Izložbu arhivskih fotografija Stjepana (Estebana) Kovačevića Škarpe kao svjedočanstvo neraskidive veze hrvatskog iseljeništva i zavičaja otvorio je u Domu kulture Dugopolje, voditelj Podružnice Split Hrvatske matice iseljenika, Ante Ćaleta
U izložbenom prostoru Doma kulture u Dugopolju otvorena je 22. srpnja 2026. godine izložba inspirativnog naslova „PATAGONIJA OČIMA HVARANINA“, idejnog realizatora Jorgea Luisa Subiabrea Matiache, u suorganizaciji Hrvatske matice iseljenika – Podružnice Split, KUD-a „Pleter“ Dugopolje, Narodne knjižnice u Dugopolju i Saveza KUD-ova Splitsko dalmatinske županije.
Izložba s pomalo nostalgičnim prizvukom, govori o životu Hrvata u iseljeništvu – u dalekoj Patagoniji (Punta Arenas) gdje je živio i djelovao Stjepan (Esteban) Škarpa Kovačević (1886. – 1969.) početkom i sredinom 20. stoljeća. Ovaj Hvaranin, rodom iz Starog Grada, zavrijedio je dva priznanja: Slavni sin grada Punta Arenasa i Odlikovanje za zasluge od strane predsjednika Čilea. Ujedno je ostao upamćen i kao aktivni član čileanskog društva te istaknuti volonter i humanitarac.
Hrvatski identitet, protkan bogatom poviješću čileanske kulturne baštine, prikazan je kroz objektiv fotoaparata Stjepana Škarpe Kovačevića. Na fotografijama su priloženi prizori iz svakodnevnog života Punta Arenasa, društveni život stanovnika i različita događanja u kojima je i sam sudjelovao.
Idejni realizator ove izložbe Jorge Luis Subiabre Matiacha, praktično je ‘vratio’ opus arhivskih fotografija autora u njegovu rodnu domovinu s ciljem valorizacije doprinosa multikulturalnoj zajednici Patagonije ovog Hvaranina.
Jorge L. Subiabre Matiacha, po majčinoj strani Kaštelanin (Kaštel Lukšić), povratnik u Hrvatsku s trenutnim nastanom u Zagrebu, kreativni entuzijast i altruist koji se vrativši u zemlju svojih pradjedova, preuzeo ulogu svojevrsnog živog mosta, neumornim prikupljanjem materijala koji svjedoče o neraskidivoj vezi hrvatskog iseljeništva iz Patagonije s rodnim zavičajem.
Tomo Matiaca, pradjed Jorgea Luisa Subiabrea Matiache, 1903. godine otisnuo se zajedno s mnogobrojnim kaštelanskim sudbinama preko Atlantika u nepoznato, u potrazi za golom egzistencijom; započinjući u konačnici „novi život“ u Patagoniji na jugu Čilea (Punta Arenas).
Upravo je on, ostavivši pečat identiteta hrvatskog čovjeka iz Dalmacije „na kraju svijeta“ bio osnovni kreativni poticaj za identitetskim određenjem svog praunuka, na emocionalnu i duhovnu navezanost s prostorom iz kojeg je korijenski proistekao.
Stvaralački zanos „nekarijernog diplomata“ Subiabrea Matiache nedvojbeno zaslužuju adekvatno priznanje institucija koje se bave hrvatskim iseljeništvom, jer upravo inicijativa za prepoznavanjem istaknutih pojedinaca, udruga i asocijacija Hrvata u Čileu, protekom vremena i prisutnom asimilacijom, počivaju na entuzijazmu i čistoj emociji pojedinaca i zanesenjaka četvrte i pete generacije, kojima je isključivi i izvorni motiv očuvanje hrvatskog duha.
Unatoč činjenici što dvosmjenski radi u skladištu dijelova jedne auto kuće u Zagrebu, Jorge Luis Subiabre Matiacha i dalje s jednakim zanosom „veze niti“ i otkriva doprinos Hrvata u Čileu.
Nakon prvijenca/izložbe „Tamo gdje su moji korijeni“ otvorene u svibnju 2024. godine u Dvorcu Vitturi i drugih sadržajnih poveznica, poput digitalne restauracije filmova konematografa Antona Radonjića, Subiabre Matiacha se nametnuo kao značajan protagonist u očuvanju identitetskih i kulturnih veza Hrvatske i Čilea.
„Ovjekovječiti objektivom prostor, vrijeme, društvenu zajednicu, običaje… daleko, daleko, gotovo na kraju svijeta, i tamo negdje pečat kojeg je je ostavio hrvatski čovjek, Hvaranin, Starograđanin; prva je misao koja se nameće posjetitelju u susretu s izložbom znakovitog naslova „PATAGONIJA OČIMA HVARANINA“, istaknula je Marijana Botić Rogošić, tajnica Saveza KUD-ova Splitsko dalmatinske županije, apostrofirajući plodonosnu suradnju Saveza i Hrvatske matice iseljenika Podružnice Split.
„Suvremene tehnologije, umjetna inteligencija, digitalne platforme i mreže omogućuju trenutnu informaciju i objavu što smo trenutno okom vidjeli i gdje smo vizualni moment doživjeli. Međutim brojčana količina i svakodnevna izmjena fotografija, kao i medij na kojima iste pohranjujemo, kumulativno su jamstvo inflatorne protočnosti, čime u konačnici na vrijednosti gubi i slika i moment i zabilježeni događaj“, naglasio je voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika, Ante Ćaleta.
U korelaciji s dinamičnim protekom informacija, u nekom drugom vremenu, stvarao je Stjepan Škarpa Kovačević, i njegove slike nisu samo zabilježile sadržaj s fotografije, one su ga u konačnici ovjekovječile.
Upravo tom se vještinom i strašću, početkom i sredinom prošlog stoljeća bavio ovaj istaknuti Hvaranin i ugledni član društvene zajednice Punta Arenasa u Čileu. Stoga je upravo reprizom izložbe u Dugopolju nakon prošlogodišnjeg prvijenca u Starome Gradu, sada „s one strane prirodnih razdjelnica“ stavljen naglasak upoznavanje na tematiku otočkih migracija, to jest izvan mikrolokaliteta neposrednog izvora, sve s ciljem dodatnog educiranja posjetitelja o povijesti migracija, asimilacijama ali i doprinosu hrvatskog čovjeka u Južnoj Americi.
BAŠTINA KOJA ŽIVI KROZ IDENTITET
Kontinuirani aktivizam hrvatskih ljudi na jugu Patagonije, oživio je 2025. i 2026. godine duh ponosnih predaka, projektom pomoći očuvanja i revitalizacije tehnike popločavanju ulica (kogulavanje) – vernakularne gradnje, koju su primijenili prvi hrvatski doseljenici u gradu Punta Arenas, Čile, kod gradnje ulica.
Naime, upravo je posredstvom Hrvatskog kluba u Punta Arenasu, Nacionalne službe za kulturnu baštinu Magallanes i čileansku antarktičku regiju, Udruge čileanskih stručnjaka i poslovnih ljudi hrvatskog podrijetla (CPEAC), uz koordinaciju Jorgea Luisa Subiabrea Matiache i Lucasa De la Torre Damianovića, provedena restauratorska sanacija dijela Ulice Cristofora Columba u centru Punta Arenasa, popločane kamenim oblutcima – tehnikom kogulavanja (vernakularne gradnja), identičnim arhitektonskim modelom gradnje, svojstvenim ulicama mjesta bračke unutrašnjosti početkom 20. tog stoljeća; koja je prema inicijalnom projektu trebala biti asfaltirana.
Činjenica da je ova materijalna i identitetska baština, proistekla iz graditeljske tehnike primijenjene u razdoblju prije više od jednog stoljeća od kada je urbani centar središta Punta Arenasa građen, zahtijevala je adekvatnu konzervatorsku sanaciju. Uslijed proteka vremena i prometne protočnosti, jasno je da su uži centar (trgovi i ulice) Punta Arenasa zahtijevale adekvatnu te nužnu renovaciju. Namjera gradskih vlasti Punta Arenasa, da se ulice popločane kamenim oblutcima rekonstruiraju s primjenom novih suvremenijih materijala (asfalt), senzibilizirali su stručnjake i zainteresiranu javnost; a pogotovo hrvatsku zajednicu koja je posebno identitetski navezana s graditeljskom baštinom, odnosno tehnikom izgradnje, paralelno čuvajući izvornu baštinu hrvatskih doseljenika.
Tomo Matijaca, kaštelanski Hrvat i pradjed Jorgea Luisa Subiabre Matiache, bio je jedan od prvih izvođača radova Općine grada Punta Arenasa zaduženih za ugovaranje i izgradnju kamenih ulica u navedenom gradu. Tomo Matijaca pojedinačno je dobio 10 ugovora i osnovao još 5 tvrtki s drugim izvođačima koji su također dobili ugovore za izgradnju kamenih ulica.
Kontinuiranim i adekvatnim pritiskom mjerodavnih institucija, dodatno potaknutih inicijativom hrvatskih ljudi, stvoreni su preduvjeti, te je u konačnici Ulici Cristofora Columba u centru Punta Arenasa, vraćen izvorni „sjaj“, identičan arhitekturi mjesta unutrašnjosti otoka Brača.
Izložba je realizirana uz financijsku potporu; Hrvatske matice iseljenika – Podružnice Split, Splitsko dalmatinske županije i Općine Dugopolje, a može se razgledati do 10. kolovoza 2026. godine.
Fotografije prikazane na izložbi ustupljene su od strane MUSEO REGIONAL DE MAGALLANES, Punta Arenas – Čile.
Tekst: Ante Ćaleta; Foto: Slavica Plazibat
