Knjiga „Emigrantska pisma“ donosi odabranu korespondenciju s dvanaestoricom pripadnika naše kulturne emigracije s raznih kontinenata, koji su nemjerljivo doprinijeli očuvanju hrvatskog jezika i kulture u anglofonom okružju…
U Zagrebu je svečano predstavljena knjiga „Emigrantska pisma„ istaknutog književnika i filologa s višedesetljetnom kanadskom adresom prof. dr. sc. Vinka Grubišića u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Ogranka Matice hrvatske iz Skradina.
Promociju su pratili brojni uglednici iz javnog i akademskog života Republike Hrvatske te štovatelji Grubišićeva opusa, među kojima su bili: saborska zastupnica mr. sc. Zdravka Bušić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednica parlamentarnog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske; dr. sc. Jasmina Kovačević Čavlović, izaslanica i savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordana Grlića Radmana; izaslanica državnog tajnika Zvonka Milasa gospođa Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH; predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić, predsjednik Upravnog vijeća HMI-ja Milan Kovač i svi članovi UV-a , predstavnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Instituta za hrvatski jezik, Hrvatskog državnog arhiva, Instituta za istraživanje migracija, Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Croaticuma, Filozofskoga fakulteta i Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon pozdravnih riječi ravnatelja Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslava Milasa o knjizi su govorili: priređivačica i urednica izv. prof. dr. sc. Renata Burai, akademik Ratko Cvetnić i redatelj Vinko Grubišić.
Memoarska proza „Emigrantska pisma“ autora prof. dr. sc. Vinka Grubišića, zaslužnog promicatelja hrvatskoga jezika i kulture u anglofonom svijetu, otkriva na gotovo 180 stranica dosad nepoznate fragmente iz života i stvaralaštva vodećih hrvatskih jezikoslovnih kroatista i pisaca koji su zajedno s Grubišićem djelovali izvan domovine u hrvatskoj kulturnoj emigraciji druge polovice 20. stoljeća, istaknuli su promotori knjige.
Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas u svom je obraćanju istaknuo kako život i stvaralaštvo Vinka Grubišića svjedoče o vremenu u kojem očuvanje hrvatskoga jezika, kulture i identiteta nije bilo samo pitanje književnosti, nego i osobne hrabrosti. Podsjetio je na Grubišićev dugogodišnji akademski i književni rad u iseljeništvu te njegovu povezanost s Vinkom Nikolićem i Hrvatskom revijom, koja je desetljećima bila važno mjesto slobodne hrvatske riječi izvan domovine.
Posebno je naglasio kako Emigrantska pisma nadilaze pogled u prošlost jer čuvaju sjećanje na ljude koji su hrvatsku riječ, kulturu i ideju slobode njegovali daleko od Hrvatske. „Domovina nije samo prostor. Domovina je i jezik. Domovina je pamćenje. Domovina je ono što odlučimo sačuvati onda kada nam okolnosti govore da bismo trebali zaboraviti“, poručio je Milas te zahvalio profesoru Grubišiću što je hrvatsku riječ „ponio sa sobom i, još važnije, vratio kući“.
Prema riječima urednice knjige Renate Burai, autor u Emigrantskim pismima kroz korespondenciju iz osamdesetih godina prošloga stoljeća bilježi najvažnije kulturne i političke pothvate hrvatskoga egzila, koji su pridonijeli stvaranju ozračja za obnovu suverene hrvatske države. Naglasila je kako Grubišić kroz pisma ispisuje svojevrsne kulturne biografije svojih suradnika, zbog čega se knjiga može čitati i kao kulturna autobiografija jedne generacije hrvatskih emigrantskih intelektualaca. Pisma pritom ne donosi izdvojeno, nego ih smješta u širi povijesni, politički i kulturni kontekst, pa svako od njih ujedno svjedoči o ljudima koji su u zahtjevnim okolnostima svojim djelovanjem pridonosili očuvanju i razvoju hrvatske kulture.
Radi se o ljudima koji su zadužili našu inozemnu filološku baštinu kao što su: književnik i povjesničar Bogdan Radica, slavist i esejist Ante Kadić, bard hrvatske književnosti u egzilu Vinko Nikolić, urednik Jure Petričević, književnik Antun Nizeteo, povjesničar i pisac fra Dionizije Lasić, pjesnik fra Lucijan Kordić, prevoditelj Stjepan Krešić, slavist i novinar Marko Čović, jezikoslovac Branko Franolić, germanist i kroatist Josip Matešić te znanstvenik i publicist Zdravko Sančević.
Akademik Ratko Cvetnić je ocijenio kako se radi o skupini hrvatskih emigrantskih intelektualaca koji su stvarali identitetsku klimu.
O životnom putu i ljudskoj i obiteljskoj toplini profesora Vinka, karakterističnoj za iseljeničke hrvatske obitelji koje su redovito svestrano podupirale i podupiru Lijepu Našu, govorio je redatelj Vinko Grubišić.
Zahvalu nakladniku dr. sc. Marinku Šišku, promotorima, organizatorima i posjetiteljima zagrebačkoga predstavljanja uputio je i sam autor, dr. sc. Vinko Grubišić. Tom je prigodom istaknuo potrebu za sustavnijim ubaštinjenjem inozemne Croatice te predložio pokretanje manifestacije posvećene predstavljanju bogate memoarske građe hrvatskoga iseljeništva.
Prigodni glazbeni program na svečanosti u Velikoj dvorani HMI izvela je solistica Nika Pastuović, a moderirala je mr. sc. Vesna Kukavica, voditeljica Odjela za nakladništvo HMI-ja. Promocija je održana u sklopu prestižne manifestacije Dani europske baštine i to povodom novih interpretacija filološke baštine hrvatske kulturne emigracije druge polovice 20. stoljeća.
Iz biografije autora
Filolog, pisac, antologičar i prevoditelj Vinko Grubišić afirmirao se kao profesor na Katedri hrvatskog jezika i kulture Sveučilišta Waterloo (Kanada), gdje je desetljećima predavao do umirovljenja (2008.). Objavio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I (1994., 2003.), Elementary Croatian II (1996., 2008.), Croatian Grammar (1996., 2007.), Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević, 2007.) te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić, 2007.). Godine 2007. prvi je na svijetu priredio u okviru kanadskog sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”). Školsku godinu 1985. proveo je u Australiji kao gostujući lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu. S fra Ljubom Krasićem – u okviru sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike, Kanade i Australije – objavio je dva najčitanija priručnika za učenje hrvatskoga jezika Hrvatski jezik 1 i Hrvatski jezik 2. Poznatije su mu knjige jezikoslovnih radova O hrvatskom jeziku (1975.) i Grafija hrvatske lapidarne ćirilice (1978.).
Objavio je knjige poezije Robotov poljubac (1974.), Bitarion (1987.), Gregorijanske šutnje (1989.), Druženja s tijelom (1995.) te Stazama samih središta (2005.). Dramski su mu tekstovi: Tri drame (1981.) te Ne začuđuju čudesa (1982.). Uz jedinstvenu Hrvatsku književnost u egzilu (1991.), objavio je knjige eseja Izazovne teme starije hrvatske književnosti (2006.), Volitve (2007.) te monografiju Artaud (2000.). Od prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo ove: Američko gerilsko kazalište (1997.), Kazalište i njegov dvojnik Anonina Artauda (2002.), Plovidba sv. Brendana opata (2004.), Erazmo i kršćanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005.), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006.), Latinsku poeziju srednjega vijeka (2010.), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stipčević, 2008.) te Krilati pjev (2012.). Skupa s dr. Vladimirom Bubrinom uređuje godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi. U suradnji s dr. V. Bubrinom objavio je dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015.). Fakultet hrvatskih studija objavio mu je udžbenik Elementary Croatian (2024).
Za svoj znanstveni i književni rad Grubišić je osvojio Nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971.), a 2003. prestižnu Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II’ Golden Jubilee Medail) za doprinos multikulturalizmu Kanade. Nagradu Davidijadu za najbolji prijevod osvaja (skupa s dr. Vladimirom Bubrinom) za 2011. godinu. Primio je i nagradu za antologiju Krilati pjev na Sarajevskom sajmu knjiga (2012.). Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše.
Tekst: Snježana Radoš / Foto: Marijana Žeželj
