Zavičajni pjesnik i sakupljač etnografskog blaga preminuo je u 91. godini života. Ostat će zapamćen po brojim knjigama poezije i proze i ljubavi prema rodnom kraju
U subotu, 13. ožujka preminuo je Slavko Čamba, zavičajni pjesnik i sakupljač etnografskog blaga. Čamba je rođen 31. kolovoza 1930. godine u Đurđevcu, gdje je završio građansku školu. Radio je kao poljoprivrednik na vlastitom imanju do 1950., kada je kao vojnik na služenju vojnoga roka u tadašnjoj JNA osuđen zbog „neprijateljske propagande“ i zatvoren u KPD Idrizovo. Tri i pol godine proveo je na kaznenom radu u kamenolomima u Bitoli i Ohridu.
Godine 1967. uspio je izbjeći u Austriju, gdje mu se nakon dvije godine pridružila u Beču pridružila supruga i troje djece. U 25 godina emigracije nikada nije došao u domovinu. U Hrvatsku se vratio 1991., u rodnu kuću u Đurđevcu, gdje je živio sa suprugom.
Napisao je deset knjiga, među kojima se ističu dvije knjige proze i tri pjesničke zbirke pisane lokalnim, đurđevečkim idiomom. I u ostalim knjigama dijalozi su počesto tako napisani.
Pisati je počeo u emigrantskim glasilima „Hrvatska država“, „Nova Hrvatska“, „HOP“ (Hrvatski oslobodilački pokret) i „Živa zajednica“. Objavljivao je i u „Gradišćanskim novinama“ te u vjerskome listu „Podravski zvonici“. Tekstove je u tim tiskovinama objavljivao pod raznim pseudonimima, od koji je najpoznatiji „Đurđevčan“. Godine 1979. tiskana mu je u Mainzu knjiga proze i poezije „Brazde“, nakon čega su pritisci UDBE na njega postali još žešći pa više nije objavljivao sve do povratka u Hrvatsku.
Osim književnim stvaralaštvom, Slavko Čamba bavio se i etnografskim djelovanjem, prikupljajući predmete podravske materijalne narodne kulture. Njegova etnografska zbirka, svečano otvorena 1999. godine, nalazi se od 2000. pod preventivnom zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske te je danas jedan od nezaobilaznih turističkih punktova u Gradu Đurđevcu. O autoru i njegovom etnografskom radu objavljena je 2007. ilustrirana monografija Zavičajno blago Slavka Čambe. (CroExpress)