Četrdeseta obljetnica Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie obilježava se ovih dana znanstvenom konferencijom Baština i novi horizonti: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu
Hrvatski studiji na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta Macquarie u Sydneyu najstariji su izvandomovinski studij hrvatskoga jezika i kulture u anglofonome svijetu, koji vodi dr. sc. Jasna Novak Milić u sklopu Department of Media, Communications, Creative Arts, Language and Literature. U maniri svojih slavnih prethodnika, posebno dugogodišnjega zaslužnog predavača profesora Luke Budaka, djelatnici Centra Hrvatskih studija i članovi Zaklade Hrvatskih studija okrunili su proslavu ovoga jezičnog pothvata Hrvatske zajednice Australije međunarodnom kulturološkom konferencijom “Baština i novi horizonti: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu“, koja se održava u Sydneyu od 8. do 11. veljače 2024. Rad Centra i Zaklade potpomažu Hrvatska zajednica u Australiji, Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH te Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Optimistično gledajući na međukontinentalne veze Europske unije i Australije, kulturni potencijal australskih Hrvatskih studija mogao bi dobiti na važnosti budući da je hrvatski jezik jedan od službenih jezika EU-a. Ulazak Hrvatske u Schengen (koji se prostire na 26 europskih država) u tom pogledu dodatno osnažuje zrelost suvremene hrvatske nacije u pozicioniranju njezina vlastitoga mjesta u novome međunarodnom poretku, koji računa i s dionicom Lijepe Naše kao i njezinih raseljenih građana čija je inovativnost u brojnim granama ljudske djelatnosti utkana u razne civilizacijske dosege. Proslavu ove značajne obljetnice nije uspjela zasjeniti našijencima niti najava Sveučilišta Macquarie o mogućem ukidanju nastave za čak pet europskih jezika nakon 2023., uključujući i hrvatski, jer se nepravedno temelji na statistici broja studenata u doba pandemije koronavirusa (od 2020. do 2022.). Kako je australsko društvo treće u svijetu po Indeksu ljudskoga razvoja (HDI), nadamo se da će sveučilišna administracija prije konačne odluke barem studioznije propitati u tom smislu i učinke očuvanja jezične raznolikosti na australskome tlu. Nazočnost hrvatskoga jezika u Australiji duga je koliko i doseljavanje Hrvata na ovaj kontinent, još od 1850-ih godina. Jezična raznolikost Australije pojavljuje se, uz dominantni engleski jezik, u oko 215 aktivnih jezika, čijem bogatstvu pridonosi i materinski jezik doseljenih Hrvata koji se sve do predzadnjega tamošnjeg popisa stanovništva ubrajao među desetak jezika s najvećim brojem govornika goleme australske neengleske imigrantske skupine. Ispred Hrvata su kineska, arapsko/libanonska, talijanska, grčka, španjolska, vijetnamska, filipinska i njemačka zajednica. Istina, zabilježen je lagani pad u broju onih koji su izjavili da govore hrvatski kod kuće u posljednjem popisu stanovništva Australije (iz 2016.), kada se 56.885 osoba izjasnilo potvrdno, dok je 63.617 hrvatskih govornika bilo 10 godina ranije (2006.). Ove brojke ne održavaju pravo stanje jer ne obuhvaćaju sve pripadnike iz druge generacije kojih ima oko 250.000, a koji su naučili hrvatski u roditeljskome domu useljeničke destinacije i koji, nakon što se osamostale i odu iz roditeljskoga doma, više ne govore hrvatski kod kuće, ali ipak znaju taj jezik i obično ga jako dobro govore. “Riječju, situacija nije ružičasta, ali treba istaknuti kako mnogi mladi ljudi iz treće generacije ponosno ulažu velike napore da govore hrvatski jezik pod Južnim križem svojih europskih predaka, osobito u Sydneyu, Melbourneu, Perthu i Canberri“, svjedoči nam aktivistica Katica Perinac. Australija je nedvojbeno zanimljiva po tome što je priznala hrvatski kao samosvojni jezik već krajem 70-ih prošlog stoljeća zahvaljujući lobiranju agilne Hrvatske zajednice. Najživlja aktivnost za njegovanje hrvatskoga jezika i kulture događa se tradicionalno u dvama gradovima, Sydneyu i Melbourneu, koji su dva naša najveća iseljenička središta, gdje u svakom od tih gradova živi oko 38 posto ukupnoga broja australskih Hrvata. Australski ministar useljeništva Ian McPhee, podsjetimo, odobrio je Hrvatima pravo na upotrebu materinskoga jezika na svim razinama 15. listopada 1980., kojem prethodi usvajanje tzv. The Galbally Reporta, 1978. Stvorena je mreža hrvatskih subotnjih škola, ali vrijeme čini svoje! Uočava se starenje Hrvatske zajednice i emigranti koji su došli tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća polako odlaze s ovog svijeta. Činjenica je također da svjetske akademske obrazovne elite zagovaraju interkulturalnost i brojne filološke studije pretvaraju u kulturološke studije, te nastava kulture i jezika na globalnoj razini dobiva nova značenja pa bi preobrazba ovih inozemnih jezičnih Hrvatskih studija mogla – nakon ove australske konferencije – krenuti tim inovativnim glotodidaktičkim smjerom. Prema riječima lingvista Ive Žanića, dinamika jezika jest dinamika ljudskih identiteta od regionalnih preko nacionalnih do globalizacijskih, i dinamika ljudskih odnosa od ekonomskih preko političkih do psiholoških. Jezik i kultura su nerazdvojni jer se međusobno isprepliću kako u izvornoj sredini tako i višejezičnim iseljeničkim odredištima.
Piše: Vesna Kukavica