Izložba je, slijedeći koncept prema kome se predmeti u ovoj zbirci Muzeja Vojvodine i inače označavaju, realizirana na način da je svaki izložbeni primjerak označen i nacionalnom zajednicom kojoj pripada i za koju je karakterističan, a osim same »odjeće za noge«, predstavljena su i tri obrta: opančarski, obućarski i čizmarski, svaki radionicom u malom, koja prikazuje način izrade pojedinih tipova obuće praktički od vremena turske vladavine ovim prostorima do polovice proteklog stoljeća
Odgovor na zagonetku iz naslova Ja nosim vas, vi nosite mene daje izložba, otvorena 26. listopada u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu. Autori izložbe mr. Katarina Radisavljević, dr. Tatjana Bugarski, Aleksandar Antunović i Aleksandar Petijević predstavili su tradicijsku obuću i aksesoare, te načine na koje se ona izrađivala i nosila u seoskim zajednicama u Vojvodini. Izloženi predmeti sakupljeni su tijekom posljednjih pola stoljeća u Vojvodini i Baranji i pripadaju Etnološkom odjelu ovog muzeja. Izložba je, slijedeći koncept prema kome se predmeti u ovoj zbirci Muzeja Vojvodine i inače označavaju, realizirana na način da je svaki izložbeni primjerak označen i nacionalnom zajednicom kojoj pripada i za koju je karakterističan, a osim same »odjeće za noge«, predstavljena su i tri obrta: opančarski, obućarski i čizmarski, svaki radionicom u malom, koja prikazuje način izrade pojedinih tipova obuće praktički od vremena turske vladavine ovim prostorima do polovice proteklog stoljeća. Velike zidne fotografije u okviru izložbe uglavnom je načinio dr. Radivoj Simonović, Somborac koji se bavio fotografiranjem etnoloških tipova i nošnji.
Kustosica Radisavljević kaže da je najstarija predstava o obući u muzejima u Vojvodini otisak rimske sandale, koja je na donjem dijelu imala krampone, kao i mamuze iz turskog perioda.
Čarape su, po njezinom tumačenju i po izloženim primjercima, nožna oprema novije vrste i sa sobom već nose stanovite etničke karakteristike i motive. Među izloženim primjercima nalaze se i šokačke vunene čarape iz Monoštora, te naročito zanimljive crno-bijele čarape iz Hrtkovaca. Muške su sa znatno više ukrasa, a ženske znatno skromnije. Ove su čarape, po istraživanjima etnologa Krunoslava Tkalca, plemena Klimenata, naseljena u Srijem, donijela iz svoje prapostojbine, a forma i oblik su im zadržani unatoč kasnijim etničkim stapanjima s doseljenicima Hrvatima.
Neizostavni element je vunena obuća tipična za šokačka sela, koja se, međutim, zove sasvim različito u pojedinim mjestima. U Beregu i Monoštoru su to šule, u Baču papule, a u Gibarcu ljope, no sve su, smatra suautorica izložbe, slične biljne ornamentike s linijama ili geometrijskim motivima. Mogu biti s đonom (kožnim ili gumenim), pletene ili šivane, koristiti se samostalno ili kao podloga, primjerice u čizmama ili klompama. Vunene čarape, pak, bivale su sofisticirane i evoluirale su u čarape pletene u grlu, pa čarape pletene od prirodne vune, štrikerske čarape (koje su izrađivali obrtnici štrikeri), da bi grašanske čarape bile izrađivane od pamuka.
Papuče su u naše krajeve stigle s Orijenta, no način njihove izrade se isprepleo sa zapadnoeuropskim utjecajima, zahvaljujući čemu su papuče postale općeprihvaćena obuća.
Iznenađujuće crvene ženske čizme iz Berega, za koje je navedeno da su iz 1893. godine, kustosica tumači značenjem crvene boje u odijevanju i izradi obuće. »Crvena se boja u novijem periodu povezuje s narodnim obilježjem mađarskog naroda, no crvena boja je bogato prisutna u obući svih naroda. Crvene čizme nisu nosile samo Mađarice nego i, primjerice Hrvatice iz Berega, ali i Rusinke«, kaže kustosica.
Na primjeru cipela s ružama (ovaj motiv počinje se pojavljivati koncem XIX. stoljeća), nekoć skupih, koje su se kupovale za svadbu, i koje je često mlada dobivala od mladoženje na dar (pa su ih nosile i potonje generacije) Radisaljević ilustrira preklapanje krojačkog i obućarskog obrta.
Izložba u Muzeju Vojvodine pokušaj je, čini se uspješan, da ova ustanova kulture kreativno i odlučno razbija predrasude da kultura i pandemija ne mogu skupa. Eksponati koji svjedoče o tome što »glavu čuva«, ali i o životu stanovnika ovih krajeva, trebali bi biti dobra pozivnica za posjet Muzeju Vojvodine. (Hrvatska riječ)