Autobiografiju „Veliki Gložac“ okupljenoj su publici predstavili v.d. ravnateljica HMI-ja Mirjana Ana-Maria Piskulić, dr. sc. Boris Beck i etnologinja Lidija Bajuk te sam autor
U Noći knjige, 24. travnja, Hrvatska matica iseljenika je organizirala prvo predstavljanje autobiografije „Veliki Gložac“ (Izvori, 2017.) dr. sc. Vladimira Gossa, povratnika iz SAD-a.
Knjigu su okupljenoj publici predstavili v.d. ravnateljica HMI-ja Mirjana Ana-Maria Piskulić, dr. sc. Boris Beck i etnologinja Lidija Bajuk te sam autor.
Promocijom autobiografije uglednog pisca, povjesničara i sveučilišnog profesora započeo je bogati program ovogodišnje Noći knjige u Matici, uklopljen u njen prvi Dan otvorenih vrata.
-Današnji program u Matici simbolično započinjemo promocijom autobiografije jednog povratnika iz Amerike. Autobiografije književnika i znanstvenika su iznimno značajne jer donose zapise pisaca o izazovima određenog razdoblja – čiji su bili istaknuti kreatori. Zapisi te vrste odlično oslikavaju duh vremena jer iskazuju društvene i političke prilike svoga doba.
Pisac knjige koju danas predstavljamo, doktor Vladimir Goss istaknuti je Matičin suradnik – pa ga smatramo i sukreatorom naših ponajboljih programa poput Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture te časopisa Matica, poručila je, uz čestitke autoru, ravnateljica Piskulić.
Promotorica Lidija Bajuk članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva skladatelja i Matice hrvatske. Usto, diplomirana je učiteljica i knjižničarka te etnologinja i antropologinja. Jedna je od utemeljitelja suvremene hrvatske etno scene, a objavila je i nekoliko samostalnih etno audio-albume. Skladateljica i pjevačica je ovo predstavljanje obogatila maestralnom izvedbom izvorne međimurske pjesme. Posvetila ju je V.P. Gossu, kao i izlaganje kojim je iz kompleksnog narativnog štiva Velikog Glošca na svjetlo dana jednog po jednog, sa svrhom i razlogom, vješto izvlačila i nazočnima podastirala autorove „štiklece.
Vladimir Peter Goss, povjesničar umjetnosti i pisac: godine 1966. je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao povijest umjetnosti i engleski, a 1972. doktorirao na Cornell University u Ithaci (NY). Potom predaje na University of Michigan , kao gostujući profesor na Universuty of Tel-Aviv (1979—80.) i University of North Carolina – Chapel Hill (1984,. 1987.), te istraživač u Centru za ruske i istočnoeuropske studije u Ann Arboru 1981./82.
Tijekom Domovinskoga rata i poraća angažirao se kao voditelj Odjela za promidžbu (pro bono) Nacionalne federacije američkih Hrvata (Američki Hrvata godine, 1996.) i dopisnik Večernjeg lista. Objavio je romane Antigonin dnevnik (1992.), Vlak na Zapad (1996.), Nada (1966.), Dayton (1999.), Nagodba (2002.), Panonac (2007.), Bog u vreći (2015.), romansiranu autobiografiju Veliki Gložac (2017.) i narativne kronike Washingtonska fronta (1994.), Kako smo se osvetili Georgeu Bushu (1994.). Objavljeno mu je i osamdesetak kratkih priča – u dvije zbirke. Po dolasku u Hrvatsku 1999., nastavlja svoju izuzetnu znanstveno-nastavničku karijeru na Sveučilištu u Rijeci kao redoviti profesor od 2002. do 2012., a danas je Professor Emeritus.
Predstavljanje ove nesvakidašnje autobiografije znalački je vodila urednica HIZ-a i rukovoditeljica Matičina odjela za nakladništvo Vesna Kukavica.
O magičnom svijetu američkog lobista za Hrvatsku potom je govorio kroatist, pisac, kritičar i esejist Boris Beck.
Podastirući biografske podatke Beck ističe autorovo novinarsko i spisateljsko iskustvo, lakoću s kojom piše i vještinu s kojom prepleće prostore i vremena svojeg života, uvjerljivo portretira likove, umješno povezuje privatne živote s političkim i ekonomskim okolnostima i zna izazvati napetost i ima smisla za humor – uglavnom na svoj račun.
-Gossova autobiografija napisana je kronološki, od rođenja do 2013., kada je pisanje zaključeno. Gotovo dvije trećine Gossove autobiografije priča povijest obitelji i opisuje njegovo odrastanje u Zagrebu. To je ujedno najbolji i najvrjedniji dio ove knjige jer vrlo plastično prikazuje građanski milje u poratnoj Jugoslaviji, onaj koji je s Oslobođenjem bio na gubitku i nije komunizam nikada prihvatio – ali daleko od toga da bi imao ikakve veze s ustaštvom ili nacizmom, zaključio je Beck.
„Što smo više izmiješani, to smo bolji Hrvati“, kaže Goss o sebi i svojima u knjizi. Gossovo zanijekano prezime potječe od djeda Artura Ferdinanda, konvertiranog Židova. On je grad svojeg porijekla – Željezno u Gradišću, tj. Eisenstadt – pretvorio u prezime Eisenstädter pa ga najprije fonetizirao u Ajzenšteter i naposljetku preveo u Gvozdanović. Djed je u trgovačkoj školi imao sve loše ocjene, osim iz krasopisa, ali je dogurao do direktora banke i živio na prestižnoj lokaciji u sjevernom dijelu Zagreba.
Goss je na sveučilištu bio vrlo marljiv. Ondje je postao redovni profesor te je autor ili suautor 14 knjiga i 86 studija, a nastupio je i na 66 međunarodna skupa širom svijeta. Također, autor je ili suautor 14 knjiga ili znanstvenih kataloga i 86 studija s naglaskom na razdoblja predromanike i romanike na Mediteranu i Jugoistočnoj Europi.
U svom obraćanju auditoriju, Vladimir P. Goss je u svojoj nenametljivoj skromnosti pokazao svoju iznimnu ljudsku i autorsku veličinu. Zahvalio je organizatoru, predstavljačima i dao nekoliko putokaza za iščitavanje svoje najnovije knjige.
Nju je svakako vrijedno pročitati. Ne samo stoga što je nastala nakon tri desetljeća Amerike i 75 godina života, već i stoga što u njoj Goss znakovito bilježi pitanje sunarodnjaka: „Koga si se vraga vraćao iz Amerike? Pa tamo je bolje!“ I odmah daje odgovor: „Tamo je možda bolje, ali u Hrvatskoj je ljepše!“. I zato se vratio i napisao, uz ovu, mnoge izvrsne knjige.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek; Fotografije: Ivana Tepeš Galić
