U organizaciji Hrvatske matice iseljenika – podružnice Rijeka, održana je emotivna književna večer posvećena sjećanju na žrtve Domovinskog rata, na kojoj je Anita Martinac predstavila svoja djela koja čuvaju povijesnu istinu od zaborava.
U sklopu programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Rijeci, u prostoru Zajednice Udruga domovinskog rata Primorsko-goranske županije (ZUDR-PGŽ) u organizaciji Hrvatske matice iseljenika podružnice Rijeka (HMI Rijeka) i ZUDR-PGŽ predstavljeni su romani „Kreni“ i „Ilićke priče“ hrvatske braniteljice i književnice Anite Martinac iz Mostara. Predstavljanje je popratio zbor Prve sušačke hrvatske gimnazije, a moderiranje je bilo u stručnim rukama riječke književnice i umjetnice Diane Rosandić Živković.
U pozdravnim govorima nazočnima su se obratili pročelnica Karla Mušković iz Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života Grada Rijeke, umirovljeni brigadir prof. Marinko Žuža, predsjednik ZUDR-PGŽ, te Renata Garbajs, voditeljica HMI Rijeka. Svečano predstavljanje otvorio je Himnom Republike Hrvatske, zbor Prve sušačke hrvatske gimnazije s prof. Brankom Ivoševićem, a u publici je bilo učenika iste gimnazije uz nazočnost prof. povijesti Jakše Mlačića. Zbor je nastavio s emotivnim izvedbama pjesama „Vukovar“ i „Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku“. Za medijsko pokrivanje ove značajne promocije organizatori su zahvalni HRT-u, Torpedo Media, Novom Listu te posebno newyorškom radiju Croatians online.
U 1100 obljetnici Hrvatskog kraljevstva svojih 30 godina književnog stvaranja, uz 20 objavljenih djela, Anitini novi romani spašavaju od zaborava dijelove povijesti stradanja Hrvata. Roman „Kreni“ govori o Domovinskom ratu, o vojno-redarstvenoj operaciji Lipanjske zore i oslobađanju doline Neretve od Metkovića do Mostara, a povijesni roman „Ilićke priče“ o spaljivanju Ilića 1941. tzv. Krvavom Uskrsu i zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata.
U svom obraćanju autorica se osvrnula na motive koji su je potaknuli na istraživanja i zapisivanje priča, dok ima svjedoka, kako kaže, jer inače s vremenom dolazi do iskrivljavanja istine. Pozvala je i ostale na zapisivanje te istaknula da sve te priče imaju dozu univerzalnosti bez obzira na imena i prezimena, bitno da se objave, da se zna, da se ne zaboravi, a spomenula je i svoj rad na popisu nestalih, poginulih, općenito žrtava totalitarističkih režima u Hrvatskom žrtvoslovnom društvu i pododjelu za drugi svjetski rat i poraće Hrvatskog narodnog sabora te postavila pitanje: Kako netko može nestati?
Za Anitu, posebno iznenađenje večeri bio je emotivan susret s Ljubomirom Galićem iz Rijeke, likom iz Anitinog romana „Ilićke priče“ koji uskoro nosi knjigu preko „velike bare“ drugim likovima iz romana. Još jednom ostvareni su mostovi između Hrvata izvan Hrvatske i Hrvata u domovini.
Nakon predstavljanja uslijedilo je uručenje prigodnih poklona Irene Kačić i Marije Kovač na čelu Udruga udovica i roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata PGŽ, prigodni domjenak nakon čega je Anita uz domaćine upoznala Trsatsku gradinu na kojoj se povodom Dana sjećanja vijori hrvatska zastava, a zatim Trsatsko svetište uz stručan obilazak novaka Žana u organizaciji HMI Rijeka i gvardijana fra Dragana Grizelja gdje smo zapalili svijeće i pomolili se. Dan prije prošetala je Rijekom u društvu suorganizatora i pomolila se na spomen-obilježju hrvatskim braniteljima Domovinskog rata na Delti.
Anita, predsjednica Južnohrvatskog ogranka DHK-a, članica Matice Hrvatske, članica mnogih udruga, hrvatska braniteljica s činom časničkog namjesnika, supruga invalida HV-a, sestra invalida HV-a i sestra aktivnog pukovnika HV-a, dobitnica brojnih nagrada, priznanja i odlikovanja, među ostalima i „Spomenice Domovinskog rata“, „Ljeto 95“, „Oluja“, Zlatne povelje Matice Hrvatske za troknjižje Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, vrijedna djelatnica nepresušne energije, koja radi na projektu Groblja mira, ispričala nam je kako je na spomeniku poginulima na kojem je radila bilo ime i preživjelog branitelja iz Siska te kako je on rekao da ga to ne smeta, jer „Ja sam svakako umro onoga dana kada su moji prijatelji poginuli“.
Tekst: HMI Rijeka / Foto: HMI Rijeka, ZDUR-PGŽ, Croatians online
