Posrijedi je najveće priznanje za književnoprevodilački rad u Hrvatskoj, koje je za životno djelo uručeno indologu Mislavu Ježiću, našem znamenitom prevoditelju na hrvatski jezik pojedinih ključnih vjerskih i filozofskih djela čovječanstva.
Svečanost dodjele Nagrade „Iso Velikanović“ za 2024. godinu održana je dvadeset i prvi put u Hrvatskom državnom arhivu u nazočnosti naših najistaknutijih prevoditelja i brojnih uglednika iz javnog života Zagreba, 31. III. 2025. Posrijedi je najveće priznanje za književnoprevoditeljski rad u Hrvatskoj, koje je za životno djelo dodijeljeno akademiku Mislavu Ježiću, jednom od vrsnih hrvatskih prevoditelja koji je na hrvatski jezik preveo pojedina ključna vjerska i filozofska djela čovječanstva. Među brojnim njegovim prijevodima sa starogrčkoga, staroperzijskoga i srednjoindijskoga, to jest prakrta i sanskrta, posebnu važnost imaju njegovi prijevodi nekih od bitnih djela indijske civilizacije, čime ih je učinio dostupnima i na hrvatskome jeziku.
Godišnja Nagrada „Iso Velikanović“ za odličan književni prijevod u 2024. godini uručena je Lei Kovács za prijevod s francuskoga romana „Dobrostive“ autora Jonathana Littella koji je objavila nakladnička kuća Fraktura. Nagrade dobitnicima uručila je ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, istaknuvši kako prevoditelji obogaćuju vlastitu kulturu prenoseći književna djela drugih jezika na hrvatski jezik. „Nitko osim prevoditelja o jeziku ne razmišlja na taj specifični način, tražeći hrvatske ekvivalente ne samo značenja, no i zvučnosti, i pronalaze jezična rješenja koja su najbliža izvornome tekstu, ali i nova i iznenađujuća rješenja“, zaključila je ministrica.
O dobitnicima nagrada odlučilo je sedmeročlano povjerenstvo, koje je djelovalo u sastavu: Dinko Telećan, predsjednik te članovi Ivana Peruško, Marko Kovačić, Ksenija Banović, Anda Bukvić Pažin, Vlatka Valentić i Dubravko Torjanac. Nagrada nosi ime po piscu koji je nekoć u Beču studirao filozofiju i medicinu Isidoru Velikanoviću (Šid, 29. III. 1869 – Zagreb, 21. VIII. 1940), a čiji prevoditeljski opus sa svjetskih jezika na hrvatski sadrži više od 300 naslova iz ruske, njemačke, engleske, španjolske, francuske, češke i poljske književnosti.
PREVODITELJSKI STIL POLIGLOTE
Akademika Mislava Ježića za nagradu je nominiralo Društvo hrvatskih književnika. Prema ocjeni stručnog povjerenstva indologa Ježića kao prevoditelja karakterizira: „… činjenica da gotovo nikad nije samo prevoditelj, već ujedno i analitičar i povjesničar, tumač i vodič kroz starodrevne tekstove koje nam donosi“. Posebno je pohvaljen prevoditeljski stil akademika Ježića koji dokazuje njegovu sposobnost pristupa na dva temeljna načina: „kada je potrebno studiozno prenijeti smisao iz jednoga pradavnog, današnjem čitatelju stranoga konteksta u onaj svakodnevni, hrvatski, moderni, Ježić prevodi s minucioznom preciznošću, a kada je potrebno prenijeti poetski smisao, Ježić poseže za cjelokupnom hrvatskom jezičnom baštinom, što uključuje i arhaizme i lokalizme, kao i jezik starih hrvatskih pisaca, ne robujući zadržavanju u okvirima hrvatskoga jezičnog standarda, nego prevodeći taj poetski smisao kroz najbliže ekvivalente iz hrvatske književne povijesti i jezične baštine.“
NAGRAĐENA VUKOVARKA
U obrazloženju Godišnje nagrade „Iso Velikanović“, dodijeljene rođenoj Vukovarki s višedesetljetnom zagrebačkom adresom Lei Kovács za prijevod s francuskoga romana „Dobrostive“ pisca Jonathana Littella, naglašeno je kako se prevoditelj takvog romana susreće s nizom izazova: „ne samo opsegom teksta ili boravkom u glavi krvnika koji ne osjeća grižnju savjesti, niti se naknadno nastoji opravdati, koji briše moral i govori o pogreškama i zabludama (a ne o zločinima), nego i s čitavom silom dokumentacije koju je autor prikupljao pet godina, a onda minuciozno, gotovo štreberski, utkao u roman.“ Roman „Dobrostive“ (Les Bienveillantes) američko-francuskog autora Littella – ovjenčan Nagradom Goncourt – svojevrsna je klasična tragedija ispisana u 21. stoljeću na gotovo tisuću stranica koja ulazi u mračan dijalog s besmrtnim djelima Eshila, Sofokla, Vasilija Grossmana i Lava Tolstoja, tematizirajući holokaust iz perspektive časnika SS-a i kritičkog sagledavanja zla. Roman su kritičari prozvali novim „Ratom i mirom“. U recenziji prijevoda istaknuto je kako „prevoditeljica žonglira ne samo eruditskim romanom koji kliničkim prikazom nasilja predstavlja izazov historiografiji, kojeg estetizacija užasa i poetika okrutnosti približavaju horor filmovima, nego i mnoštvom pitanja koje tekst postavlja čitatelju“. Prevoditeljici Lei Kovács najveća je pohvala čitateljske publike koja tvrdi da se roman na 936 čita kao da je izvorno napisan na hrvatskome jeziku. Lea Kovács nije nepoznata u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Preklani je primila posebno priznanje Odbora Nagrade Iso Velikanović za prijevod pjesničke zbirke Tijelu Szilárda Borbélya, s mađarskoga. Rođena je 1981. u Vukovaru. Diplomirala je hungarologiju te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu, nakon uspješne karijere sveučilišne predavačice, kao samostalna prevoditeljica, a od 2013. i kao sudska tumačica za engleski, francuski, mađarski i srpski jezik. Bavi se pisanim, audiovizualnim i usmenim prijevodom. Kao samostalna umjetnica prevodi mađarsku i francusku književnost na hrvatski, a povremeno i hrvatsku na strani jezik. Čestitamo laureatima!
MEĐUNARODNI KONTEKST HRVATSKE KULTURE
Akademik Mislav Ježić (Zagreb, 20. IX. 1952) bavi se indoeuropskim izvorima vedske predaje, istraživanjem početaka indijske filozofije uspoređujući ju s arhajskom grčkom, istražuje staru indijsku epiku te brahmanizam i hinduizam kao i indijsko jezikoslovlje te napose međunarodni kontekst hrvatske kulture. Objavio je šest knjiga – monografiju Rgvedski himni – Izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljeđe (Globus, 1987.), sažeti prijevod Mahabharata (u suradnji s prevoditeljima, filološki obradio skraćeni prijevod velikoga epa; A. Cesarec 1989.), knjigu filozofsko-filoloških ogleda Riječ i mišljenje o bitku u svijetu (Filozofska istraživanja, 1989.), kratak priručnik o Hrvatskoj Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske (u suradnji sa stručnjacima za arheologiju, povijest umjetnosti i književnost; HPEU 1996.), knjigu Rgvedske upanišadi s izvornikom i prijevodom, uvodima i analizama (Matica hrvatska 1999.) i priručnik Istočne religije (s M. Jauk-Pinhak i K. Gönc-Moačanin; FF 2001.), a sudjelovao je i u prijevodu Rig-Veda. Das heilige Wissen (s M. Witzelom, T. Gotºom i E. Doyamom; Insel Verlag, Frankfurt a. M. – Leipzig, sv. I 2007.) te napisao stotinjak znanstvenih radova iz indologije, filozofije, jezikoslovlja i hrvatskih studija u zemlji i inozemstvu. Kao glavni urednik IV. i V. sveska edicije Hrvatska i Europa dao je izniman doprinos globalnoj vidljivosti hrvatskih kulturnih vrednota za što je dobio i najprestižnija državna i strukovna odličja.
Godišnja Nagrada „Iso Velikanović“ za odličan književni prijevod u 2024. godini uručena je Lei Kovács za prijevod s francuskoga romana „Dobrostive“ autora Jonathana Littella koji je objavila nakladnička kuća Fraktura. Nagrade dobitnicima uručila je ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, istaknuvši kako prevoditelji obogaćuju vlastitu kulturu prenoseći književna djela drugih jezika na hrvatski jezik. „Nitko osim prevoditelja o jeziku ne razmišlja na taj specifični način, tražeći hrvatske ekvivalente ne samo značenja, no i zvučnosti, i pronalaze jezična rješenja koja su najbliža izvornome tekstu, ali i nova i iznenađujuća rješenja“, zaključila je ministrica.
O dobitnicima nagrada odlučilo je sedmeročlano povjerenstvo, koje je djelovalo u sastavu: Dinko Telećan, predsjednik te članovi Ivana Peruško, Marko Kovačić, Ksenija Banović, Anda Bukvić Pažin, Vlatka Valentić i Dubravko Torjanac. Nagrada nosi ime po piscu koji je nekoć u Beču studirao filozofiju i medicinu Isidoru Velikanoviću (Šid, 29. III. 1869 – Zagreb, 21. VIII. 1940), a čiji prevoditeljski opus sa svjetskih jezika na hrvatski sadrži više od 300 naslova iz ruske, njemačke, engleske, španjolske, francuske, češke i poljske književnosti.
PREVODITELJSKI STIL POLIGLOTE
Akademika Mislava Ježića za nagradu je nominiralo Društvo hrvatskih književnika. Prema ocjeni stručnog povjerenstva indologa Ježića kao prevoditelja karakterizira: „… činjenica da gotovo nikad nije samo prevoditelj, već ujedno i analitičar i povjesničar, tumač i vodič kroz starodrevne tekstove koje nam donosi“. Posebno je pohvaljen prevoditeljski stil akademika Ježića koji dokazuje njegovu sposobnost pristupa na dva temeljna načina: „kada je potrebno studiozno prenijeti smisao iz jednoga pradavnog, današnjem čitatelju stranoga konteksta u onaj svakodnevni, hrvatski, moderni, Ježić prevodi s minucioznom preciznošću, a kada je potrebno prenijeti poetski smisao, Ježić poseže za cjelokupnom hrvatskom jezičnom baštinom, što uključuje i arhaizme i lokalizme, kao i jezik starih hrvatskih pisaca, ne robujući zadržavanju u okvirima hrvatskoga jezičnog standarda, nego prevodeći taj poetski smisao kroz najbliže ekvivalente iz hrvatske književne povijesti i jezične baštine.“
NAGRAĐENA VUKOVARKA
U obrazloženju Godišnje nagrade „Iso Velikanović“, dodijeljene rođenoj Vukovarki s višedesetljetnom zagrebačkom adresom Lei Kovács za prijevod s francuskoga romana „Dobrostive“ pisca Jonathana Littella, naglašeno je kako se prevoditelj takvog romana susreće s nizom izazova: „ne samo opsegom teksta ili boravkom u glavi krvnika koji ne osjeća grižnju savjesti, niti se naknadno nastoji opravdati, koji briše moral i govori o pogreškama i zabludama (a ne o zločinima), nego i s čitavom silom dokumentacije koju je autor prikupljao pet godina, a onda minuciozno, gotovo štreberski, utkao u roman.“ Roman „Dobrostive“ (Les Bienveillantes) američko-francuskog autora Littella – ovjenčan Nagradom Goncourt – svojevrsna je klasična tragedija ispisana u 21. stoljeću na gotovo tisuću stranica koja ulazi u mračan dijalog s besmrtnim djelima Eshila, Sofokla, Vasilija Grossmana i Lava Tolstoja, tematizirajući holokaust iz perspektive časnika SS-a i kritičkog sagledavanja zla. Roman su kritičari prozvali novim „Ratom i mirom“. U recenziji prijevoda istaknuto je kako „prevoditeljica žonglira ne samo eruditskim romanom koji kliničkim prikazom nasilja predstavlja izazov historiografiji, kojeg estetizacija užasa i poetika okrutnosti približavaju horor filmovima, nego i mnoštvom pitanja koje tekst postavlja čitatelju“. Prevoditeljici Lei Kovács najveća je pohvala čitateljske publike koja tvrdi da se roman na 936 čita kao da je izvorno napisan na hrvatskome jeziku. Lea Kovács nije nepoznata u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Preklani je primila posebno priznanje Odbora Nagrade Iso Velikanović za prijevod pjesničke zbirke Tijelu Szilárda Borbélya, s mađarskoga. Rođena je 1981. u Vukovaru. Diplomirala je hungarologiju te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu, nakon uspješne karijere sveučilišne predavačice, kao samostalna prevoditeljica, a od 2013. i kao sudska tumačica za engleski, francuski, mađarski i srpski jezik. Bavi se pisanim, audiovizualnim i usmenim prijevodom. Kao samostalna umjetnica prevodi mađarsku i francusku književnost na hrvatski, a povremeno i hrvatsku na strani jezik. Čestitamo laureatima!
MEĐUNARODNI KONTEKST HRVATSKE KULTURE
Akademik Mislav Ježić (Zagreb, 20. IX. 1952) bavi se indoeuropskim izvorima vedske predaje, istraživanjem početaka indijske filozofije uspoređujući ju s arhajskom grčkom, istražuje staru indijsku epiku te brahmanizam i hinduizam kao i indijsko jezikoslovlje te napose međunarodni kontekst hrvatske kulture. Objavio je šest knjiga – monografiju Rgvedski himni – Izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljeđe (Globus, 1987.), sažeti prijevod Mahabharata (u suradnji s prevoditeljima, filološki obradio skraćeni prijevod velikoga epa; A. Cesarec 1989.), knjigu filozofsko-filoloških ogleda Riječ i mišljenje o bitku u svijetu (Filozofska istraživanja, 1989.), kratak priručnik o Hrvatskoj Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske (u suradnji sa stručnjacima za arheologiju, povijest umjetnosti i književnost; HPEU 1996.), knjigu Rgvedske upanišadi s izvornikom i prijevodom, uvodima i analizama (Matica hrvatska 1999.) i priručnik Istočne religije (s M. Jauk-Pinhak i K. Gönc-Moačanin; FF 2001.), a sudjelovao je i u prijevodu Rig-Veda. Das heilige Wissen (s M. Witzelom, T. Gotºom i E. Doyamom; Insel Verlag, Frankfurt a. M. – Leipzig, sv. I 2007.) te napisao stotinjak znanstvenih radova iz indologije, filozofije, jezikoslovlja i hrvatskih studija u zemlji i inozemstvu. Kao glavni urednik IV. i V. sveska edicije Hrvatska i Europa dao je izniman doprinos globalnoj vidljivosti hrvatskih kulturnih vrednota za što je dobio i najprestižnija državna i strukovna odličja.
Tekst: Vesna Kukavica / Foto: HINA
