Intervju: Iva Niemčić; Razgovarala: Jelena Badovinac; Foto: IEF
Institut za etnologiju i folkloristiku (IEF) jedan je od 25 javnih znanstvenih instituta u Hrvatskoj osnovan davne 1948. godine. Nalazi se među deset najstarijih u zemlji te je jedan od prvih triju humanističkih instituta u Hrvatskoj, uz Staroslavenski institut i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Središnja institutska djelatnost odnosi se na kritička istraživanja kulture u punom opsegu njezinih tradicijskih, popularnih, svakodnevnih i drugih aspekata i artikulacija. Institut okuplja stručnjake raznih disciplina poput etnologije, kulturne antropologije, folkloristike, teorije književnosti, teatrologije, povijesti, sociologije, lingvistike, muzikologije, koreologije, povijesti umjetnosti koji istražuju suvremene i povijesne kulturne pojave i procese. O iznimno širokoj djelatnosti i projektima od nacionalnog značaja razgovaramo s ravnateljicom Instituta za etnologiju i folkloristiku Ivom Niemčić.
Kako biste objasnili djelatnost Instituta za etnologiju i folkloristiku onima koji nisu u to upućeni?
Zadaća nam je ostvarivati znanstvene programe od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Osnovna djelatnost Instituta je znanstvenoistraživačka, a obuhvaća niz aktivnosti poput studijskog rada, terenskih istraživanja, objavljivanja i primjene znanstvenih i stručnih rezultata, organizacije znanstvenostručnih skupova i tribina, održavanje nastave na domaćim i stranim sveučilištima te popularizaciju znanosti. Surađujemo s brojnim znanstvenim i kulturnim ustanovama, gospodarstvom, civilnim sektorom, nevladinim udrugama i drugima. Važan dio djelovanja IEF-a odnosi se na izdavanje dvaju brojeva znanstvenog časopisa Narodna umjetnost godišnje (na hrvatskom i engleskom jeziku) te pripremu i tisak monografija i zbornika u sklopu dviju biblioteka Nova etnografija i Iz arhiva. Popis publikacija, projekata i najave naših aktivnostidostupni su na našoj internetskoj stranici (www.ief.hr).
Od 2019. godine na čelu ste Instituta. Koje biste najznačajnije projekte izdvojili iz svoga prvog mandata?
Na proljeće 2019. godine počeo je moj prvi mandat ravnateljice Instituta. Budući da sam u jednom od prethodnih mandata bila pomoćnica ravnatelja dr. sc. Tvrtka Zebeca (2011. -2015.), imala sam određeno upravljačko iskustvo pa sam se upustila u tu profesionalnu avanturu. No nisam ni slutila koji će sve izazovi nesigurnih vremena biti preda mnom. Baš kad sam u prvoj godini pohvatala sve upravljačke konce, zadesila nas je kriza izazvana pandemijom bolesti COVID-19, a ubrzo nakon toga i potresima u Zagrebu pa Petrinji čije posljedice se, na žalost, i danas osjećaju. Na globalnoj razini uslijedila su ratna razaranja u Ukrajini, a odnedavno i na Bliskom istoku, što nas je dovelo do velikih gospodarskih kriza i pojačanih migracija. Suradnici Instituta vrlo brzo su se snašli u svim tim kriznim situacijama i odgovorili na njih dubinskim etnografskim istraživanjima egzistencijalnih kriza, strahova, nelagoda izazvanih demografskim promjenama, režimom migracija i integracija, urbanim transformacijama, prekarnim radom i multikulturalizmom. Godine 2022. objavili smo zbornik COVID-19 u humanističkoj perspektivi koji okuplja znanstvene tekstove naših suradnika iz različitih disciplina, ali i stručnjaka iz zemlje i svijeta koji su bili predstavljeni na znanstvenom skupu COVID-19 u humanističkoj perspektivi: mutacije straha i kulturne promjene održanom 2020. godine na našem Institutu. Zbornik je prvi opsežan pokušaj razmatranja kulturnih i društvenih posljedica pandemije u nas u kojem etnolozi i folkloristi prate i istražuju kulturne strategije i taktike održavanja „normalnosti“ i mentalnog zdravlja, te odjeke koronakrize u društvu. Početkom ove godine izašla je i knjiga Balkanska ruta: pojmovnik europskog režima iregulariziranih migracija na periferiji EU kao rezultat četverogodišnjega znanstveno-istraživačkog projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM, 2020. – 2024.), koji na znanstveno-popularan način objašnjava što se sve krije iza pojmova koji su relativno novi u našem svakodnevnom jeziku kao što su: autonomija, čekanje, detencija, gejm, humanitarizam, izbjeglištvo, kamp, ograda, preseljenje, prisila, pušbek, ranjivost, ruta, smrt, solidarnost, spašavanje… To su neki od naših doprinosa i odgovora na aktualno vrijeme u kojem živimo i koji su duboko označili rad Instituta za vrijeme moga prvog mandata.
Upravo je Institut jedan od najvažnijih čuvara hrvatske kulturne baštine. Na koji način se to ostvaruje? Možete li objasniti na nekom primjeru.
Od svog osnutka 1948. godine osnovna djelatnost Instituta, uz istraživanje, je i prikupljanje građe s terena koja se pohranjuje u Dokumentaciji Instituta. Taj fundus, koji sustavno nadopunjavamo tijekom sedam i pol desetljeća postojanja Instituta, predstavlja jedinstvenu zbirku folklorističkih i etnografskih dokumenata o hrvatskoj tradicijskoj kulturi, a obuhvaća i materijale o drugim narodnostima u Hrvatskoj te o Hrvatima izvan Hrvatske. Od 1991. godine sva je dokumentacija kao cjelina, uključujući i knjižno gradivo, upisana u Registar pokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu te se od 2014. godine nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Istraživačka dinamika neodvojiva je od trajnih ciljeva dokumentiranja, valorizacije i očuvanja kulturnog naslijeđa te praćenja promjena u složenim procesima pozicioniranja identitetskih obilježja hrvatske kulture u europskom i svjetskom kontekstu. S druge strane, Dokumentacija je otvorena i za javnost kao potpora lokalnim zajednicama. Izdvojit ću prošlogodišnju suradnju s gradom Šibenikom koja se temeljila na ustupanju dokumentacijske građe u vlasništvu Instituta u svrhu izlaganja u stalnom postavu Hrvatskog centra koralja Zlarin, zatim ustupanje građe u svrhu realizacije projekta revitalizacije Kneževa dvora u Stanu pod naslovom „Interpretacijski centar jadranske baštine – Knežev dvor u Stanu“, kao i Udruzi Ekomuzej Bistra kojoj je ustupljena građa u svrhu izlaganja u stalnome muzejskom postavu Eko muzeja Bistra. To su sve projekti i suradnje koje potvrđuju važnost našeg Instituta i Dokumentacije za lokalne zajednice i širu javnost.
Jedan od Vaših značajnijih projekata su međunarodni simpoziji Anatomija otoka. Kako su oni pridonijeli razvoju lokalne zajednice?
Međunarodni simpozij Anatomija otoka održava se kontinuirano svake jeseni od 2012. godine na hrvatskim otocima. Institut se u suorganizaciju tih simpozija aktivno uključio od 2014. godine, odnosno na 3. Anatomiji otoka održanoj na Visu. Kao znanstvena i institucionalna potpora uvelike smo pridonijeli razvoju početne ideje o dijeljenju znanja o otocima iz gledišta različitih disciplina s lokalnom zajednicom i samoupravom. Upravo su ti simpoziji koji se svakih pet godina sele na drugi otok (Vis, Lastovo, Hvar) mjesto na kojem se susreće znanost i teorija s primjerima iz prakse odnosno stvarnoga života, mjesto na kojem u dijalogu s nama znanstvenicima lokalna zajednica dolazi do boljih rješenja u kreiranju svojih otočnih budućnosti, a mi pak otkrivamo slojevitost otočnih problemskih čvorišta i otvaramo nove istraživačke teme. Znamo da su danas otoci izloženi raznim prijetnjama modernoga vremena, od iseljavanja, zamaha turistifikacije, većinski staroga sastava stanovništva, nedovoljne zdravstvene skrbi, zatvaranja škola, nedovoljne plovne povezanosti s kopnom dotrajalim trajektima, da su ovisni o vremenskim prilikama i neprilikama te da im je sve nužnija otočna samoodrživost. Znanstvenici koji dolaze na simpozije Anatomije otoka nastoje dubinski razumjeti život na otoku koji snažno određuje otočni rub. I iz te pozicije i uz različite discipline (etnologija, sociologija, geografija, ekonomija, biologija, ekologija) nastojimo pridonijeti razvoju otoka i osnažiti lokalnu zajednicu našim znanjima i uvidima.
Hrvatsko mnogobrojno kulturno naslijeđe upisano je u UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Kako to tumačite iz pozicije znanstvenice, koliko je to važno za očuvanje hrvatskoga identiteta i što mislite da bi se svakako još trebalo naći na tom popisu?
Hrvatska trenutno ima 19 nematerijalnih dobara upisanih u UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (primjerice, ophod zvončara, bećarac, hvarska procesija Za križen…), dva dobra upisana u UNESCO-ov Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta (ekomuzej Batana, tradicijska pučka igra pljočkanje) i jedno nematerijalno dobro upisano u UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita (ojkanje). Sa znanstvene strane ima oprečnih mišljenja o UNESCO-voj zaštiti: je li ona zaštita u pravom smislu riječi ili je pak političko pitanje. Naš Institut je 2013. godine objavio zbornik pod nazivom Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi koji donosi četrnaest kritičkih tekstova domaćih i stranih znanstvenika o nematerijalnoj kulturi uz osvrt na UNESCO-vu inicijativu zaštite. S druge strane, već godinama pratimo i pozitivne odjeke upravo te zaštite na terenu. Trenutno, na snažnu dugogodišnju inicijativu lokalne zajednice kolega Joško Ćaleta i ja intenzivno radimo na pripremi prijavnice i popratnih materijala za ovogodišnjega hrvatskog kandidata za upis u UNESCO-ov Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta. Iako se već šuška o kojem je kandidatu riječ, ipak neću otkriti da ne zacopram!
S kojim hrvatskim institucijama najviše surađujete i na koji način ili kojim projektima ostvarujete suradnju s Hrvatima izvan domovine?
Znanstvena politika našeg Instituta potiče razvijanje ekspertnih i primijenjenih znanja koja omogućuju različite oblike suradnje s obrazovnim, znanstvenim i kulturnim ustanovama u zemlji i inozemstvu, strukovnim organizacijama, tijelima državne i lokalne uprave, medijima, civilnim sektorom, nevladinim organizacijama i gospodarstvom. Surađujemo ponajprije u izvedbi znanstvenih projekata, prenošenju rezultata i znanja, primjeni i popularizaciji istraživačkih rezultata, ali i realizaciji umjetničkih projekata.
A što se tiče suradnje s Hrvatima izvan domovine, istaknula bih trenutno aktivan projekt koji financira njemačka Zaklada Alexandera von Humboldta „Transnacionalne remigracije u Hrvatsku, Kosovo i Sjevernu Makedoniju”. Riječ je o projektu koji se oslanja na tezu o transnacionalnome karakteru povratničkih migracija i njihovu doprinosu transformacijama društva u koje se vraćaju. Istražuje se povratničko djelovanje u sredinama iz kojih su se iselili u komparativnom kontekstu triju zemalja. Također bih izdvojila knjigu naše znanstvenice dr. sc. Jasne Čapo, Dva doma. Hrvatska radna migracija u Njemačku kao transnacionalni fenomen, o gastarbajterima i njihovim potomcima koja je rezultat autoričina petnaestogodišnjeg istraživanja migracijskih tema iz etnološke i kulturnoantropološke perspektive.
Prošle godine ušli ste u svoj drugi četverogodišnji mandat. Koji projekti će ga obilježiti?
Na samome kraju moga prethodnog mandata, nakon gotovo dvadeset godina, donesen je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Stoga je početak novog mandata obilježila, a čini se da će i nastavak, pojačana aktivnost u administrativnim prilagodbama novom Zakonu. Tako smo krajem prošle godine donijeli novi Statut IEF-a, prilagodili se i pripremili za novi način financiranja javnih znanstvenih instituta, raspisali natječaj za četverogodišnje interne projekte koji obuhvaćaju naša temeljna istraživanja. U prosincu smo potpisali programske ugovore s Ministarstvom znanosti i obrazovanja za sljedeće četiri godine. Uz mnoga usklađivanja u vrlo kratkim rokovima, novi Zakon donosi nam stabilno i redovito, unaprijed dogovoreno četverogodišnje financiranje čime je znatno olakšano planiranje svih naših aktivnosti. U devet internih projekata koji su krenuli početkom ove godine okupljeni su novi istraživački timovi znanstvenika, uključujući i vanjske suradnike, te su time otvorene nove teme koje donose novi val kreativne istraživačke energije.
Dokumentacija i građa Instituta je golema. Tko se njome najviše služi i kako biste definirali njezinu jedinstvenu vrijednost?
Dokumentacija Instituta brine se o gradivu prikupljenom u sklopu redovite znanstvenoistraživačke i stručne aktivnosti Instituta, dakle naših znanstvenika i suradnika, no uključuje i materijale koji su prepisani, presnimljeni iz drugih arhiva, donirani ili stjecani otkupom. Ponajprije se zaposlenici Instituta služe građom svojih prethodnika koja je pohranjena u Dokumentaciji. Kao primjer mogu navesti svoje dvadesetogodišnje istraživanje pokladnih događaja. Pripremajući se za prvi odlazak na teren na otok Lastovo, pročitala sam sve rukopisne zbirke pohranjene u našoj Dokumentaciji, a koje su obuhvaćale građu o Lastovskom pokladu prikupljenu na terenskim istraživanjima u drugoj polovini 20. stoljeća, te pregledala videozapise i veliku arhivu fotografija. Nakon povratka sa svakog terena pohranila sam građu koju sam prikupila tako da na temelju građe u rasponu od pedesetak godina možemo pratiti mijene u običaju, njegovu održivost, probleme zaštite, vrijednost i značenje za samu zajednicu. Tu objedinjenu građu o pokladu koristila sam u znanstvenom istraživanju i pri pisanju znanstvenih tekstova, ali isto tako možda će je za dvadesetak godina koristiti neki drugi znanstvenik ili lokalna zajednica.
Osim nas, Dokumentaciju koriste članovi raznih folklornih skupina, lokalnih zavičajnih udruga iz Hrvatske i inozemstva te studenti i etnolozi s drugih institucija.
Kako bismo građu iz naše Dokumentacije učinili što dostupnijom široj javnosti, već godinama aktivno digitaliziramo i razvijamo otvorene baze podataka u sklopu rada Referentnog centra za nematerijalnu kulturnu baštinu RH, koji je sastavni dio našeg Instituta. Također, sudjelujemo u projektu Znameniti.hr s ciljem provođenja digitalizacije i javne dostupnosti građe koja se odnosi na znamenite pojedince, a koja se čuva i u fondovima naše Dokumentacije.
Posljednjih godinu dana znanstvenici Instituta intenzivno surađuju s Maticom, časopisom HMI-ja. Kako ocjenjujete tu suradnju i zbog čega je važna popularizacija Instituta i u medijima?
Kontinuirana suradnja s Maticom i Hrvatskom maticom iseljenika pun je pogodak! I još jednom Vam zahvaljujem na toj ideji i pozivu. Nama je važno da smo vidljivi i dostupni široj javnosti, da građani ovdje, ali i Hrvati izvan domovine, znaju čime se mi bavimo, na koji način pristupamo i obrađujemo aktualne teme iz svakodnevnoga života i na koje sve načine možemo pridonijeti boljitku života u Hrvatskoj, te kako možemo dati i jednu širu sliku Hrvatske Hrvatima u iseljeništvu. Prošle godine u svakom broju imali smo jedan prilog, a tako nastavljamo i ove godine. Materijala i tema imamo za još puno brojeva i dugi niz godina suradnje. I veselimo se tome!
