Otišao je učitelj, društveni i kulturni djelatnik, znanstvenik, istraživač mjesne povijesti i etnografske baštine, posebno čavoljskih bunjevačkih Hrvata, sakupljač materijalnog i nematerijalnog kulturnog blaga, počasni građanin Čavolja, dobitnik Viteškog Križa Republike Mađarske koji je cijeli pedagoški vijek odradio u Čavolju
U bajskoj bolnici u 93. godini života, u srijedu, 9. rujna, preminuo je dr. Mišo Mandić, učitelj, društveni i kulturni djelatnik, znanstvenik, istraživač mjesne povijesti i etnografske baštine, posebno čavoljskih bunjevačkih Hrvata, sakupljač materijalnog i nematerijalnog kulturnog blaga, počasni građanin Čavolja, dobitnik Viteškog Križa Republike Mađarske. Cijeli pedagoški vijek, 44 godine, odradio je u Čavolju, od toga 24 kao ravnatelj.
Mišo Mandić rođen je 4. rujna 1928. godine u Čavolju. Učiteljsku diplomu stekao je u Baji, a diplomu srednjoškolskoga profesora i doktorat u Segedinu. Doktorirao je na Segedinskom sveučilištu 1987. godine na temu Povijest bunjevačkih Hrvata u Mađarskoj. Od 1949. godine bio je ravnateljem „Bunjevačke škule“ u Čavolju, sve do 1957. godine. Tih 1950-ih godina organizirao je čavoljski bunjevački klub i kulturnu grupu. Utemeljio je Zavičajni muzej (1964.), organizirao Krug prijatelja za upoznavanje domovine (Honismereti Baráti Kör). Istaknuo se istraživačkim i društvenim radom. Istraživao je prošlost bunjevačkih Hrvata i rodnoga sela, te objavio dvadesetak knjiga, uglavnom u posebnoj ediciji „Čavoljske mjestopisne knjižice“.
Bio je parlamentarni zastupnik (1963.-1981.). i generalni tajnik nekadašnjeg Demokratskog Saveza Južnih Slavena (1973.-1981.). Zaslužan je i za utemeljenje Bunjevačke zavičajne kuće na Fancagi u Baji (1979.). Sve vrijeme pisao je kroniku sela, te publicirao znanstvene radove s pedagoškim, prosvjetnim, etnografskim i narodnosno-političkim temama. Kao istaknuti učitelj i pedagog nagrađen je s odličjem Apáczai Csere János. Dobitnik je odličja Hrvatske državne samouprave za životno djelo i Županijske samouprave Bačko-kiškunske županije «Za županijske manjine». Za životno djelo 2008. godine dobio je Odličje Viteškog Križa Republike Mađarske, koji mu je uručila Katalin Szili, predsjednica Mađarskog parlamenta. Kao priznanje za višedesetljetni istaknuti rad na polju školstva odnosno u interesu razvoja sela, 2009. godine dodijeljeno mu je odličje Seoske samouprave «Počasni građanin Čavolja».
Posljednja knjiga, dvadeset i prva u nizu, objelodanjena mu je 2018. godine s naslovom “Čavoljski urbarij 1772”. Ni nakon toga ne prestaje s radom, te sastavlja rukopis s naslovom „Čavoljska bunjevačka plesna grupa koja slavi obljetnicu i Međunarodni simpozij u Čavolju“, zamišljen kao posebni broj edicije Čavoljske mjestopisne knjižice. Dr. Mišo Mandić spomenuti rukopis čitateljima predaje u ruke s posvetom koja može biti i geslo njegovog radnog vijeka: “Pokojnima u čast, živima za sjećanje, potomcima na očuvanje”. `
Prije dvije godine u krugu čelnika sela, hrvatske zajednice, prijatelja, štovatelja i njegovih suseljana proslavljen je i njegov 90. rođendan. Neka mu je vječna slava i hvala.
(Stipan Balatinac/Hrvatski glasnik/MCC)