Prisutnu publiku, uglavnom Korčulane i Blaćane te njihove goste srdačno je pozdravio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić. Predstavljanju je nazočio i dugogodišnji blatski načelnik, a sadašnji saborski zastupnik Branko Bačić
HMI, Blatski fižuli ustanova u kulturi http://www.blatski-fizuli.hr/ i Turistička zajednica općine Blato https://tzo-blato.hr/ u Zagrebu su 3. ožujka predstavili program “Okusi tradicije – Blatska trpeza“. U sklopu događanja promovirana je i knjiga “Blajska trpeza” Rade Kaštropila – Culića i zajednička suradnja s Maticom na zanimljivim projektima. Knjigu blatskih recepata, prije blajski bedecker Kaštropil je objavio 1995., a nedavno je knjiga na osebujnom dijalektu, zahvaljujući australskom Blaćaninu, doživjela i svoje IV. izdanje. U njoj, naime, uz stare recepte, ima i poznatoga blatskoga humora i pokoja pjesma a sve u svrhu čuvanja navika i načina života starih otočana.
Prisutnu publiku, uglavnom Korčulane i Blaćane te njihove goste srdačno je pozdravio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić. Predstavljanju je nazočio i dugogodišnji blatski načelnik, a sadašnji saborski zastupnik Branko Bačić. Glazbeni intermezzo promociji dali su mladi hornisti Glazbene škole Vatroslava Lisinskoga iz Zagreba, a u ponuđenim slatkim i slanim delicijama opisanim u knjizi svi su uživali.
Uz autora knjige, u predstavljanju su sudjelovale i poznate Blajke, predstavnica Blatskih fižula (kamene klupe) Ivana Sardelić, koja je čitala humoristične ulomke iz knjige i prisutne upoznala sa znamenitostima mjesta, i Maja Šeparović iz Turističke zajednice općine Blato, koja je obrazložila poveznicu gastronomije i iseljeništva i upoznala prisutne s već tradicionalnim, ove godine devetim, Danima blatske lumblije. Već 200 godina ovaj je kolač dio tradicije otoka Korčule, a pravi se samo u Blatu. Priča govori o ljubavi mlade Korčulanke i francuskog vojnika, pekara. Tijekom Napoleonove okupacije Dalmacije jedan od vojnika, najvjerojatnije Korzikanac jer se ova vrsta kolača peče i na Korzici, zaljubio se u djevojku iz Blata ili možda Vele Luke. On je morao otići, ali je svojoj dragoj prije odlaska ispekao kolač s porukom “N’oublie pas”/ “Ne zaboravi me”. Ona to nije znala izgovoriti, već je rekla „ lumblija“. Kolač se spravlja od dizanog tijesta s bademima, limunovim i narančinim sokom i koricom, grožđica, maslinova ulja i varenika tj provrelog sirupa od mošta. I peče se uvijek na blagdan Svih svetih.
U programima obje ustanove Matica sudjeluje već pet godina, a posebno su u tome aktivne podružnice u Splitu i Dubrovniku.
Gastronomija je oduvijek, osobito autohtoni kolači, bila dio povijesnog nasljeđa koje povezuje Dalmaciju, jadranske otoke i iseljeništvo. U vremenima intenzivnog iseljavanje, i velike neimaštine, u novi se svijet moglo ponijeti tek okus i miris domaće hrane i uspomene. Oni koji su odlazili nadali su se boljem životu i pamtili mjesto iz kojeg su potekli. I dan danas prisutna je simbolika blatske lumblije kao kolača nezaborava, kolača sjećanja. Prve generacije koje su odlazile iz Blata nastojale su taj običaj zadržati u svom novom okruženju. Činjenica da je recept opstao u iseljeničkim zajednicama gotovo stoljeće obvezuje da ga se sačuva i u domovini.
U Blatu, na otvorenom, postoji putokaz na kojem su istakli imena gradova u koje su iselili. Jednako tako i onaj na kojem piše Blato postoji i u dalekoj Južnoj Americi i Australiji. Ali, otočani se povremeno vraćaju svom otoku, barem jedanput godišnje. Autor predstavljene knjige očekuju kako će se ona u budućnosti prevesti i na engleski. Sve što je u njoj zapisano trebali bi baštiniti i oni potomci iseljenih otočana koji ne govore i ne razumiju jezik svojih predaka.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Snježana Radoš
