Sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac Horvat Vodio je deset godina HKM u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnutak Hrvatskih studija. Do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima, a bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču
U ranim jutarnjim satima 14. rujna preminuo je sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac o. Vladimir Horvat. Sprovod pokojnika bit će 17. rujna u 14.10 sati na gradskom groblju Mirogoju u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda u 16 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu. Godine 1946. stupio je u sjemenište na Šalati, a u isusovački novicijat ušao je 1952. godine. Studirao je filozofiju i teologiju te je zaređen za svećenika u Zagrebu 1964. godine.
Službovao je u župi sv. Petra u Beogradu gdje je i studirao na Filološkom fakultetu. Od 1966. do 1968. u Sarajevu je bio kateheta studenata, a potom u Zagrebu predavač hrvatskog jezika i kateheta studenata. Godine 1973. otišao je u Dubrovnik gdje je djelovao kao profesor. Istodobno je magistrirao na poetici A. G. Matoša. Od 1975. do 1985. vodio je HKM u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnutak Hrvatskih studija. Godine 1981. objavio je na francuskom jeziku knjigu ‘Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava’, pod pseudonimom M. Landercy. Knjiga je objavljena i na hrvatskom jeziku 1989. godine. Također je objavio knjigu ‘Crkva u Hrvatskom narodnom preporodu’. Zajedno s o. V. Lasićem OP, vodio je sprovod Bruni Bušiću.
U Zagrebu je 1996. obranio doktorat ‘Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja’, a na njegov je prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartola Kašića. Priredio je za tisak ‘Hrvatsko-talijanski rječnik’ (1990), što ga je atribuirao Kašiću, a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev ‘Ritual rimski’ iz 1640. Godine 1999. priređuje djelo ‘Bartol Kašić’ prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.). Od 1992. do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do posljednjeg odlaska u bolnicu. Posljednjih godina bavio se napose istraživanjem suvremene hrvatske povijesti, osobito zločinima komunističkog režima. (IKA)