Povijest najljepših hrvatskih Božićnih pjesama

Bliži se kraj godine. Jurimo zlaćanim šoping centrima u potrazi za još jednim sitnim dodatkom koji će stvoriti savršenu sliku Božića u našim  prostorima. Opčinjeni smo šarenilom, blještavilom, savršenim interijerima i eksterijerima svugdje su ukrašene jelke, vijenci, patuljci i orašari. U ušima zvone pjesme o bijelom snijegu, zvončićima, čaju, kakau, sobovima, Djedu Božićnjaku, izgubljenim ljubavima i onima koje čekamo u toplini doma. I ponekad je u tom mozaiku raznovrsnog zvukovlja teško prepoznati vlastitu tradiciju. Stoga je dobro prisjetiti se da u Hrvatskoj postoje brojne pjesme koje je puk posvetio blagdanu rođenja Isusa, blagdanima koji mu prethode te onima koji slijede.  

U Hrvatskoj razlikujemo dva osnovna područja crkvenoga (katoličkog) pjevanja – južno i sjeverno. Na jugu se bogoslužje uz standardni latinski jezik obavljalo na staroslavenskom i jednim dijelom i na starijem živom hrvatskom jeziku (šćavetu) što je omogućilo puku sudjelovanje i pjevanje stalnih liturgijskih dijelova mise.  

Pjesme napisane još u 17. stoljeću 

U sjevernom dijelu je liturgijski jezik bio latinski kojeg narod nije znao i nije mogao sudjelovati u liturgiji, već je bilo omogućeno pjevanje na narodnom jeziku izvan stalnog dijela mise. Stoga tu i nalazimo više paraliturgijskih pjesama koje su omogućavale narodu da proživi i opjeva događaje crkvene godine, između ostaloga i božićnog vremena. Dio tog repertoara uveden je i u liturgiju i te pjesme svi zajedno rado izvodimo na misnim slavljima. No, to nije oduvijek bilo tako. Trebalo je vremena da svi možemo pjevati iste pjesme. 

U 19. stoljeću ključnu ulogu za glazbeni repertoar odigrala je pjesmarica koju je sastavio o. Marijan Jaić, u zbirci Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah.

---

Jedna od najpoznatijih božićnih popijevaka Narodi nam se, koja govori o rođenju Kralja Nebeskog te blagdanima koji slijede: sveti Stjepan, Sveti Ivan, Nevina Dječica, Toma, Tri Kralja, ali i zaziv blagoslova  na kraju, zapisana je u različitim varijantama još u 17. stoljeću u najopsežnijoj rukopisnoj pjesmarici tzv.  Pavlinskoj pjesmarici (1644.) te u tri izdanja najpoznatije pjesmarice 18. stoljeća Cithare Octochorde  (1701., 1723 i 1757.). Različiti melodijski obrasci nisu se svi zadržali i zaživjeli, već je danas poznata inačica slična jednoj iz Cithare,  koja je jezično i melodijski prilagođena suvremenom dobu. U starijim je zapisima tekst bio isključivo kajkavski, što se danas osjeća u ritmizaciji. Iz istog vremena potiče i pjesma U to vrijeme godišta, koje je također od 17. stoljeća doživjela brojne varijacije i teksta i melodija.  

U 19. stoljeću ključnu ulogu za glazbeni repertoar odigrala je pjesmarica koju je sastavio o. Marijan Jaić, koji je svojim odabirom i pripremom pjesama u zbirci Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah nastojao da se u cijeloj Hrvatskoj prihvate isti napjevi kao zajednički, bez obzira na razlike u pojedinim pokrajinama. U toj su zbirci izdane, uz dvije spomenute, i ostale danas omiljene i često izvođene pjesme: Svim na Zemlji, Radujte se narodi, Veselje ti navješćujem, Oj pastiri čudo novo, Dvorani neba. Moćna je to kompilacija koja progovara o jednom – Svetoj Obitelji, temelju božićnoga slavlja.  

Vrijedna baza ploča 

Ujednačenost je tih pjesama i plod Cecilijanskog pokreta s kraja 19. stoljeća, koji se zalagao za bolje muziciranje, bolje sviranje orgulja i pjevanje u seoskim crkvama, izdavanje pjesmarica kako bi puk bolje pjevao. Popularnost tih pjesama sigurno je osigurala njihova stalna prisutnost u pjesmaricama tijekom čitavoga 20. stoljeća, a snimljene su i na prvim pločama. U okviru projekta „Diskografska industrija u Hrvatskoj od 1927. do kraja 1950-ih“, kojeg vode znanstvenici Instituta za etnologiju i folkloristiku uz ostale znanstvenike, a financira Hrvatska zaklada za znanost, stvorena je baza ploča (https://www.ief.hr/istrazivanja/znanstveni-projekti/diskograf/hrvatska-e-diskografija/) izdanih u tom razdoblju iz koje je vidljivo da su spomenute pjesme bile i snimane tada najsuvremenijom tehnologijom. Kad zapjevušimo uz puk i zbor Narodi nam se, teško je zamisliti da je snimka nastala 1927. godine vrlo složenim procesom snimanja na daljinu, jednim od prvih u svijetu u to doba!  

Pjesme manjih sredina bile su posvećene i čitavom razdoblju prije i poslije Božića. U njima se slavilo svece i blagdane, a izvodile su se i u kućama.

Upravo istraživanja muzikologa i etnomuzikologa, bilježenja etnologa, melografa i entuzijasta govore nam još štošta o tradiciji pjevanja u božićno vrijeme u Hrvatskoj.  Većini pjesama je teško odrediti vrijeme nastanka te autora. Ali posebno se u svima znanim pjesmama osjeća da su napjevi potekli od melodija koje su pripadale širem krugu austrijskih crkvenih popijevaka, odnosno da su one koje su nastale u Hrvatskoj, prilagođene i pojednostavljene. Postale su standardi koje su mnogi tijekom povijesti izvodili, obrađivali i snimali. 

U arhivima i rukopisima, primjerice pohranjenima u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku (www.ief.hr) zabilježeno je i dragocjeno gradivo pjesama koje dočaravaju posebnost pučkog crkvenog pjevanja, odnosno prepletanje crkvene i tradicijske glazbe, čime je osiguran opstanak obiju tradicija. Pri tom su pučki pjevači dijelom preuzeli crkvene melodije, ali su ih svojom kreativnošću prilagodili stilskim osobitostima kraja ili su pak tradicijske napjeve prilagodili crkvenim temama. Ponekad bi tome dodali i tradicijska glazbala karakteristična za pojedinu sredinu. Pjesme manjih sredina bile su posvećene i čitavom razdoblju prije i poslije Božića. U njima se slavilo svece i blagdane, a izvodile su se i u kućama te tijekom ophoda – čestitanja od kuće do kuće. Dio te tradicije zabilježen je i na nosačima zvuka primjerice na kompilaciji  Na dobro nam Božić dojde (IEF, CAntus 2002) na kojoj su nositelji tradicija pokazali svoju baštinu.  

Najviše pjesama sačuvano je kroz crkveno djelovanje 

Vrijedni voditelji pojedinih kulturno umjetničkih društava sve češće istražuju po arhivima, ali i sjećanjima svojih sumještana, pa se sve više uvježbavaju za javne izvedbe i pomalo zaboravljene lokalne inačice poznatih popijevki ili pak posve nepoznate pjesme božićne tematike izvučene iz prašine prošlosti. Neke od tih izvedbi su i snimljene, kao primjerice na  nosaču zvuka Folklornog ansambla studentskoga kulturno umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba Oj, Betleme, Betleme (Laudato, 2016). Izvođači na tom nosaču zvuka nisu nositelji pojedinih lokalnih tradicijskih izričaja, ali je njihova izvođačka uživljenost i proživljenost vjerna i dočarava nam novi život pučke crkvene glazbe – onaj na sceni.  

Božićne popijevke, one koje Crkva odobrava, žive stoljećima u crkvi, a u slobodnoj izvedbi, kako je zapazio 1995. akademik Jerko Bezić, pjevaju se u obiteljskim domovima.

Božićne popijevke, one koja Crkva odobrava, žive svih ovih stoljeća u crkvi, a u slobodnoj se izvedbi, kako je zapazio još 1995. akademik Jerko Bezić, pjevaju u obiteljskim domovima. Tome pridodajemo i sve češću koncertnu izvedbu tih popijevki u najrazličitijim aranžmanima – od onih vjernih izvorima, preko pop inačica do pomalo slobodnih aranžmana u stilu jazza. U novije se doba tom „temeljnom“ božićnom repertoaru dodaje i sve više lokalnih izričaja, originala ili varijanti i sve je očitije da je pučka fascinacija razdobljem i događajima u božićno vrijeme bila neizmjerna. Rođenje Isusovo bilo je velika inspiracija za različite poetske i skladateljske izričaje koje je zajednica prihvatila i uklopila u običaje.  

Pripreme za Božić, vrijeme Adventa bile su važne za hrvatski puk i u domovini i u iseljeništvu, a svatko je zadržao dio starih običaja stopljenih sa novima te stvorio svoje jedinstvene običaje. Uz kićenje grane u kutu, na stropu ili cijele jelke sigurno se izvode ove pjesme ili ih se bar preslušavaju snimke. 

Sjetimo se toga bogatog domaćeg, hrvatskog repertoara u trku kroz blještavilo i šarenilo suvremenoga Božića s nadom da ćemo jednom u nekom dućanu čuti i djelić te naše bogate i raznolike tradicije. I nemojmo zaboraviti, uz sav nametnuti sjaj, da je u središtu božićnoga razdoblja oduvijek zapravo bila – Obitelj!  

Daj nam Bog zdravlje ino veselje, 
Na tom mladom letu vsega obilja! 

Tekst: IRENA MIHOLIĆ
Foto: ETNOGRAFSKI MUZEJ – NINA KOYDL, DR. SC. IRENA MIHOLIĆ, PIXSELL
Članak je u potpunosti prenesen iz časopisa Matica