U Parizu od korone preminuo velikan hrvatske i francuske kulture te gorljivi hrvatski patriot Ante Glibota
Znameniti povjesničar umjetnosti, ekonomist i publicist te neumorni borac za hrvatsku slobodu i neovisnost Ante Glibota (Slivno kraj Imotskog, 15. VI. 1945. – Pariz, 29. kolovoz, 2020.) preminuo je u Parizu, ostavivši francuskoj i hrvatskoj kulturi golem opus. Osnovnu školu pohađao je u rodnome Slivnu, klasičnu gimnaziju u Splitu, a Ekonomski fakultet diplomirao je u Zagrebu godine 1969. Bio je tajnik Društva ekonomista Zagreba i Društva ekonomista Hrvatske, a s ekonomistom Vladimirom Veselicom pokrenuo je Hrvatski gospodarski glasnik, koji je postao jedno od najvažnijih glasila Hrvatskog proljeća. Hrvatski gospodarski glasnik je zabranjen, a on je s nizom uglednih kolumnista uhićen pod optužbom kontrarevolucionarne aktivnosti godine 1972. Nakon mukotrpnog robijanja, izmučen i ponižen, ali ostavši nesalomiva duha po izlasku iz zatvora emigrira u Parizu godine 1974. U Parizu je studirao civilizaciju, ekonomiju, estetiku i povijest umjetnosti na Sorbonni i Collège de France, istodobno radeći fizičke poslove. Otvorio je umjetničku galerije u Parizu godine 1978. i Chicagu godine 1981., te uspostavio suradnju s umjetničkim galerijama i muzejima u Italiji, Japanu, Koreji, Americi i drugdje. Suradnju s američko-švicarskom zakladom „Open End Theater” započeo je 1978. Za umjetničkog ravnatelja Paris Art Center imenovan je 1979. Napredujući u karijeri ovaj kreativni kozmopolit i poliglot biva imenovan za glavnoga ravnatelja Paris Art Center, obnašajući tu funkciju dulje od desetljeća, točnije od 1982. do 1994. U fokusu Glibotina interesa bili su odnos znanosti i umjetnosti, nove tehnologije i arhitektura, što je rezultiralo brojnim simpozijima, izložbama i publikacijama. Međunarodni Olimpijski odbor imenovao ga je 1986. tajnikom umjetničkog programa Olimpijskih igara u Seulu. Bio je kustos izložbe Sport u umjetnosti na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Autor je više od pet stotina međunarodnih izložbi u najznačajnijim svjetskim muzejima i galerijama, četrdesetak dokumentarnih filmova, te niza audiovizualnih zapisa s istaknutim umjetnicima i znanstvenicima s kojima je blisko surađivao na umjetničkim projektima diljem Europe i svijeta. Glibota je autor i izdavač više od dvjesto dvadeset knjiga i kataloga te izdavač više od sto pedeset glazbenih albuma, glazbenih antologija i kompilacija. Održao je brojna predavana na sveučilištima, nacionalnim akademijama, muzejima, galerijama i kulturnim centrima diljem svijeta. Pariški Le Monde u broju Le Siècle 1900 – 1999 njegovu je autorsku izložbu 150 godina čikaške arhitekture izabrao za izložbu XX. stoljeća, proglasivši je najznačajnijim tadašnjim umjetničkim događajem.
U egzilu u Francuskoj aktivno sudjeluje u svim aktivnostima hrvatske kulturne emigracije na Zapadu. Od 1990. aktivno je uključen u svekolike aktivnosti u iseljeništvu i domovini za neovisnost i slobodu Hrvatske, a nadasve u promociju Hrvatske u svijetu, potičući i vodeći različite promotivne aktivnosti za priznanje neovisnosti Republike Hrvatske pogotovo u zapadnim demokracijama koje nam u početku nisu bili odveć sklone. Bio je osobni prijatelj, odan suradnik i poštovatelj lika i djela dr. sc. Franje Tuđmana utemeljitelja moderne hrvatske države. Kako je bio poliglot i afirmirani znanstvenik umjetničke provenijencije mnoga su mu vrata bila otvorena i rezultati su bivali sve vidljiviji i u širenju istine o agresiji na Hrvatsku kako u medijima tako i u onodobnim centrima moći pa i konkretnim priznanjima sve većeg broja stranih država kao i humanitarnoj pomoći ratom ugroženoj Hrvatskoj. Jedan je od organizatora i voditelja najvećeg prosvjednog skupa hrvatske dijaspore, koji je održan u Mastrichtu godine 1991. Nije propuštao niti jednu humanitarnu akciju za Hrvatsku, darujući i osobnu teško stečenu imovinu i ljubav svojoj domovini. Bio je savjetnik i član uredništva revije Cimaise, član uredništva Prometheus International i Cahier d’Art, surađivao je i pisao za Spirale, Ace Arts, Il Secondo Rinacimento, New York Art Magazine, Appreciation Magazine. Bio je član uredništva Ekonomskog pregleda i Hrvatskog gospodarskog glasnika te časopisa Science and Society… S ponosom ističemo da je bio višedesetljetni suradnik Matičinih izdanja, osobito Hrvatskog iseljeničkog zbornika.
Član je većeg broja prestižnih znanstvenih i umjetničkih institucija i udruga poput Znanstvenog vijeća Europske akademije znanosti, umjetnosti i literature (EASAL) iz Pariza od 1985., redoviti je član te akademije od 2004. i član predsjedništva od 2012., počasni je član American Institut of Architect od 1985., te redovni član američke Akademije političkih znanosti od 1999. Ante Glibota bio je i član Nacionalne akademije za znanost i visoku tehnologiju u Shenzhenu u Kini od 2003., savjetnik Kineskog nacionalnog centra za međunarodnu kulturnu razmjenu – CICEC od 2004., te umjetnički savjetnik Huaxie Cultural Development Co. iz Pekinga od 2005, ali i počasni profesor Sveučilišta Shijiazhuanga u Kini od 2008. Kao renomirani povjesničar umjetnosti bio je potpredsjednik i glavni konzervator Muzeja umjetnosti i urbaniteta – MAUS iz Shanghaja u Kina od 2010. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja kao što su Povelja grada Chicaga (1983), Povelja grada Versaillesa (1986), priznanje Vitez reda umjetnosti i literature Republike Francuske (1987), Povelja grada Seula (1988), Povelja grada Antibes (1989), Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996), Red Hrvatskog trolista (1996), Grand Prix Popmedia (1997), Povelja Mare Nostrum Croaticum (2003), Povelja Sveučilišta Tsinghua iz Pekinga (2004), Nagrada Porin za kompilaciju Antologija Josipe Lisac (2008), Velika zlatnu plaketu branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata (2012) i dr. International Biographical Centre iz Cambridge zbog njegovih ga je znanstvenih i umjetničkih zasluga s naglaskom na izvanrednom doprinosu povijesnim studijima u domeni umjetnosti i arhitekture uvrstio u izbor edicije Tisuću velikih intelektualaca svijeta (2002).
Među djelima hrvatsko-francuskoga znanstvenika Ante Glibote Hrvatski biografski leksikon Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba izdvaja: 150 ans d’architecture de Chicago (suautor F. Edelmann), Paris 1983; Achille Perilli – L’irrazionale geometrico (suautori G. C. Argan, A. Heiz i G. Plazy), Paris 1984; Adevor – Vision sensuelle (suautor G. Plazy), Paris 1984; Aventure géométrique et cinétique (suautori G. C. Argan i G. Plazy), Paris 1984; Franzheim, Paris 1985; A Guide to 150 Years of Chicago Architecture, Chicago 1985; Léon Gischia (suautori A. Chastel, B. Dorival i P. Francastel), Paris 1985; Virginio Ferrari – Sculptures (suautor J. M. Dunoyer), Paris 1985; Nouvelles tapisseries, Paris 1986; Canogar, Paris 1987; Helmut Jahn – Architect, Paris 1987; Olympiade des arts, Paris 1988; Parc olympique de sculptures, Séoul 1988; Dieter Jung, Paris 1989; Revolution Flash Back, Paris 1989; Shingu, Paris 1989; Unger, Paris 1989; Ferdinand Kulmer, Paris – Zagreb 1990; Jean Messagier, Paris 1990; D’Agaggio – Les sillons de la création (suautori R. Huyghe, J. A. França i R. Daudel), Milano – Paris 1992; Arrabal espace, Paris – Roma 1994; Léon Gischia, 1-3. Torino 1995; Otto Piene (s. l.) 2011.
Počivao u miru Božjem!
Tekst: Vesna Kukavica, Hrvatska matica iseljenika