Knjigu „Protokol jednog rastanka“ izdala je Naklada Ljevak u ožujku ove godine. Pjesnikinja, prozaistica, radio-dramatičarka, esejistica i prevoditeljica (1930.) živi i radi kao profesionalna književnica na relaciji Zagreb – Berlin
Knjigu „Protokol jednog rastanka“ izdala je Naklada Ljevak u ožujku ove godine. Pjesnikinja, prozaistica, radio-dramatičarka, esejistica i prevoditeljica (1930.) na književnu je scenu stupila u razdoblju krugovaša poezijom nadrealističke tematike. U to je vrijeme sa Zvonimirom Golobom prevodila djela njemačkih autora. Bila je dugogodišnja urednica TV emisije Portreti i susreti za koju je napisala sedamdesetak scenarija o domaćim umjetnicima. Živi i radi kao profesionalna književnica na relaciji Zagreb – Berlin. Objavljuje na hrvatskom i na njemačkom jeziku.
“Protokol jednog rastanka” priča je o ljubavi u kojoj dvoje postaju jedno. Ljubav, ako je zaista prava, podrazumijeva ulazak u (ne)moguću uzajamnost koja u jednome trenutku izaziva osjet proždiruće praznine koji se može ispuniti jedino toplinom jednog pripijenog tijela uz ono drugo. Irena Vrkljan intimnu je potrebu za blizinom željela trajno osigurati kroz ovaj tekst. Naime, na nekoliko mjesta u “Protokolu jednog rastanka” ona vlastite rečenice prekida da bi ih potom nastavila uljepljivanjem fragmenata Bennovih neobjavljenih tekstova koje je s njemačkog prevela na hrvatski jezik. Oni tako postaju trajno sačuvani, a Bennova se toplina riječi utiskuje u njezine zapise. “Protokol jednog rastanka” tako postaje njihova dvojina, tekst postaje tijelo i dio međusobnog poštivanja, razumijevanja i odanosti. Međutim, njezin smisao za tekst/tijelo koji postaje mjesto spoznaje i utjelovljenje estetskih načela, iskazuje se gustom mrežom fine osobne metaforike i privatne mitologije čineći roman sazdan od igre svjetla i sjene, od ljubavi i misaonosti, od nade i beznađa, od predočivanja zbilje i simboliziranja osobne istine. U Protokolu jednog rastanka čita se o zajedništvu i tišini Onih koju su imali trenutke kada ono malo izrečenog postaje snažno i bučno“, napisala je Helena Sablić Tomić.
(www.mvinfo.hr)