Dvadeset godina nakon osnutka u misijama se još govorilo i sanjalo o ‘povratku u domovinu’. Nakon četrdeset se na sva usta pričalo o ‘potrebi integracije’ u njemačko društvo, dok se danas, nakon pedeset godina, hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj nalazi na pragu asimilacije
U Aachenu živi više od 130 različitih narodnosti, a gotovo polovica njegovih stanovnika danas ima ‘migracijsku pozadinu’. Među njima su svakako i Hrvati koji od 60-ih godina na područje Biskupije Aachen dolaze kao ‘gastarbajteri’.
Hrvati su u Aachenu još prije osnutka Misije slavili svetu misu na hrvatskome jeziku. Franjevac Hrvatske franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja Split, fra Krsto Šušnjara, došao je u Aachen na liječenje i ondje našao velik broj Hrvata, njih oko 1800, i za njih se pastoralno pobrinuo. To doznajemo iz jednoga njegova dopisa upućena Biskupiji Aachen 6. siječnja 1958. godine, što znači da je 1957. godine došao na liječenje i ‘snimio’ situaciju. Svetu misu je slavio u gradiću Merkstein, a kasnije i u Alsdorf-Buschu, jer je upravo ondje bila najveća koncentracija naših radnika po njemačkim rudnicima, dok u Aachenu tada još nije bilo mise na hrvatskome jeziku.
Tek će deset godina kasnije blagopokojni aachenski biskup Johannes Pohlschneider imenovati hrvatskoga franjevca Božu Lovrića, također iz Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, misionarom 3. ožujka 1967. osnovane Hrvatske katoličke misije Aachen da s ovom zajednicom upućuje Bogu molitve na materinskom jeziku. S fra Božinim dolaskom zadobila je ova hrvatska katolička zajednica u najzapadnijemu gradu Njemačke svoj regulirani status te je u crkvi Sv. Petra uvedena redovita nedjeljna sveta misa na hrvatskome jeziku.
Hrvatsku katoličku misiju Aachen preuzimaju u ožujku 1972. godine franjevci Provincije Bosne Srebrene. Tada je za voditelja došao fra Tomislav Čačić koji je isposlovao da Biskupija Hrvatima na raspolaganje stavi Misijski centar. Nakon više od četrdeset godina ove smo godine dobili novi i suvremeniji Misijski centar i kućnu kapelu. Fra Božo je zbog blizine autobusnoga i željezničkoga kolodvora postigao da sveta misa za Hrvate bude u središtu grada, u crkvi Sv. Petra.
Misija danas prolazi ono što prolaze sve druge male hrvatske katoličke misije sjeverozapada: organizacijske poteškoće i krizu identiteta. Organizacijske poteškoće se javljaju zbog prostorne raštrkanosti Hrvata. Tako u Biskupiji Aachen postoje dvije Hrvatske katoličke misije – Krefeld i Aachen, od kojih druga pokriva 75 % površine ove biskupije. U vrijeme fra Franje Trogrlića Misija je imala stalnoga đakona i pastoralnoga referenta, što je svećenika uvelike rasterećivalo i omogućavalo mu bolju pastoralnu skrb za sve vjernike. Danas u njoj djeluje samo njezin voditelj, a tendencije u Biskupiji idu k uvođenju modela 50 % za njemačke, a 50 % za hrvatske vjernike. Ako se to ikada uvede, bit će nemoguće iole adekvatno skrbiti za vjernike razbacane na devedeset kilometara dužine i pedeset širine Misije.
Na proslavi tridesete obljetnice njezina postojanja, voditelj fra Franjo je istaknuo kako ona skrbi za 3956 hrvatskih vjernika. Tu nisu bili uračunati oni koji imaju njemačko državljanstvo jer ih Biskupija broji kao članove njemačkih župa. Danas je broj hrvatskih vjernika kudikamo veći, između ostaloga i zbog ovoga zadnjeg vala doseljavanja. Dvadeset godina nakon osnutka u misijama se još govorilo i sanjalo o ‘povratku u domovinu’. Nakon četrdeset godina na sva se usta pričalo o ‘potrebi integracije’ u njemačko društvo, dok se danas, nakon pedeset godina, hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj nalazi na pragu asimilacije (fra Josip Klarić).