U godini kada se obilježava 100. godišnjica pogibije Mirka Seljana u njegovu rodnome gradu još nema spomenika slavnoj braći, koja su u 19.st. organizirala ekspedicije u Etiopiji, Peruu, Čileu i Brazilu

Karlovački Centar za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu «Braća Seljan» ovaj mjesec obilježava 16. obljetnicu osnutka, i to u godini kada se obilježava i 100. godišnjica pogibije Mirka Seljana.
Mirko Seljan rodio se 1871., a njegov mlađi Stevo 1875. Mirko je već 1898. osvojio naslov “Champion of Globetrotter” za svoj podvig u kojem je za 110 dana uspio pješice prijeći put od Petrograda do Pariza. Dvojica braće su se 1899. uputila u Afriku, a 1903. i u Južnu Ameriku. Njihova najvažnija zamisao, spajanje Atlantskog i Tihog oceana kanalom koji bi se nadovezivao na rijeku Amazonu, nije se ostvarila. Taj smioni projekt ugasio se nakon iznenadne i nerazjašnjene smrti Mirka Seljana 1913. godine u bespućima Perua. Nakon Mirkovog nestanka mladi brat Stevo u Brazilu e bavio eksploatacijom manganove rudače. Umro je u gradiću Ouro Preto 1936. godine.
Djed braće Seljana, Matija Schieder rođen je u Tirolu 1807., a 1852. se s obitelji doselio, putujući i oslikavajući crkve, u grad Karlovac. Jedna od njegovih kćeri udala se za krznara Janka Seljana s kojim je imala osmero djece, među njima i Mirka i Štefana (Stevu) Seljana. Svaki od braće istraživača imao je po jedan brak. Tako je Mirko bio oženjen Belgijankom Janet Delaj koja je imala dvoje djece – sin se zvao Maksim i predstavljao se kasnije kao Seljan. Bio je novinar i posjećivao je Karlovac. Stevo je u braku s Mariom Aracy dobio četvero djece: Mirka, Janka, Zoru i Moemu. Brazilac Janko Seljan ima sina Janka, koji ima dvoje djece, i sina Mirka koji je otac Marca Antonia i Paula Roberta. Seljanima su se pripisivani i potomci iz veza tijekom njihovih putovanja. Od svih tih priča, javilo se samo jedno ime – ono Herminie Maldonado, domorotkinje iz sela Tingo Jelache na rijeci Huayabambi. Rodoslovlje Seljana proučavao je, a čini to i nadalje, Mladen Postružnik.
HRT je 1994. snimila dokumentarno-povijesni serijal “Tragom braće Seljan”, autora Jasne Ferluge i Maria Saletta, koji su naišli na jedan trag o Seljanima u Panami. Saznajem da su Mirko i Stevo zapisali nešto i o Panamskom kanalu u panamskim novinama La Prensa, gdje su 10. svibnja 1909. objavili ekskluzivni članak “Panamski Kanal – povijest i provedba radova”. Uz knjige istraživača djela braće Seljan, posebno Sanje Lazarević i Zvonimira Kelera, a koristio se svim mogućim drugim
Smrt Mirka Seljana do današnjih je dana ostala velika zagonetka. Zora Seljan, umrla u Rio de Janeiru, o tome kaže: “Moj tata Stevo o tome nije nikada želio razgovarati. Za nas je Mirko jednostavno otišao u nebo.” U članku u časopisu “Zora” iz 1913. evidentno je riječ o senzacionalizmu žutog tiska:
Tragični završetak Seljanove ekspedicije u peruanskoj prašumi, današnjem nacionalnom parku Abiseo pokušali su rasvijetliti i suradnici Salettova projekta Mladen Lovrić (SUVAG) i Ana Gloz ( Rio de Janeiro – prijateljica obitelji Seljanove djece) koji su mu poslali knjigu “Dois YugoSlavos pelo Brazil e Republicas Limitrophes”. U njoj Stevo Seljan piše da su Mirko Seljan i O’Higgins sigurno ubijeni jer smatra, da je zbog mogućnosti nabave hrane na terenu ekspedicije nemoguće umrijeti od gladi. Stevo, iako piše u prvom licu, nigdje izričito ne navodi da je sam sudjelovao u traganju za nestalom ekspedicijom – već kao izvor navodi “Wide World Magazine”. O Stevinoj ekspediciji u potrazi za Mirkom nisu nikada čuli ni sinovi nekadašnjih pratilaca Mirkove ekspedicije.
Dokumentarni serijal “Los Reynos del Bosque” peruanskoga autora Alejandra Guerrera o vlastitoj ekspediciji u to područje, u kojoj je poginuo jedan sudionik, a trojicu su u zadnji čas potpuno izgladnjele spasili helikopterom, evidentno je da tu nema uvjeta za preživljavanje i da se vrlo lako može umrijeti od gladi. Tako misli i poznati arheolog dr. Peter Lerche koji tu živi i radi godinama. Upravo nam je on razjasnio i čestu zabuno oko lokaliteta (Jesus de) Pajaten, o kojem govori Mirko Seljan, i današnjeg arheološkog nalazišta, (El Gran) Pajaten. U literaturi često posve pogrešno navode Mirka Seljana kao prvog čovjeka koji je otkrio El Gran Pajaten, a postoji i pretpostavka, da je veliko blago koje su tu otkrili uzrok njegove pogibije.
Andrija Maurović je svoj glasoviti strip “Grob u prašumi”, objavljen prvi put 1943/1944. godine, nacrtao, moglo bi se reći, po Stevinom opisu bratove pogibije.
Braća Mirko i Stevo Seljan iz Karlovca druga su dvojica naših istraživača, spisatelja i sabirača važnih za povijest afričkih istraživanja. Bez ustezanja se može kazati da su njih dvojica, nakon Lermanova prvog, ispisali drugo veliko poglavlje hrvatske afrikanistike, pisao je etnolog, svojedobno diplomat, Damir Zorić. Stigli su u Etiopiju, onodobnu Abesiniju 1899. Za to njihovo opredjeljenje bio je presudan prethodni Mirkov boravak u Rusiji gdje se upoznao s ruskim nastojanjima oko širenja njihova utjecaja u pravoslavnom svijetu. U Adis Abebi, na dvoru cara Menelika II., braća Seljan isprva su vojni instruktori dvorske garde. Ubrzo odlaze u južnu pokrajinu, prema Rudolfovu jezeru. Tu je Mirko Seljan ubrzo postavljen na dužnost pokrajinskog guvernera a brat mu postaje zamjenik. Tu nastaju i njihovi prvi etnografski opisi domorodačkih naroda, a izradili su i prvi zemljovid južne pokrajine općenito zvane Turkana. Istodobno Seljani prikupljaju različite etnografske predmete. Svoju misiju završavaju 1902. i vraćaju se kući u namjeri da se pridruže nekim drugim afričkim ekspedicijama. Svoju etiopsku zbirku odjeće, nakita, oružja, konjaničke opreme, liturgijskih predmeta i drugoga, ukupno 133 predmeta, poklanjaju zagrebačkom Narodnom muzeju. To je, zajedno s Lermanovom donacijom, temelj jedne od najboljih zbirki autentične afričke tradicijske kulture a čuva se u Etnografskom muzeju u Zagrebu. (Aleksandra-Sanja Lazarević, Život i djelo braće Seljan, Zagreb 1977. i Braća Seljan na crnom i zelenom kontinentu, Zagreb 1991.). http://www.matica.hr/hr/328/MISIONAR%20NA%20GORNJEM%20NILU/
Danas u Karlovcu još nema spomenika slavnoj braći, koja su u 19.st. organizirala ekspedicije u Etiopiji, Peruu, Čileu i Brazilu. Postoji tek spomen- ploča, ulica, škola i planinarska staza. (dšš)

Doznajte više na linkovima

http://www.hrt.hr/htv/emisije/tragomSeljana/index.htm#11
http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-godina-od-juznoamericke-pustolovine-brace-seljan/153810.aspx
http://www.centar-seljan.com/index.php?option=com_content&view=article&id=82&Itemid=29
http://www.hkv.hr/hkvpedija/znanost/3118-mirko-i-stevo-seljan.html