Ove godine tradicionalne dječje igre, potezanje konopa i utrke karijola u organizaciji Hrvatske matice iseljenika podružnica Rijeka i Helping hands of Susak te uz podršku Udruge Salbun i Mjesnog odbora Susak održane su dan ranije, u subotu 25. srpnja 2026. zbog najavljenog lošeg vremena.
Druženju i veselju djece iseljenika iz SAD-a pridružili su se i odrasli. Igre je kao i prošle godine, vodio mladi kineziolog Martin, a sva djeca s veseljem su dočekala medalje.
Nakon igara slijedio je nastavak radionice glagoljice koja je trajala od 23. srpnja. U tri dana radionice, polaznici su naučili pisati glagoljicu te razumjeti njezino povijesno značenje za ove krajeve. Sabrina Picinic, polaznica radionice rekla je da je pokazala ocu što uči, a ovaj je na to rekao da to zna čitati, jer da je kao mali čitao glagoljicu na Susku. I Sabrinin sin Logan McCarthy je naučio „djedovo“ pismo, pa je tako ono što je do tada bilo nevažno postala bitna karika u povezivanju generacija obitelji iseljenika otoka Suska i njegovih potomaka koji su oduševljeno učili o svom hrvatskom identitetu. I Mariju Rudić je zaintrigirao pretisak misala iz 1483. pisan glagoljicom te tumačenje prof. Damira Kremenića iz katedre čakavskoga sabora Kornić o popovima glagoljašima i o prvom opismenjavanju ovih krajeva. Svi polaznici dobili su diplome i materijal za daljnje istraživanje svijeta glagoljice.
A dotle u klubu iseljenika najstarija generacija je igrala krate i pjevala tradicionalne hrvatske pjesme. Sansigoti su poznati kao dobri pjevači te se crkvom sv. Nikole ori njihova pjesma.
Ne samo dobar glas, nego i sušćanska nošnja krasi Sansigote, a detalje izrade nošnje za Maticu su u detalje objasnile majka i kćer Skolastika i Jessica te rodica Tracey Tarabocchia. Tracey nas je odvela da vidimo tko je osoba „behind the scene“. Zatekli smo Skolastiku, šilicu kaputa u mirovini, jednu od malobrojnih šilica sušćanske nošnje u Americi. Bila je usred priprema za oblačenje koje traju tri dana, kako kaže, i da joj svi iz sela nose svoje nošnje na pripremu. Skolastika nam je ljubazno objasnila kako izrađuje papučice, čarape, košulje, ukrasni rub od čipke, kako koristi Perlin da bi podsuknje bile snježno bijele i da ih namače u štirki dva dana, pa zatim pegla i zato tako lijepo stoje. Saznali smo koliko truda je potrebno i vremena, 6 mjeseci, da se izrade na ruke i na mašinu dvije nove nošnje, ali i da nema novih generacija koje žele naučiti raditi i održavati nošnje. U oblačno nedjeljno jutro Jessica, Tracey i Diane su usprkos otkazanom pučkom slavlju povodom Dana iseljenika ponosno obukle svoje nošnje. Žive boje nose neudane djevojke, no Tracey je rekla da voli kršiti to pravilo jer da voli žive boje.
Foto i tekst: R.G. HMI Rijeka/ fam Tarabocchia
