Stručno predavanje i svjedočanstva publike otkrili bogatu, ali nedovoljno istraženu povijest hrvatskih radnika i pomoraca u Egiptu.
U organizaciji Hrvatske matice iseljenika podružnice Rijeka i Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, u petak 27. ožujka 2026. u Rodoslovnom centru na Matuljima, održano je predavanje prof. dr. sc. Roberta Lončarića sa Sveučilišta u Zadru uz video javljanje dr. sc. Daniela Rafaelića, diplomata iz Veleposlanstva RH u Kairu.
Vrlo posjećeno predavanje usprkos velikom nevremenu te uz brojne reakcije publike koja se osjetila identificirana s ovom temom jer su neki rođeni u Port Saidu ili Aleksandriji, poput Ivana Marovića i braće čiji otac je bio Bokelj ili su pak njihovi roditelji bili „na Nilu“ poput gđe Zubčić, ili djedovi i bake, pranona, pranono poput familije Malenšek ili Munić, a drugi su pak obiteljsku imovinu stekli jer je predak kao stolar radio na Suezu poput familije Frka te familije Brozović koja čuva uspomenu na ćilim koji je njihov predak donio sa Sueza.
Prof. Lončarić, profesor geografije na Sveučilištu u Zadru, koji, kako kaže, njegov znanstveni interes nije vezan za ovu temu, ali je osobno vezan. Vrlo je detaljno objasnio povijesne okolnosti te zemljopisne uvjete i potrebe za gradnju najvažnijeg svjetskog umjetnog pomorskog prolaza na razmeđu Europe, Afrike i Azije čija je valorizacija bila započela prije gotovo 4 tisućljeća.
Ovim predavanjem HMI Rijeka i Rodoslovni centar Kastavštine i Liburnije započinje revalorizaciju teme Hrvata na Sueskom kanalu te poziva druge da se pridruže u ovom istraživanju jer „Tema je izuzetno vrijedna, izuzetno važna i što je više istražujete dolazite do apsolutno nevjerojatnih podataka koji najširoj javnosti nisu poznati…Naša periodika povremeno bi dotakla ovu temu, ali nikad duboko, nikad kvalitetno, zato mi je drago da danas počinjemo ponovno ispočetka s tim…Hrvati koji su radili na Sueskom kanalu iza sebe su ostavili korpus vrijedan istraživanja“, rekao je dr. sc. Rafaelić u svom video pozdravu te ovime pozvao na daljnja istraživanja s ciljem ostvarenja moguće izložbe, knjige…
Dr. sc. Robert Lončarić i dr. sc. Daniel Rafaelić
Uz vrlo detaljnu i opsežnu prezentaciju, prof. Lončarić se osvrnuo i na detalje migracija hrvatskih iseljenika te njihovoj vezanosti za taj kraj: „Osim radnika na kanal su odlazili i hrvatski pomorci jer je to bilo vrijeme propadanja domaće jedrenjačke folte koja je gubila utrku s parobrodima, a na Suezu su ostali i nakon izgradnje kanala kao cijenjeni peljari. Neki od njih radili su kasnije na Dunavu, na brodovima ruske trgovačke mornarice te na brodovima bugarskog parobrodarskog društva u Varni. Iako od naših radnika prvi na Suez stižu Korčulani, najviše se pisanih dokumenata odnosi na radnike s kvarnerskog primorja, naročito Vinodola, odnosno iz naselja Grižane, Bribir, Selce i Novi Vinodolski… Samo iz Selca je na rad na Suezu otišlo 105 radnika!!“, pa je tako u svom predavanju istaknuo Franju Piškulić Ulkinića iz Novog Vinodolskog, riječkog tvorničara Gjuru Ružića koji je izrađivao radnu obuću za radnike na kanalu,Andriju Lončarićaiz Selca, pomoćnika Ferdinanda de Lessepsa koji je dobio čast aktivirati minu kojom je probijena posljednja zapreka na kanalu nakon čega se Lesseps prvi u čamcu provezao iz kanala u Sredozemno more, Petra Falešića iz Bakra, radnika na kanalu i sudionika austrougarske polarne ekspedicije 1872/73, Vicka Đurovića, kapetana jahte Aurora na kojoj je na otvaranje kanala doplovio car Franjo Josip I. te posebno Antona Lukovića (1815.-1880.), „… jednog od glavnih inženjera na izgradnji kanala, porijeklom iz Boke kotorske koji od 1850. djeluje u Aleksandriji gdje, između ostalog, gradi i tvrđavu na ulazu u luku. Nakon početka izgradnje kanala ubrzo postaje jedan od najbližih Lesepsovih suradnika i glavnih inženjera. Sudjelovao je i u podizanju spomenika Lessepsu u Port Saidu, radio je i na projektu navodnjavanja pustinje vodom iz Nila…“ Prof. Lončarić osvrnuo se i na noviju povijest Hrvata u Egiptu te na Hrvatsko memorijalno groblje u El Shattu. Isto tako je spomenuo da se govorilo da Sueski kanal nikad nije bio čišći nego nakon čišćenja od mina i olupina brodova u kojem su sudjelovali radnici iz Hrvatske, a sve to nakon arapsko-izraelskog rata 1967. kad je kanal bio zatvoren za promet do 1975.
Tajnik Rodoslovnog centra dr. Robert Doričić naveo je kako predsjednica Rodoslovnog centra, dr. Marija Puharić već godinama sakuplja podatke o Kastavcima na Suezu, te su tako otkrili da je otac od slavnog hrvatskog književnika i preporoditelja istarskih Hrvata, Viktora Cara Emina, bio na prokopavanju Sueskog kanala. Predavanje je privuklo pažnju i poznatih istraživača iseljeništva ovoga kraja, Ervina Dubrovića i Damira Gašparovića.
Nakon predavanja i raznih svjedočanstava publike, Goran Slavić iz Rodoslovnog centra pokazao je publici očuvane faksimile ondašnje periodike na francuskom i na talijanskom o izgradnji Sueskog kanala, a profesora Lončarića pozdravili su njegovi studenti, sadašnji profesori u školama PGŽ-e.
Dr. Marija Puharić zahvalila je voditeljici riječke podružnice HMI, Renati Garbajs na izvrsnoj inicijativi za ovo predavanje, a voditeljica HMI Rijeka na gostoprimstvu te se vesele nastavku suradnje. Atmosferi ugodnog druženja pridonijelo je i poznato bijelo kastavsko autohtono vino, Belica Arsena Jardasa.
Na kraju ovog vrlo inspirativnog predavanja i detaljnog istraživanja, publika je iskazala oduševljenje, a profesor je zahvalio domaćinu i HMI Rijeka te da bi volio da njegovo „predavanje bude samo temelj, da startamo svi skupa …“ s ciljem nastavka istraživanja i okupljanja materijala.
Tekst i foto: HMI Rijeka
