Rijeke hrvatskih navijača s raznih meridijana diljem Amerike pronose slavu momčadi Lijepe Naše, a među njima se ističu mladi iz klubova s imenom Croatia s čak pet kontinenata
Piše: Vesna Kukavica
Amerika je Hrvatima oduvijek donosila sreću! Tome se nadamo, uz dobru igru ekipe kapetana Luke Modrića, i na ovom 23. Svjetskom nogometnom prvenstvu na kojem se natječe rekordnih 48 reprezentacija od 11. lipnja. Glamuru Svjetskog prvenstva pridonijele su ceremonije otvaranja koje su prethodile prvim utakmicama triju zemalja domaćina: Meksika, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, na kojima su nastupili čelnici FIFA-e i umjetnici poput kolumbijske pop zvijezde Shakire. Nakon 104 utakmice 19. srpnja saznat ćemo koja će momčad podignuti zlatni pehar. Hrvatska prvu utakmicu, protiv Engleske, igra 17. lipnja, a u grupnoj fazi natjecanja očekuje nas Panama i Gana te opravdana nada da „Idemo na vrh!“.
Mi smo kao narod s velikom dijasporom odavno svjesni veza nogometa i konstruiranja nacionalnog identiteta između matičnog društva i djece, unukā i praunukā generacijā hrvatskih iseljenikā koji višestoljetno žive na pet kontinenata. Nebrojno puta su nas počastili nogometaši-reprezentativci iz dijaspore koji radije odabiru igrati za nacionalnu momčad Lijepe Naše – svoje „zamišljene domovine” umjesto zemlje svog rođenja. Ako se složimo da je jedna od funkcija sporta i to što djeluje kao mehanizam nacionalne solidarnosti – promovirajući osjećaj identiteta i zajedništva – nogomet se pokazuje kao idealan poligon za propitivanje simboličkih dimenzija pripadnosti, diskurzivnog oblikovanja identiteta i praksi kojima se manifestira sportska pa i nacionalna lojalnost i to kao onaj čarobni sastojak izgradnje globalnoga hrvatskog zajedništva, odnosno modernog suverenizma u Hrvata. Generacija Vatrenih izbornika Zlatka Dalića, nakon srebra u Rusiji i bronce u Katru, nada se i većem uspjehu!
Dok Sjedinjene Američke Države slave 250. obljetnicu neovisnosti 4. srpnja u spomen na dva i pol stoljeća od usvajanja Deklaracije o neovisnosti iz 1776. godine, usred globalne nogometne groznice i Hrvatska slavi okruglu 35. obljetnicu donošenja naše Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske u spomen na slavni 25. lipnja 1991., kada su brojni nogometni klubovi iz hrvatske višemilijunske dijaspore diljem svijeta nosili istovjetno samo jedno ime – Croatia. To svjetsko nogometno čudo s neponovljivom migrantskom epopejom u Hrvata, umreženo s visokom motivacijom prognaničke generacije, odrasle nakon Domovinskoga rata, poput Modrića i Kramarića, na najbolji način je opisano u knjizi dr. sc. Marina Sopte znakovita naslova – Sveto ime Croatia, koju je objavio prestižni Institut za društvene znanosti Ivo Pilar iz Zagreba.
Kad je u pitanju povijesni aspekt toga nogometnog fenomena iseljenih Hrvata, stručnjaci poput Sopte daju zanimljivo tumačenje. Sva intelektualna nastojanja iseljenih Hrvata u drugoj polovici 20. stoljeća bila su usmjerena prema različitim oblicima borbe za hrvatsko nacionalno oslobođenje i odcjepljenje od Jugoslavije. Okupljanja radi očuvanja socijalnog identiteta bila su prožeta tom temeljnom djelatnošću iseljenih Hrvata, a zoran primjer za to su sportski klubovi s istovjetnim imenom Croatia, kojih je u iseljeništvu bilo, a i danas ih ima, više od stotinu. Uvjerenost hrvatske mladeži u emigraciji da svojim sportskim radom pridonose općoj hrvatskoj stvari, davala im je snagu da izdrže sve izazove. Nogomet među Hrvatima u inozemstvu u to vrijeme nije bio samo sport, nego je postao na neki poseban način barometar društvene vitalnosti istaknutih Hrvata u egzilu. U hrvatskim nogometnim klubovima dolazila je do izražaja otvorena želja da njihove pobjede, njihovi sportski uspjesi budu afirmacija hrvatskog imena, sudbine i kulturne tradicije, kao prinos iseljeništva u zajedničkoj borbi za ostvarenje slobode i demokracije u domovini Hrvatskoj, što se napokon i ostvarilo 1990-ih godina.
Među hrvatskim nogometašima u dijaspori izrasli su brojni reprezentativci prijateljskih nam zemalja – koje su među prvima priznale neovisnu Republiku Hrvatsku, uključujući prijateljske zemlje poput SAD-a i Kanade, Australije i Novog Zelanda… Više od sto hrvatskih nogometnih klubova koji nose ime Croatia na pet kontinenata doista predstavljaju jedan svjetski sportski fenomen. U svijetu sporta nije zabilježen nijedan drugi primjer postojanja tolikog broja klubova s jednim te istim imenom. Mnoge od tih Croatia bile su državni prvaci, primjerice Melbourne Croatia koja je dva puta bila prvak Australije ili pak Sydney Croatia koja se borila za apsolutnog prvaka Australije. Croatia iz američkoga grada Seattla postala je prvak SAD-a. Croatia iz Malmöa postigla je senzaciju u Švedskoj. Vancouverska Croatia i igrači iz Toronta postali su prvaci Kanade. Svakako najveći uspjeh u povijesti hrvatskog iseljeništva je trijumf Toronto Metros-Croatie kada je uspjela osvojiti titulu prvaka Sjevernoameričke nogometne lige u vrijeme kada su najveće nogometne zvijezde svijeta na čelu s legendarnim Peleom igrali u konkurentskim klubovima te lige. Trijumf Toronto Metros Croatie okrunjen je i ulaskom u kanadsku nogometnu Kuću slavnih, a zlatni jubilej te hrvatske pobjede navijači će slaviti u Dallasu, Torontu i Philadelphiji – uvjereni da će ovom prilikom Vatreni biti svjetski prvaci!
