Hrvatska nastava u Poljskoj djeluje u Varšavi od 2012. godine na inicijativu Veleposlanstva RH i prve učiteljice Timee Sákán Škrlin
Hrvatska nastava u Poljskoj djeluje samo na jednome mjestu – u Varšavi. U gradu od gotovo dva milijuna stanovnika, koji je posljednjih desetljeća postao jedno od najvažnijih poslovnih i institucionalnih središta srednje i istočne Europe, hrvatska zajednica je malena. Upravo zato subotnja nastava znači mnogo više od nekoliko sati hrvatskoga jezika: za mnoge obitelji ona je tjedno mjesto susreta s Hrvatskom – i jednih s drugima. Kao geograf, Poljsku često spontano uspoređujem s Hrvatskom. Teritorijem je gotovo šest puta veća, stanovnika ima gotovo deset puta više, a njezino je gospodarstvo posljednjih desetljeća snažno raslo. Samo u 2025. poljski BDP realno je porastao 3,6 posto. Varšava je prirodno postala magnet za međunarodne tvrtke, stručnjake i institucije; ovdje je, primjerice, i sjedište Frontexa, Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu. Među ljudima koje posao dovede u poljsku prijestolnicu ima i Hrvata. Prema procjenama kojima raspolaže Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Varšavi, u cijeloj Poljskoj živi tek nekoliko stotina Hrvata, od čega oko dvije stotine u Varšavi. Mnogi su mladi stručnjaci na početku karijere, bez djece ili s djecom koja još nisu školske dobi. Zbog toga je skupina obitelji koje čine našu Hrvatsku nastavu mala, ali vrlo raznolika.
TRI PUTA DO ISTE UČIONICE
Kad promatram obitelji naših učenika, mogu prepoznati tri česte životne priče. U prvoj su mješovite hrvatsko-poljske obitelji koje su Varšavu odabrale kao trajno mjesto života. Jedan je roditelj Hrvat ili Hrvatica, drugi Poljak ili Poljakinja, a djeca najčešće pohađaju redovite poljske škole. Ta djeca najčešće se dobro služe hrvatskim jezikom, a najveći problem je poljski naglasak i formiranje hrvatskih rečenica po ključu poljske gramatike.
Drugu skupinu čine obitelji koje su u Varšavu dovele međunarodne karijere. Barem jedan roditelj je iz Hrvatske, a radi za veliku međunarodnu tvrtku ili instituciju. Njihova djeca često pohađaju međunarodne škole, primjerice britansku ili američku, jer obitelj ne zna hoće li ih posao za nekoliko godina odvesti u drugu državu ili na drugi kontinent. Ova djeca obično jako dobro znaju hrvatski jezik, ali se često „prebacuju” na engleski jezik te imaju dosta teškoća pri pisanju hrvatskih riječi.
Treća skupina su hrvatske obitelji koje u Varšavi od početka borave „privremeno“ – među njima su redovito i djeca djelatnika hrvatskoga veleposlanstva. Njihov boravak traje nekoliko godina, a zatim slijedi povratak u Hrvatsku ili nova diplomatska destinacija. To su djeca koja su uglavnom došla iz hrvatskoga školskog sustava u koji se poslije najčešće vraćaju. Samim tim, izvrsno se služe hrvatskim jezikom i u govoru i u pismu. Sve te različite puteve subotom spaja ista učionica.
Hrvatska nastava u Varšavi organizirana je 2012. godine na inicijativu Veleposlanstva RH i prve učiteljice Timee Sákán Škrlin. Od 2014. godine vodim je ja, dr. sc. Denis Cerić, profesor geografije koji živi i radi u Varšavi. U protekloj školskoj godini 2025./26. nastavu su redovito pohađala 24 učenika, podijeljena u tri skupine prema dobi i razini znanja hrvatskoga jezika. Nastava se održava subotom, po dva školska sata za svaku skupinu, prema Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu koji propisuje nadležno hrvatsko ministarstvo. Tako je od samog početka Hrvatske nastave u Varšavi.
No brojke ne objašnjavaju ono najvažnije. Dok su djeca na nastavi u prostorijama Služevskoga doma kulture, njihovi roditelji najčešće su samo nekoliko metara dalje, u kafiću istoga doma kulture. Tamo svake subote razgovaraju, razmjenjuju iskustva, dogovaraju druženja… U gradu u kojem hrvatska zajednica nije dovoljno velika da bi imala svoj klub ili neku drugu instituciju oko koje bi se redovito okupljala, upravo je Hrvatska nastava postala njezino najstabilnije mjesto susreta. To je, po meni, njezina najveća dodana vrijednost.
DVA SLAVENSKA JEZIKA: BLISKA, ALI NE TOLIKO KOLIKO MISLIMO
Naša djeca često žive između dva jezika. Hrvatski čuju od jednoga ili oba roditelja i tijekom boravaka u Hrvatskoj, dok je poljski za većinu jezik svakodnevnoga života, prijatelja i redovite škole. Ta kombinacija učitelju donosi vrlo zanimljive situacije. Naime, hrvatski i poljski pripadaju slavenskoj jezičnoj obitelji – hrvatski južnoslavenskoj, a poljski zapadnoslavenskoj grani. Sličnosti su velike: oba jezika imaju padeže i gramatičke rodove, a brojne riječi imaju zajedničke slavenske korijene. Zato Hrvat u Poljskoj i Poljak u Hrvatskoj često već na početku imaju osjećaj da „nešto razumiju“. Ako obje strane govore polako i jednostavno, taj osjećaj ponekad doista pomaže.
Ponekad se našalim da Hrvat koji sluša poljski najprije mora naučiti iz riječi ukloniti malo „radijskoga šuma“ – sva ona sz, cz, ś, ć, ź i druge glasovne kombinacije koje našem uhu isprva zvuče vrlo gusto. Nakon nekog vremena počnu se pojavljivati poznati slavenski korijeni i jezik odjednom više ne djeluje tako stran.
Ali upravo sličnost zna biti i zamka. Učenicima volim pokazivati tzv. lažne prijatelje – riječi koje izgledaju ili zvuče poznato, a znače nešto sasvim drugo. Poljska godzina znači sat, poljski listopad naš je studeni, a poljska stolica nije stolac nego glavni grad. Još je zabavnije kada hrvatsko „slično“ podsjeti na poljsko ślicznie – „lijepo, prekrasno“. A riječ frajer, koju u hrvatskome možemo upotrijebiti gotovo kao kompliment, u poljskome baš i nije nešto što želite čuti o sebi. Takvi primjeri izazivaju smijeh, ali su i odlična nastavna metoda. Djeca brzo zapamte ono što ih iznenadi.
NASTAVA BEZ KLASIČNE FORMULE
Učenje jezika u dijaspori ne može izgledati kao još jedan redoviti školski predmet. Djeca na nastavu dolaze u subotu, nakon cijeloga tjedna provedenog u poljskoj ili međunarodnoj školi, pa im treba ponuditi razlog da se toj suboti vesele. Zato nastojim jezik povezivati s pričama o Hrvatskoj. S mlađima se puno crta, glumi, pjeva i igra; sa srednjom skupinom radimo kvizove, plakate, kraće književne tekstove i projekte, a stariji više istražuju i raspravljaju. U protekloj smo godini govorili o hrvatskim sportašima i poznatim osobama, tradicijskim jelima, narodnim običajima, mitovima i legendama, prirodnoj i kulturnoj baštini, nacionalnim parkovima, UNESCO-ovim dobrima, hrvatskoj povijesti i književnosti. Kao geograf, naravno, rado „prokrijumčarim“ u kurikul i nešto geografije. Važno je da je na hrvatskome i o Hrvatskoj. Veliki izazov je nedostatak suvremenoga kompleta udžbenika i radnih bilježnica prilagođenih tako različitim skupinama učenika hrvatske nastave u inozemstvu. Zbog toga velik dio materijala izrađujem sam – radne listove, prezentacije, kvizove, igre i prilagođene tekstove. Koristimo i digitalne alate poput Kahoota, WordWalla, Prezija i Geniallyja. Cilj je jednostavan: da se hrvatski ne doživljava samo kao jezik koji „moramo učiti jer mama ili tata tako žele“, nego kao jezik na kojem se može otkriti nešto zanimljivo i kojim možemo subotom porazgovarati s vršnjacima.
ŠKOLA KOJA IZLAZI IZ UČIONICE
Jednom godišnje, pred kraj nastavne godine, učionicu potpuno zamijenimo parkom. Na našem susretu na Pole Mokotowskie djeca sudjeluju u kvizovima, sportskim igrama i zajedničkim aktivnostima na otvorenome. To je jedan od dana kojemu se posebno vesele.
Važan partner škole je i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Varšavi. U njegovim prostorijama održavamo neke od najvažnijih zajedničkih trenutaka, poput proslave Svetoga Nikole, kada učenici pripremaju pjesme i predstavu, ili završnoga susreta i podjele učeničkih knjižica. Veleposlanstvo uključuje obitelji i u druge hrvatske kulturne i društvene događaje, od obilježavanja Dana državnosti do zajedničkoga gledanja utakmica hrvatskih reprezentacija. Ponekad se dogodi i nešto što djeca dugo pamte. Kada su Hrvatska i Poljska igrale nogometnu utakmicu u Varšavi, za naše smo učenike uspjeli nabaviti ulaznice za susret, a do njih nije bilo jednostavno doći. Učenici se povremeno uključuju i u likovne i literarne natječaje, a u lipnju 2026. imali smo posebno zanimljiv „školski dan“: u goste nam je došla ekipa Hrvatske radiotelevizije. Djeca su u Veleposlanstvu pripremila program, a nastala je i televizijska reportaža o Hrvatima u Poljskoj i našoj nastavi (https://youtu.be/M7XvCI9mdM8?si=AUs9YBoZB1WUtnnU). Za mali školski kolektiv udaljen više od tisuću kilometara od Hrvatske bio je to lijep osjećaj: nekoliko minuta hrvatske Varšave stiglo je pred gledatelje u domovini.
VIŠE OD JEZIKA
Kada sam 2014. preuzimao Hrvatsku nastavu, učinio sam to na nagovor male hrvatske zajednice u Varšavi. Po struci sam geograf i znanstvenik, prije dolaska u Poljsku radio sam u turizmu, a poučavanje je uvijek bilo važan dio mojega profesionalnog života. Danas i moja vlastita djeca pohađaju Hrvatsku nastavu. Nakon svih ovih godina najviše me motivira ono što se ne može jednostavno upisati u godišnje izvješće: djeca koja se raduju dolasku, roditelji koji ostaju razgovarati i nakon nastave, prijateljstva koja nastaju između obitelji i činjenica da se hrvatski u Varšavi ne čuva samo kao predmet, nego se njime živi. U velikome gradu i maloj zajednici škola je tako postala naš mali komadić Hrvatske. Subotom se ondje uči pravopis, čita, piše i ponavlja gramatika. Ali se jednako tako priča o baki u Zagrebu, ljetu na Jadranu, utakmici reprezentacije, putovanju u Dalmaciju ili Slavoniju, receptu koji je netko donio od kuće. Zato bih roditeljima koji razmišljaju trebaju li uključiti dijete u Hrvatsku nastavu rekao nešto vrlo jednostavno: dijete ondje neće dobiti samo još jedan sat jezika, dobit će prostor u kojem je sasvim prirodno odrastati između dviju zemalja, dvaju jezika i dviju kultura – i u kojem će upoznati drugu djecu koja to razumiju bez ikakva dodatnog objašnjavanja.
OKVIR 1: TKO JE UČITELJ?
Dr. sc. Denis Cerić rođen je u Zagrebu, gdje je završio studij geografije, nastavnički smjer. Od 2012. živi u Varšavi, a od 2014. radi u Institutu za geografiju i prostornu organizaciju Poljske akademije znanosti, danas kao docent. Doktorirao je društveno-ekonomsku geografiju i prostorno planiranje. Prije znanstvene karijere radio je u turizmu kao voditelj turističkih proizvoda, turistički pratitelj i vodič, a iskustvo predavača ima i na visokom učilištu. Hrvatsku nastavu u Varšavi vodi od 2014. Oženjen je Poljakinjom i otac dvoje djece koja također pohađaju Hrvatsku nastavu.
OKVIR 2: NEKOLIKO SLIČNIH RIJEČI KOJE ZNAČE NEŠTO POSVE DRUGO
| Poljski | Hrvatski „blizanac“ | A značenje je… |
| godzina | godina | polj. sat, hrv. godina |
| listopad | listopad | polj. studeni, hrv. listopad |
| stolica | stolac | polj. glavni grad, hrv. stolac |
| ślicznie | slično | polj. lijepo, prekrasno, hrv. na sličan način |
| frajer | frajer | polj. naivac, lakovjerna osoba, hrv. kolokvijalno frajer, tip |
| jutro | jutro | polj. sutra, hrv. jutro |
| brak | brak | polj. nedostatak/nema, hrv. brak |
| droga | droga | polj. put/cesta, hrv. opojna droga |
| lepszy | ljepši | polj. bolji, hrv. ljepši |
| puszka | puška | polj. limenka/konzerva, hrv. puška |
| kosiarka | košarka | polj. kosilica, hrv. košarka |
.
Tekst i fotografije: dr. sc. Denis Cerić
