Trideset godina nakon Daytonskoga mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina ulazi u novu izbornu godinu suočena s dubokim političkim, institucionalnim i društvenim proturječjima koja dovode u pitanje njezinu stvarnu suverenost i funkcionalnost.
Piše: Fra Šimun Šito Ćorić
Pred nama su 4. listopada 2026. opći izbori u Bosni i Hercegovini. Biraju se članovi troglavog Predsjedništva BiH, zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, zastupnici u skupštinama kantona Federacije BiH, te poslanici Narodne skupštine i predsjednik kao i potpredsjednici Republike Srpske. Analitičari s raznih strana ističu da će oni kao možda nikada dosad pokazati koliko je i je li imalo porasla toliko potrebna zdrava politička svijest biračkog tijela i kvaliteta kandidata za tu izbornu utakmicu. Ta svega, svačega i svakakvih smo se nagledali u ova tri desetljeća, a bome i površnih i nedemokratskih utjecaja i uplitanja međunarodne zajednice preko njihovih namjesnika, službeno „Visokih predstavnika za BiH“. Općepoznato je da su oni od uspostave OHR-a nametnuli više od 900 (devet stotina) odluka i uredaba u BiH, a većina je umanjivala državni suverenitet.
Istina, bez pomoći međunarodne zajednice na više područja dosta bi toga i gore bilo. Ipak, BiH formalno ima status neovisne države, ali je u praksi školski primjer protektorata, države koja ne funkcionira i s kojom nijedan od triju naroda nije zadovoljan.
Nedavno je ovdje u Ženevi na međunarodnoj konferenciji u povodu 30 godina Daytona bivši Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch izravno priznao da su on i međunarodna zajednica jako puno griješili „s eksperimentima u BiH“ te da je svima bilo jasno da će brojčana prednost Bošnjaka u zajedničkom entitetu stvoriti napetosti između Hrvata i Bošnjaka, otuđiti Hrvate u BiH i potaknuti trajne težnje za svojim entitetom. Čak je izravno izjavio: „Danas bih rekao da Hrvatima treba treći entitet.“ Neki tumače da Petritsch pokušava oprati svoje štetne postupke, posebice prema Hrvatima, a drugi ističu da se ohrabrio otkad novija američka politika sve češće inzistira na tri ravnopravna konstitutivna naroda i njihovo poštivanje. Izgleda da se u međunarodnoj zajednici uviđa da u BiH jednako razarajuće djeluju prijetnje iz RS-a sa secesijom kao i otvoreni islamsko-bošnjački hegemonizam po primjeru bivše države, ali i u nekim snažnim bošnjačkim krugovima prikriveni šerijatski planovi. Za sve u BiH je loše što se još uvijek ne smije slobodno i ravnopravno ni razgovarati o mogućnostima za bolju sadašnjost i budućnost države BiH. Svaki govor u duhu pravednijih odnosa među konstitutivnim narodima, a s ciljem omogućivanja funkcioniranja države, odmah se s pozicije hegemonističke dominacije okrsti napadom na državu BiH. To Hrvati u BiH godinama doživljavaju, a u najnovije vrijeme svjedoci smo i opasnih prijetnji i gnjusnih vrijeđanja čak s ministarskih fotelja, primjerice višeg dužnosnika američke Zaklade Heritage Maxa Primorca i eurozastupnice Željane Zovko. Bilo je dovoljno da jedno od njih u Petritschevu stilu iznese svoje mišljenje i stav: „Samo treći entitet na većinski hrvatskim područjima može spasiti ovu progonjenu kršćansku zajednicu“, pa da se ponovno oglasi neka džihadistička truba. Jednom nam je u užem prijateljskom društvu u prostorijama DHK u Zagrebu, u onim sličnim društvenim neprilikama pokojne države, poslovični Tomislav Ladan rekao: „To je tako kad na carskoj stolici i brabonjak zvoni kao cekin.“ Nadamo se da će nakon sljedećih izbora sve više razumnih narodnih predstavnika čestito predvoditi građane BiH, a sve manje biti brabonjaka na „carskim stolicama“. Tako će, uz brže primicanje BiH europskom zajedništvu, svima biti bolje, osim onima koji računaju samo na svoje nepravedne interese i štete općem dobru. Mučno i za hrvatski narod u BiH bit će još ubitačnije ako ih i u sljedećih pet godina s domaćih i međunarodnih fotelja nastave držati podčinjene i ako ne mogu imati slobodno izabrane svoje predstavnike na svim društvenim razinama. Stoga nam je svima, u BiH i RH, posebice ljudima od vlasti, iz ovih stopa svim silama sve poduzimati da u BiH kao narod slobodno stanemo na svoje noge i tako još snažnije možemo pomoći i svima drugima da ostvare to isto, te da nam do kraja ne ogade BiH kao svoju državu.
