banjolučke tuge i poniženja, povjeriti ih Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i patnjama da ih on pridruži svojoj spasiteljskoj preobrazbi i daruje smisao. S tim raspoloženjem na poseban način i s dubokim poštovanjem pozdravljam Vas, gospodine biskupe Franjo, koji ste kao pastir banjolučke Crkve nosili sve onodobne nevolje i stradanja svoga stada te s tugom u srcu i velikom očinskom ljubavlju promatrali njegovo protjerivanje”. Potom je biskup pozdravio nazočne svećenike, potaknuo vjernike na sabranost te ih pozvao da zamole milosrđe Božje kako bi ih ono izliječilo u duši i podarilo slobodu od osjećaja mržnje i osvete.
U homiliji biskup Komarica podsjetio je na riječi pape Franje prilikom njegova pohoda Sarajevu ove godine. Rekao je da je Papa tada poručio: “Nemate pravo zaboraviti svoju povijest. ne radi osvete, nego zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih.” Na tragu tih Papinih riječi, biskup Komarica podsjetio je na riječi svoga vlastitog pisma koje je uputio 5. kolovoza 1995. svim članovima Banjolučke biskupije, u kojemu je pozvao vjernike na molitvu i post s nakanom da u Domovini BiH-a bude ostvaren pravedni mir, obraćenje, očuvanje od mržnje i osvete, za sve poginule, stradale i prognane u ratu. Između ostaloga kazao je: “Najdjelotvornije sredstvo protiv tjeskobe, straha i pesimizma jest molitva i pouzdanje u Božju prisutnost u našem životu. Vrlo je važno da se kao vjernici Kristovi ne prepustimo rezignaciji, nego da čvrsto vjerujemo da je dobri Bog svakodnevno na strani onih koji nepravedno pate i da je svima takvima već predvidio siguran izlaz u pobjedu mira i sretnog života.” Također spomenuo je i na čin svetoga Ivana Pavla II. koji se, 10. rujna 1995. u Loretu obratio mladim hodočasnicima riječima: “Dom je simbol mira. Mi smo ovdje, jer želimo moliti za mir… Svjedoci smo rata na Balkanu, rata koji nikako da prestane, koji uništava svaku ljudskost i koji još uvijek domove, škole, sveučilišta razara, a mjesta mirnog rada i radosnog življenja pretvara u pustoš i groblja, u kojima svoje grobove nalaze poglavito mladi ljudi koji svoje živote moraju žrtvovati u ovom besmislenom ratu. I dok za njih molimo ‘Pokoj vječni’ zaklinjemo nijemim govorom njihovih pogibelji i smrti sve odgovorne za rat, da se posvete mislima pomirenja i mira… Svaki (i od nas) se treba truditi čuti glas svoje savjesti i poduzeti konkretna djela mira.” Po završetku homilije kazao je kako vjeruje da naši prognani katolici-Hrvati svojim postojanim kršćanskim stavom pozitivno doprinose životnosti i Crkve i društva u sadašnjoj slobodnoj Hrvatskoj. Zahvalio je njima, ali i na poseban način domaćim Davorcima koji su ih prihvatili kao svoju braću i sestre u vjeri i zajedničkom poslanju.
Pri svršetku pričesti biskup Škvorčević je podsjetio nazočne, napose Banjolučane da su po primanju Tijela Kristova postali njegovim otajstvenim tijelom Crkve te je tako još jedanput njihova prognanička patnja ugrađena u Isusovo djelo ljubavi i dobila svoj smisao i pozvao ih da himnom “Tebe Boga hvalimo” izraze Bogu svoju zahvalnost za to. Nakon popričesne molitve biskup Komarica zahvalio je biskupu Škvorčeviću za poziv da sudjeluje na tom slavlju te davoračkom župniku Goranu Kovačeviću uručio Povelju zahvalnosti za plemenitost koju su župljani prije 20 godina iskazali primanjem u vlastite domove prognane Hrvate iz banjolučkog kraja.
Prije misnog blagoslova biskup Škvorčević poručio je nazočnima kako smo svi svjedoci da nas neki ljudi mogu istjerati iz naših domova, ali smo uvjereni da nitko ne može istjerati Boga iz našega srca te je pozvao Banjolučane neka ne dopuste ikome da im pomrači srce i oduzme Boga koji im je jedini čvrsti oslonac i sigurnost u životu.
Izvor: IKa